Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Nazovite to kako hoćete: obuka na poslu; radno iskustvo. Prestolonasljednik Mohamed bin Salman (MBS) uči na svojim greškama.
Nemojte me pogrešno shvatiti. Da je mogao ubiti još jednog Jamala Khashoggija i izvući se bez pozorišta, učinio bi. Da je mogao pronaći način da jednim udarcem slomi jemenske Hute, učinio bi.
Ali naučio je, na teži način, da su obje bile skupe greške.
MBS nije imao proslavu. Mladić koji je obilazio Rijad držeći kopiju Makijavelijevog Princa i dalje je isti – bez skrupula ili principa u sebi, i znajući da je jedina stvar koja će ga sprečiti da bude apsolutni vladar kraljevstva metak u glavu .
Ali naučio je da postoje neke stvari koje ne može uraditi onako kako želi.
Njegov komšija i bivši mentor Mohamed bin Zayed mogao mu je reći da se ubijanje disidenata najbolje može poricati putem opunomoćenika i da je uvijek pametno prvo pitati Washington. To je ono što on radi.
Osam godina i, prema procjenama UN-a, 370.000 izgubljenih života, jedini problem MBS-a s kampanjom koju je pokrenuo u Jemenu bile su milijarde dolara koje su ga koštale, a ne 24 miliona Jemenaca koje je rat pogodio.
Strateške lekcije
The Rake's Progress – saudijski stil – također je uključivao učenje strateških lekcija.
Lekcija broj jedan: ne možete vjerovati Americi. Kraljevstvo ne može ovisiti o zaštiti SAD-a. Iran ga je tome naučio kada je u decembru 2019. godine poslao talase dronova da napadnu dva Aramco-ova pogona za proizvodnju nafte, prepolovivši proizvodnju u kraljevstvu tokom najboljeg dijela mjeseca.
To je bilo pod republikanskim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji je trabunjao i ništa nije radio. Trump je, međutim, prema najnovijoj optužnici, ponio sa sobom strogo povjerljive planove napada i sakrio ih u toalet u skloništu za golf u Mar-a-Lagu na Floridi.
Postoji još jedan razlog za MBS-ovo razočarenje. Sve dok su se u Jemenu vodila dva rata istovremeno, saudijska kampanja protiv Huta i rat SAD protiv Al-Qaide, vojni odnosi između Washingtona i Rijada su dobro funkcionirali.
Ali SAD su otišle čim je rat protiv Al-Qaide završio, izgubivši interes za zaštitu saudijskog mehkog trbuha, njegove južne granice, od projektila Huta.
Saudijci su se pridružili američkoj kampanji protiv Irana jer je to bilo ono što je Washington tražio od njih.
Sada je MBS manje sklon da djeluje kao zastupnik Washingtona.
Dakle, umjesto da se pridruži arapskom NATO-u protiv Irana, Saudijska Arabija je upravo pristala da formira pomorski savez sa Iranom, UAE i Omanom kako bi nadzirala Zaljev.
To bi moglo biti za pokazivanje, ali to je mali korak ka prihvatanju iranske logike da se zaljevske države trebaju braniti.
Sam ovaj čin poslao je jasnu poruku američkoj vojsci u Zaljevu. Zapovjednik Tim Hawkins, glasnogovornik američke 5. flote i kombiniranih pomorskih snaga, rekao je da je nova pomorska alijansa “prkosi razumu”.
“Pkosi razumu da Iran, kao glavni uzrok regionalne nestabilnosti, tvrdi da želi formirati savez za pomorsku sigurnost kako bi zaštitio same vode kojima prijeti”, rekao je Hawkins za Breaking Defense, dodajući da je Iran zaplijenio ili napao 15 trgovačkih brodova pod međunarodnom zastavom .
Predsjednik Joe Biden uputio je MBS-u drugačiji poziv za buđenje. Kada je Biden obavezao SAD da će potpuno stati iza Ukrajine, uveo je najveći raspon sankcija bilo kojoj stranoj zemlji u dugoj historiji ekonomskog ratovanja.
Ali ono što je najviše zabrinulo MBS, prema izvoru koji je s njim opširno razgovarao, nisu sankcije ruskoj državi, već one protiv njene vladajuće elite i oligarha. Ako je Washington mogao zaplijeniti Putinove jahte, mogao bi zaplijeniti i MBS-ove.
Dakle, čak i ako se Trumpova dinastija, otac i zet, vrati na vlast, odnos sa Rijadom neće biti isti.
