GLOBAL
U svojoj novoj
knjizi “Rimski klub” predlaže kako da se riješe problemi u svijetu:
Između ostalog, poticanjem ekoloških mjera, produžavanjem radnog vijeka do
sedamdesete godine…

FOTO: Muller (Agencije)
Trinaest –
djelimično radikalnih – zahtjeva upućenih industrijskim zemljama sadrži novi
izvještaj Rimskog kluba, trusta mozgova, koji je u Berlinu predstavljen i
objavljen kao knjiga, prenosi DW.
Prijedlozi ne
stižu od nepoznatih: još 1972. godine knjiga “Granice rasta” bila je
svjetski poznata. Članovi ovog trusta mozgova su preduzetnici, naučnici,
industrijalci i druge poznate ličnosti. Iz Njemačke su tu, između ostalih, Liz
Moon (Bertelsmann), Wolfgang Lohbeck (Greenpeace), Eberhard von Koerber (BMW) i
naučnik i političar SPD-a Ernst Ulrich von Weizsäcker. Od 2012. on je
predsjednik Rimskog kluba čije je glavno sjedište u Švicarskoj, podsjeća DW.
Obojica autora
knjige Rimskog kluba, Jorgen Randers i Graham Maxton konstatuju: nakon trideset
godina globalizacije i rasta, situacija se pogoršala, milioni ljudi izgubili su
poslove, jaz između siromašnih i bogatih je sve veći. Sistem se mora
promijeniti, insistira Maxton, generalni sekretar kluba. Privredni sistem koji
zahtjeva neprekidan rast nije rješenje, već uzrok problema. Greška leži u tome
što se ne odstupa od neoliberalizma, koji je, smatra Maxton, mnogima isprao
mozak.
Kako bi promjena
sistema trebalo da izgleda, autori su saželi u katalogu zahtjeva, čiji naziv
glasi: “Jedan procenat rasta je dovoljan”. Nisu svi prijedlozi novi,
poput zahtjeva za podsticajni paket, viši prag odlaska u penziju, viši
potrošački porez ili bezuslovni osnovni dohodak za sve, primjećuje DW. Pojedini
prijedlozi su međutim radikalni, poput politike jednog djeteta ili zahtjeva za
duži plaćeni godišnji odmor.
Evo liste
prijedloga: Zeleni podsticajni paketi – finansirani kroz veće sume novca ili
više poreze; viši porezi na fosilna goriva; za vrijeme ekološke transformacije:
subvencije za zaposlene koji prelaze na “ekološkije” poslove; reforma
poreskog sistema: da se manje oporezuju prihodi od rada, a više potrošnja
sirovina – što znači: skuplji avio letovi i grijanje; ogromno povećanje poreza
na nasljedstvo; više dana za odmor, kako bi se radnicima omogućilo više
slobodnog vremena i kako bi posao bio bolje raspodijeljen; bezuslovni osnovni
dohodak, prije svega za one kojima je najpotrebniji: za stare, bolesne i
nezaposlene; povećanja praga za odlazak u penziju na 70 godina; viši porezi za
bogate i kompanije; politika jednog djeteta, sa ciljem smanjenja rasta
svjetskog stanovništva; nova definicija “plaćenog rada”, kojom bi
trebalo da bude obuhvaćena i njega članova porodice; jačanje sindikata;
ograničavanje trgovine tamo gdje su ugrožena radna mjesta.
Na predstavljanju
knjige, uvodni govor je održao njemački ministar za razvoj Gerd Muller (CSU).
On je rekao da po njegovom mišljenju “ne bi trebalo da se radi o manjem
rastu, već o drugačijem”. Ministar se ipak složio sa ocjenom da se svet
nalazi na “raskrsnici”. Da li čovječanstvo srlja u propast ili će
uspeti da ostvari održiv rast? Ministar Muller je optimista smatrajući da je Njemačka
– kao i čitava Evropa – vrstan region. Postoji dovoljno inovacija i tehnologija
kako bi se recimo riješio problem gladi u svijetu. U svijetu ima mjesta za deset
milijardi ljudi, smatra Muller, ali samo pod uslovom da se privredni rast
snažnije odvoji od potrošnje resursa.
Zapadni model
potrošnje – “naši automobili, naš životni stil” – ne može biti model
budućnosti za Indiju ili Afriku, jer on troši previše resursa i energije.
Ministar nije odgovorio na pitanje iz publike, zašto ljudima u tim dijelovima
sveta želi da uskrati dobar život, navodi DW.
Rimski klub ima i
kritičare koji ukazuju na to da privredni sistem nije zakazao na svim stranama:
milioni ljudi su oslobođeni iz apsolutnog siromaštva, neki su pronašli put do
srednje klase, kao što pokazuju primjeri Kine ili Indije. Kritike se posebno
odnose na zahtjev za politikom jednog djeteta, koja bi prema ocjeni Rimskog
kluba trebalo da bude podsticana i u zapadnim zemljama. Na te kritike Jorgen
Randers odgovora da jedno dijete u industrijskoj zemlji troši resurse trideset
puta više od djeteta u Indiji. S tim u vezi Zapad bi trebalo da bude primjer i
manje djece dovodi na svijet. Žene sa samo jednim djetetom zato bi trebalo da
budu nagrađene sa novčanom premijom.
A kako ministar
Muller misli da smanji razlike između siromašnih i bogatih zemalja u svetu,
pita DW. Razvojna pomoć morala bi globalno da bude udvostručena, smatra Muller,
i globalnu trgovinu bi trebalo da zamjeni pravedni model trgovine, sa fer
platama i pristupima tržištu. Zemljama u razvoju je potrebno više inovacija i
bolja obrazovna politika.
Muller je
pozdravio izvještaj Rimskog kluba, ocijenivši da su konkretni prijedlozi za
rješavanje problema uvijek potrebni i da o njima treba razgovarati. Jer, samo
upozorenja od apokalipse – ne pomažu.
(TBT)






