Piše: Willow Berridge, thebosniatimes.ba
Sukob koji je izbio između sudanskih oružanih snaga (SAF) i snaga za brzu podršku (RSF) predvođenih Mohamedom Hamdanom Dagalom, zvanim Hemeti, tokom vikenda je bez presedana u historiji Sudana od sticanja nezavisnosti.
Historijski gledano, obrazac sukoba u Sudanu uključivao je grabežljivu i kleptokratsku sigurnosnu elitu koja iskorištava resurse marginaliziranih periferija zemlje, uključujući Darfur, Južni Kordofan i sada nezavisnu naciju Južnog Sudana.
Od sticanja nezavisnosti 1956. godine, vojska je ostala ista ona snaga koju je oblikovao egipatski, a potom britanski kolonijalizam, u kojoj je dominirala klasa oficira sa uskom društvenom bazom u sjevernim riječnim centrima Sudana.
Borbe su izbijale u Kartumu i ranije, kao rezultat mnogih neuspjelih i uspješnih pučeva koji su obilježili nedavnu povijest Sudana, ali ti su državni udari bili kratki događaji, obično proizvod ideoloških i političkih borbi unutar uspostavljene sudanske oficirske klase. Te borbe nikada nisu bile takve žestine kakvu su svjedoci vidjeli usred zračnih udara u Kartumu tokom vikenda.
Prije policijske grupe poput Hemetijevog RSF-a nikada nisu imale želju da preuzmu vlast u Kartumu – vojni vrh ih je smatrao svojim zastupnicima u regionalnim ratovima. Međutim, režim bivšeg predsjednika Omara al-Bashira se sve više oslanjao na milicije poput Hemetija nakon što je preuzeo vlast 1989.
Opasan sukob
Nakon 2011. godine Sudan je usljed pada izvoza nafte prešao sa naftne na ekonomiju zlata što je iskoristio Hemeti, koji je transformirao RSF u poluprivatnu vojsku plaćenika, koja se obogatila krijumčarenjem zlata iz Darfura i slanja svojih trupu da se bore sa saudijsko-emiratskom koalicijom u Jemenu.
Tokom protesta 2013. godine, al-Bashir je koristio Hemetijeve snage za suzbijanje protesta u Kartumu, a RSF je uspostavio velike baze u samom glavnom gradu. U aprilu 2019. Hemeti je oportunistički podržao svrgavanje al-Bashira, njegovog nekadašnjeg zaštitnika.
Danas, SAF karakterizira RSF kao „pobunjeničku miliciju“koja je, za razliku od prethodnih pobunjeničkih snaga, bio sastvani dio osnovne aigurnosne infrastrukture režima u samom Kartumu. To je ono što današnji sukob čini tako drugačijim i tako opasnim.
Jedan od najjasnijih nagovještaja nedavnog sukoba između Hemetija i SAF-a bilo je obnovljeno povjerenje ostataka al-Bashirovog režima koji su povezani sa raspuštenom Partijom Nacionalnog kongresa (NCP).
U danima prije izbijanja borbi, vođe NCP-a su se otvoreno sastajali, uprkos formalnoj zabrani stranke nakon vojnog preuzimanja vlasti 29. novembra 2019. Održali su iftar za al-Bashira u Koberu, gradskoj četvrti nazvan po čuvenom zatvoru u kojem se nalaze mnogi svrgnuti islamistički oligarsi, a koji su otvoreno predviđali državni udar.
Nakon što su izbile borbe, Hemeti je otvoreno prozvao Alija Kartija, generalnog sekretara obnovljenog islamskog pokreta i al-Bashirovog bivšeg ministra vanjskih poslova, kao jednog od arhitekata onoga što je opisao kao pokušaj da se “zemlja uvuče u rat i vrati u državni udar [oktobar 2021.].
Osnovni uzroci
Kratkoročni korijeni Hemetijevog raskida s generalom Abdelom Fatahom al-Burhanom mogu se pratiti do puča iz oktobra 2021. godine, koji je nasilno uklonio civile koji su s nelagodom dijelili vlast s vojskom i RSF-om u postrevolucionarnoj tranzicionoj vladi.
Nakon puča, Burhan je počeo da ponovo podržavati odabrane ličnosti iz bivšeg NCP establišmenta u vojsci i državnoj službi, što je uznemirilo Hemetija, koji je znao da mu nikada neće oprostiti njegovu izdaju al-Bashira 2019. godine.
Nakon al-Bashirove smjene, i Snage slobode i promjene (FFC) i antiislamistički regionalni akteri – posebno UAE – vidjeli su Hemetija kao potencijalni bedem protiv povratka na vlast Islamskog pokreta i njegovih saveznika u vojsci, iako većina sudanskih ulica ne bi oprostila Hemetiju učešće njegovih trupa u zloglasnom masakru u junu 2019.
Iako je u početku stao na stranu Burhanovog puča 2021., dodatno se udaljavajući od civila, u oktobru 2022. imenovao je novog savjetnika, Yusufa Izzata, koji je otvorio kanale s vodstvom FFC-a. Hemeti je kasnije postao glasni pobornik Okvirnog sporazuma iz decembra 2022. koji je trebao uspostaviti čisto civilnu prelaznu vladu u Sudanu, na kraju priznajući da je puč iz oktobra 2021. bio “greška”.