Ogroman geopolitički pomak
MBS je posjetiocima rekao da je odlučan da prodaje saudijsku naftu kome želi i samo uz konsultacije sa svojim saveznicima u proizvodnji nafte. Takođe je postavio važne ograde i poluge.
Druga posljedica sankcija uvedenih Rusiji zbog invazije na Ukrajinu je motivacija koju je dala Kini i Saudijskoj Arabiji da “dedolariziraju” tržište nafte.
Kina je najveći trgovinski partner Saudijske Arabije, koja kupuje preko 20 posto njenog izvoza nafte. Saudijska Arabija se nalazi među prve tri zemlje za kineske građevinske projekte.
Događa se ogroman geopolitički pomak i ne izgleda dobro za Bidenov tim u istočnoj Aziji. Najveći američki saveznik u Zaljevu ulaže milijarde dolara u kineske firme.
Prvi od mnogih takvih ugovora, memorandum o razumijevanju vrijedan 5,6 milijardi dolara između saudijskog ministarstva investicija i Human Horizons Technology, kineskog proizvođača električnih i samovozećih automobila, objavljen je u nedjelju.
Ako bi naftne transakcije između kraljevstva i Kine bile nominirane u kineskom juanu, to bi uvelike uvjerilo druge zemlje da posluju u kineskoj valuti. Aramco se udružuje za investiranje u veliku rafineriju nafte i petrohemijski kompleks na sjeveroistoku Kine. Globalni finansijski sistem koji je postojao od Drugog svetskog rata sada je na pragu radikalnih promena.
Iako ostaje u domenu spekulacija i iako se treba tek dogodit, ako se i dogodi niko u Washingtonu ne bi trebao biti iznenađen.
Ali kao što je jedan regionalni zvaničnik ironično primijetio: “Ako bi se to dogodilo, MBS-u bi zaista trebali njegovi tjelohranitelji.”
Ubistvo Khashoggija
Sve se zaljevske države eksperimetiraju istom idejom nakon načina na koji je Washington naoružao dolar protiv država koje se ne igraju s njima. Iran, Sirija i sada Rusija su spasonosni primjeri za svaku zaljevsku državu.
Emiraćani eksperimentiraju sa načinima da koriste dirham kao rezervnu valutu.
U prvim danima Bidenovog predsjedništva, MBS je bio izuzetno nervozan.
Nikada neće biti zaboravljeno, a ponajmanje od strane Khashoggijeve udovice vjerenice Hatice Cengiz, da su se Biden i njegov državni sekretar Antony Blinken više puta i javno zakleli da će prestolonasljednika tretirait kao pariju.
U početku su prodavali neku fikciju o tome da se bave samo kraljem Salmanom, kao da je kralj još uvijek Comp mentis, i kao da se državni poslovi mogu odvojiti od njegovog de facto vladara.
Biden je objavio izvještaj CIA-e o Khashoggijevom ubistvu, ali je tada zažmirio, propustivši ubistvo uputiti na formalnu istragu UN-a. Čim su shvatili šta se dešava, val olakšanja zapljusnuo je tron u Rijadu.
Progon saudijskog princa na međunarodnim sudovima također bi značio da bi Washington morao ozbiljno da se pozabavi promjenom režima u Rijadu, a u Washingtonu ili nije bilo održivih alternativa ili energije za to, ili oboje.
Ali promjena u saudijskom razmišljanju bila je duboka. MBS je shvatio da je Biden prazna vreća, barem što se Khashoggija tiče. Elita oko MBS-a je ponovo počela disati. Počeli su da se osećaju uvjereni da će događaji pružiti nove prilike.
I tako je bilo. Svi opet obijaju pragove vrata Rijada.
Pravo mjesto, pravo vrijeme
Dogovor između PGA Tour i LIV Golf serije, koji finansira Rijadski fond za javna ulaganja (PIF) i koji je objavljen prošle sedmice, na očigledno gađenje Roryja McIlroya, najmanje je od toga.
Investitori se ovih dana ne vode u Trump Towers, već na PIF Tower u Rijadu, ili njegove kancelarije u New Yorku, Londonu ili Hong Kongu. MBS svake dvije sedmice prima izvještaje o portfelju kompanija fonda.
Tako se Saudijska Arabija našla na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Ova spoznaja promijenila je pogled MBS-a na korisnost sklapanja sporazuma s Izraelom. Zapamtite da se upravo preko Izraela MBS predstavio Bijeloj kući. Njegovi “tajni” susreti za susret sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom bili su prvi koraci ka normalizaciji arapskog svijeta sa Izraelom.
