Piše: Rayan Freschi, thebosniatimes.ba
Od arapskog proljeća, zaljevske nacije su politički podstaknute planovima i narativima koje je osmislio Zapad.
UAE su se čvrsto etablirali kao autoritarni satelit američke politike na Bliskom istoku, predvodeći proces normalizacije s Izraelom. Saudijska Arabija, pod vodstvom prestolonasljednika Mohameda bin Salmana, opterećena je agresivnim nametanjem liberalnih ideala.
Obje nacije podržavaju tvrdnju da se političko neslaganje zasnovano na vjeri kvalificira kao oblik “ekstremizma” koji zahtijeva nadzor i obračun. Pod vodstvom Mohammeda bin Salmana, u Saudijskoj Arabiji je držano više od 300 zatvorenika savjesti, od kojih su neki navodno bili mučeni.
Prošle godine, UAE su odbili osloboditi najmanje 41 političkog zatvorenika koji je odslužio kaznu. Komitet UN protiv torture naveo je zabrinutost zbog „obrasca mučenja i zlostavljanja branitelja ljudskih prava i osoba optuženih za krivična djela protiv državne sigurnosti“.
I takva politika nije ograničena na domaću sferu, a zaljevske države imaju za cilj da utiču i na muslimanske manjine u Evropi. Kao dio svoje diplomatske strategije, UAE su radili na podsticanju islamofobične politike u zemljama poput Francuske.
Politička i vjerska diplomatija Saudijske Arabije još je ambicioznija. Na konferenciji u Londonu prošlog mjeseca, Svjetska muslimanska liga sa sjedištem u Meki i koju finansira država ratificirala je svoju kontroverznu “Mekansku povelju” za obuku imama u Evropi i stvorila tijelo za evropske muslimanske zajednice koje uključuje “komitet za fetve i vjersko vodstvo ”.
Prema istraživaču Asimu Qureshiju, povelja nastoji “centralizirati autoritet u verziji religije kojom upravlja država” i služi za normalizaciju “opresivnog stanja stvari za muslimane širom svijeta”.
Prije ovog sastanka, Liga, koja kaže da predstavlja “pravi islam”, održala je sastanke s odabranim državnim naučnicima od 2019. kako bi promovirala povelju i uspostavila institucionalne veze. Ceremonija ratifikacije prošlog mjeseca održana je pred pažljivo odabranim panelom.
Vjerski pečat
Nije iznenađujuće da se politička poruka povelje vrti oko ključnih principa koje su prvi popularizirali zapadni kreatori politike, podržavajući islamofobični narativ.
Umjesto da ističe ulogu Zapada u podsticanju islamofobije, čini se da povelja okrivljuje same muslimane, napominjući: „Fenomen islamofobije proizlazi iz nemogućnosti istinskog razumijevanja islama. Pravo razumijevanje islama zahtijeva objektivan pogled koji je lišen stereotipnih i predrasuda, koje često projektuju oni koji lažno tvrde da su pravi muslimani.”
Protivi se bilo kakvoj “intervenciji u unutrašnje stvari zemalja”, pružajući vjersko pokriće islamofobičnoj politici evropskih država. Zauzvrat, Saudijskoj Arabiji je dodijeljen politički legitimitet, jer Evropa zatvara oči pred drakonskim guženjem ljudskih prava i političkom neslogom.
Francuska – kao što je tipično u pitanjima islamofobije – također igra ulogu u ovoj šemi. Dva glavna promotera državnih interesa i politike pozvana su na pokretanje: Chems-Eddine Hafiz, rektor Velike džamije u Parizu, i Ghaleb Bencheikh, čelnik Fondacije za islam u Francuskoj. U svom govoru, Hafiz je toplo pozdravio povelju i promovirao francuski republikanski sekularizam, koncept koji se historijski koristio za ograničavanje slobode muslimana da ispovijedaju svoju vjeru i izražavaju političko neslaganje.
Povelja iz Meke, koja je prvobitno sastavljena 2019. godine, vjerovatno je inspirirala francusku „imamsku povelju“ usvojenu 2021. Kako nas podsjeća Hafiz, obje imaju isti cilj: „Suprostaviti se opasnosti neznanja i amalgama koji vlada oko islama i tjera ljude da shvatiti to kao nekompatibilnu religiju, ako ne i opasnu, za Francusku.”
Suprotstavljanje koncepata nekompatibilnosti i opasnosti signalizira temeljno političko rezoniranje francuske i saudijske povelje. Tradicionalna islamska vjerovanja i prakse koje nisu u skladu s političkom vizijom države moraju se progresivno marginalizirati i na kraju staviti van zakona.
Ovaj proces kriminalizacije zatim dobija religiozni pečat od strane državnih naučnika. Ono što je preostalo od islamske poruke, sada lišene sposobnosti za neslaganje, označeno je kao “prosvijećeni islam” – izraz koji je koristio Macron 2020. – ili “umjereni islam”, izraz koji je koristio Mohammed bin Salman 2017. godine.
Povelja iz Meke stoga nije ništa drugo do diplomatsko oruđe koje koristi autoritarni režim za legitimizaciju vlastite tiranije,što je poruka koja svjesno deformira islam radi postizanja političkih ciljeva.
(TBT, MEE)
