Piše: Natalia Antonova, thebosniatimes.ba
Tokom ruskih ratova protiv Čečenije video snimci odrubljivanja glava ruskim vojnicima šokirali su i zgrozili rusko društvo. Ali samo na neko vrijeme. Danas je ta vrsta brutalnosti postala zabava za mejnstrim ruskog društva – sve dok Rusi to čine.
Na neki način bih I sama voljela da sam šokiran užasnim video-snimkom, koji je objavljen prošle sedmice, na kojem su ruski vojnici brutalno odsjekli glavu ukrajinskom ratnom zarobljeniku koji je vrištao.
U isto vrijeme, kako mogu biti? Rusi su uradili isto u Siriji. Brutalnost ruskog rata u Ukrajini je namjerna, a rusko društvo je uhvaćeno u paradoksalnu spiralu poricanja i aplauza za to.
Takozvana čečenizacija (izraz koji često koriste ruski disidenti i akademici, prvobitno označavajući strategiju ruskog predsjednika Vladimira Putina oslanjanja na lokalne gospodare rata) ruskog društva već dugo dolazi. Koristim taj izraz sa oprezom; nema ničeg inherentno brutalnog u samom čečenskom društvu, užasnog kao što su bili ratovi. Čečenski diktator Ramzan Kadirov, kojeg podržava Putin, nanio je najveće patnje svojim sugrađanima Čečenima, bilo svakodnevnim ugnjetavanjem i korupcijom bilo nasilnim čistkama.
Ali ratovi u Čečeniji, 1994-96 i 1999-2000, odigrali su ključnu ulogu u brutalizaciji ruskog društva. Širenje tehnologije omogućilo je snimanje ratnih zločina, a istovremeno su ubistva čečenskih civila rutinski umanjivana ili opravdavana u ruskoj štampi. Nasilje nad Rusima je korišteno da se opravda nasilje koje su počinili Rusi. Terorizam koji je uslijedio protiv civilnih ciljeva u Rusiji dodatno je produbio proces brutalizacije: opsada škole u Beslanu jedan je od primjera.
I tada i sada, ono što završi u vijestima o Čečeniji obično je vrh ledenog brijega, nasilje posijano na Sjevernom Kavkazu pronašlo je načine za širenje negdje drugdje.
Nakon što je opozicioni političar Boris Nemcov ubijen nedaleko od Kremlja 2015. godine, pokazalo se da su ljudi koji su osuđeni za ubistvo povezani sa Kadirovim, ali ko ih je angažirao nikad nije neotkriveno. U to vrijeme, najpametniji ljudi koje sam poznavala u Moskvi, uključujući akademike, policajce i poslovne ljude, gunđali su da je ubistvo znak koliko se „marginalna“ politika Čečenije etablirala u srcu ruske prestonice. “Stvari će se pogoršati”, rekli su ti ljudi. I tako im je postalo još gore.
Snimci užasnog nasilja su vjerovatno normalizirani. Kada je režiser Kantemir Balagov uključio autentične video snimke mučenja i ubistva ruskih vojnika u svoj film Bliskost iz 2017. godine, zapadni kritičari su se prirodno uznemirili, dok Rusi nisu ni trepnuli. Bila sam posljednjih mjeseci u Moskvi kada je taj film izašao, i sjećam se da sam se onesvjestila u bioskopu – nisam dobila nikakvo upozorenje o tome šta ću gledati – dok ostatak publike nije mislio da je to bitna stvar.
Društvo u kojem građani brutaliziraju jedni druge, a njihova vlastita vlada ih brutalizira sve, neizbježno će počiniti još veće akte nasilja protiv svakoga koga smatraju i zlim i slabijim. Sjetite se da Rusi u početku nisu računali da će se Ukrajinci pruđiti takav otpor i zbog toga njihov rat sada tako bijesni.
Ovo nas vraća na brutalnost sadašnjice. Na video snimku iz Ukrajine, koja je vjerovatno snimljena prošle godine, zbog lišća prisutnog na snimku, počinitelj nosi povez dok ga prijatelji veselo zadirkivaju. To što ovi ljudi znaju sakriti svoja lica vjerovatno znači da su to radili prije, ili poznaju prijatelje koji su to radili. Upotreba relativno malo oružja ukazuje na želju da tortura nad žrtvom potraje.
Drugi snimci obezglavljenih ukrajinskih vojnika počeli su kružiti otprilike u isto vrijeme.
Ruski teroristi koji se bore u Ukrajini smatraju da je cijela stvar izuzetno zabavna i obećavaju još ovakvih videa. Krvoločni propagandisti poput Antona Krasovskog u međuvremenu pokušavaju to opravdati ističući da Ukrajinci “nisu ljudi, već kosmičko smeće”, ili na drugi način tvrdeći da je video montiran.
U stvari, plan da se Ukrajinci teroriziraju usvajanjem takozvanih čečenskih metoda i korištenjem istaknutih “pasa napadača” među Čečenima lojalnim Kremlju, već neko vrijeme sesprovodi. Nekim Putinistima to može biti neukusno, ali oni se i dalje pridržavaju općeg cilja.
Kada bi se uradila forenzičku analiza ovog, kao i njemu sličnih videa, moglo bi se uvjerljivo dokazati da su touradili ljudi poput Wagner grupe i drugih plaćenika. Međutim, postoje trenuci kada se forenzika čini beskorisnom. Ovo je društvo u kojem je varvarstvo trijumfiralo i gdje ono postavlja dnevni red.
Ideja da Wagner ne predstavlja ruske trupe godinama je dobro poslužila Kremlju. To stvara neku vrstu uvjerljivog poricanja. To, međutim, nije tačno. Šef Wagnera je možda uključen u ponovnu borbu za moć sa redovnim ruskim vojnim zvaničnicima, ali to je vrsta borbe koju Putin za sada smatra korisnom. Ratovi klanova pomažu njegovoj ratnoj mašini tako što sprečavaju izazivača da ustane da se direktno suoči s njim. Kao takva, ruska ratna mašina radi upravo ono što je zamišljeno da radi – direktno pomaže Putinu i njegovoj grupi lojalista dok sve ostale čini nesretnim.
Wagnerovi postupci ne rezultiraju nikakvom odgovornošću. Neće biti nikakvih vojnih sudova povezanih sa snimkom odrubljivanja glave i drugim zločinima. Niko neće biti kažnjen. Niko nije čak ni toliko šokiran.
Rusija se ne bori u ratovima na način na koji to rade Sjedinjene Države, a poređenja s Irakom su također beskorisna. Ono što je korisno jeste da razumijete sa čime tačno imate posla. U Rusiji vlada bezakonje, a bez smislenog nadzora nad svojim redovnim i neregularnim trupama to bezakonje se širiti svugdje gdje može.
Tako da je ono što vidimo u postupcima Rusa u Ukrajini je vrh krvavog ledenog brega. Individualne tragedije koje sačinjavaju kolektivnu tragediju rata bit će otkrivene generacijama koje dolaze. Neki od užasa izaći će na vidjelo, a neki ne. Svi su na kraju prihvatljivi za Moskvu koja mora dođivjeti veliki poraz. U svakom drugom scenariju, njihov krvavi nihilizam nikada neće prestati.
(TBT, F.P.)