On je bio taj koji je navodno jevrejskim vođama rekao da su Palestinci propuštali jednu za drugom priliku da sklope mir. “Bilo je vrijeme da Palestinci prihvate prijedloge i dođu na pregovore ili ućute i prestanu se žaliti”, citirao je princa novinar Barak Ravid.
To je bila 2018. Danas je ton vrlo drugačiji. Palestinci su ponovo „centralno pitanje“ za Arape, kaže MBS.
Sumnjam da li je to iz neke novootkrivene empatije prema Palestincima.
Ali MBS se možda pita: “Šta ja dobivam od toga?”
Prednosti takvog sporazuma su jasne za Bidena i Netanyahua. Za izraelskog premijera, postizanje mira sa Saudijskom Arabijom bilo bi najveće vanjskopolitičko postignuće u njegovoj karijeri. Za Bidena, normalizacija sa velikom i pravom arapskom državom – a ne državom kao što su UAE, ili uništenom zemljom kao što je Sudan – postala bi mirovni ugovor njegovog predsjedništva.
Ali za Saudijsku Arabiju, kraljevstvo čiji legitimitet počiva na njenoj ulozi čuvara dvaju najsvetijih islamskih mjesta, i koja sebe smatra ne samo vođom sunitskog arapskog svijeta, već i vođom muslimanskog svijeta, prednosti su manje jasne.
MBS-ova lista za kupovinu
Obrazac za normalizaciju, ili bolje rečeno, probnu vožnju, uradili su UAE – a rezultati nisu ohrabrujući. Emiraćani su pokazali veliku podršku, proslavljajući Dan nezavisnosti Izraela (inače poznat kao Nakba u ostatku arapskog svijeta) tako što su izvođači iz Emirata pjevali na hebrejskom u Abu Dabiju.
Ali Izrael i dalje odbija dati Washingtonu zeleno svjetlo za isporuku borbenih aviona F35 UAE. UAE su sada rekli SAD-u da su pregovori o F-35 obustavljeni.
Kada presiječete pjenu, Izrael ostaje tvrdoglav u pogledu svojih odnosa sa krhkim arapskim elitama. Uvijek je potrebna polisa osiguranja. Uvijek mora zadržati veliku tehničku i vojnu prednost.
I to sa dobrim razlogom. Zagrebite površinu i ista narodna ogorčenost protiv dominacije Izraela je živa i zdrava u svim arapskim zemljama, a posebno u onima koje su sklopile mir s Izraelom. Normalizacija nije promijenila psihu arapske ulice.
To se sasvim jasno moglo vidjeti u incidentu početkom ovog mjeseca u kojem je egipatski graničar ubio tri izraelska vojnika.
Postojale su dvije verzije ove pucnjave: zvanična egipatska, koja je tvrdila da je graničar jurio krijumčare droge i da je došlo do “razmjene vatre”; a izraelski, koji je rekao da je Egipćanin gađao dva izraelska vojnika, čekao je četiri sahata da stigne izraelsko pojačanje, a zatim je upucao još jednog prije nego što je poginuo u pucnjavi.
Jednom, vjerujem izraelskoj verziji, jer govori o individualnom činu otpora, kao i mnogi drugi koji se dešavaju na Zapadnoj obali i Jerusalemu. Granični policajac postao je nacionalni heroj u Egiptu, uprkos najboljim naporima vlade u Kairu odlučne da priguši društvene mreže.
Dakle, za MBS-a, cijena normalizacije sa Izraelom raste svake sedmice. On ima spisak za kupovinu – nuklearni reaktor, F-35 i ko zna šta još – ali po prvi put u svojoj vladavini, sada ima utjecaj na Washington, ne samo zbog svoje sve veće veze sa Pekingom.
Jednom kada MBS potpiše ugovor sa Izraelom, neće mu ostati malo toga za cjenkanje.
Pažnja koju on i kraljevstvo dobijaju od arapskog svijeta ne znači poštovanje. Da postoji istinska demokratska revolucija kakve je obećavalo Arapsko proljeće, MBS bi doživio istu sudbinu kao pokojni libijski vladar Muammar Gaddafi, kao i svaki drugi arapski lider.
Saudijcima se ne dive, ali su potrebni. A MBS upravo sada sunča na suncu.
(TBT, MEE)