Jedan od uvjeta Okvirnog sporazuma bio je da se RSF integrira u Oružane snage Sudana u određenom vremenskom periodu. Upravo je spor oko vremenskog okvira i upravljanja ovom integracijom dao neposredni kontekst za izbijanje sukoba.
U jednom trenutku, činilo se da Burhan insistira na tome da se RSF mora integrirati prije nego što se nastavi s ostatkom Okvirnog sporazuma, podsjećajući na tvrdoglavost VS oko redosljeda koji je prethodio izbijanju sukoba na Južnom Kordofanu 2011. Hemeti je u međuvremenu tvrdio da neće integrirat svoje snage osim ako islamisti ne budu uklonjeni iz rukovodstva SV.
Kako su napetosti oko integracije rasle, Hemeti je počeo premještati svoje snage iz zapadnog Sudana u Kartum, kao i u sjeverni grad Merowe, gdje su SAF i egipatske trupe izvodile zajedničke vježbe.
Kako se Hemeti približavao UAE, rukovodstvo VS se približavalo Egiptu, gdje su Burhan i drugi vojni lideri te zemlje prošli obuku.
Čini se da je potez prema Meroweu, lokaciji drugog najvećeg sudanskog aerodroma, imao za cilj spriječiti upotrebu sudanskih i egipatskih zračnih snaga protiv RSF-a u bilo kakvom potencijalnom sukobu.
Nakon kratkog pokušaja brojnih posrednika da spriječe eskalaciju tenzija između SAF-a i RSF-a, borbe su izbile u subotu u Meroweu, u Kartumu i drugdje. RSF je emitovao slike egipatskih vojnika koje su zarobile njene trupe u Meroweu, vjerovatno pokušavajući ojačati svoj imidž predstavljajući se kao branilac sudanskog suvereniteta.
Ako SAF bude u mogućnosti da zadrži kontrolu nad aerodromima u Meroweu i drugdje, nadmoć u zraku će mu dati ključnu prednost u odnosu na RSF. Zračna dominacija SAF-a dio je razloga zašto nijedna pobunjenička snaga nije bila u mogućnosti umarširati u Kartum u novijoj historiji zemlje, osim dva brzo slomljena pokušaja Libije 1976. i 2008. godine.
Problem za SAF danas je, međutim, što je RSF već u Kartumu. Odavno ima veliku bazu u “Khartoumu 2”, u blizini aerodroma, gdje se sada vodi žestoka bitka.
Dugotrajna kriza
Sada postoji veoma ozbiljan rizik od dugotrajnog sukoba između VS i RSF. SAF ima više vojnika, ali snage RSF-a imaju novije borbeno iskustvo, posebno u Jemenu, i imaju kapacitet da rasporede značajne snage oklopnih vozila.
Ove dvije snage nisu u potpunosti jednako izbalansirane, ali RSF svakako predstavlja najozbiljniji izazov sa kojim se SAF ikada suočila u pogledu svoje vojne hegemonije u centralnom srcu Sudana.
Ako Burhan bude u stanju da porazi RSF u optimalnom roku, to bi vjerovatno dovelo do preokreta nedavnog napretka ka civilnoj vladi i daljeg osnaživanja sekurokrata iz NCP ere u vojsci i državnom aparatu.
Potpuna pobjeda Hemetija nad SAF-om izgleda manje vjerovatna, ali se možda nada da će, ako može eliminirati Burhana – trenutno okruženog trupama RSF-a u vojnom štabu – moći će pregovarati sa čelnicima VS manje bliskim NCP-u.
Takav scenario je manje izgledan, s obzirom na prezir rukovodstva VS prema čovjeku kojeg vide kao regionalnog pokretača, iako su civili još uvijek podijeljeni na one koji ne odobravaju i nisu voljni previdjeti umiješanost RSF-a u masakre u Darfuru i Kartumu.
RSF još uvijek ima malo kadrova ideološki posvećenih pristalica ili ozbiljne društveno-političke baze, uprkos Hemetijevim naporima da ih stvori putem PR kampanja na društvenim mrežama, ali je pronašla saveznike među regionalnim elitama i pokušala se predstaviti liderima sudanskih političkih partija kao jedinom sigurnosnom akteru koji može zaštititi njihove interese.
Za širu javnost, međutim, problem je u tome što i Hemeti i Burhan – koji napreduju zahvaljujući militarizovanim ekonomijama i klijentelističkim odnosima sa regionalnim silama – predstavljaju kontinuitet sa oblicima politike koje je revolucija 2018-2019 nastojala prevazići.
Najgori scenario, osim ako nacionalni ili međunarodni posrednici ne budu u stanju da dovedu do prekida vatre, je da dugotrajni sukob između RSF-a i SAF-a, u kojem nijedan ne dobije prednost, dovede do neviđenog nivoa destabilizacije u Sudanu.
(TBT, MEE)
