Nakon raspada Sovjetskog Saveza i osamostaljenja Ukrajine 1991. ukrajinska vlada pokrenula je napore za tranziciju privrede s planskog na tržišno. Proces tranzicije stvorio je ozbiljne privredne teškoće i bijedu u zemlji. U prvom desetljeću ukrajinske neovisnosti skoro 80% stanovništva bilo je gurnuto u stanje siromaštva. Nezaposlenost je rasla galopirajućom stopom, pri čemu je 1997. nezaposlenost žena porasla na nevjerovatnih 64%. Gospodarski krah učinio je naciju ranjivom i prisilio mnoge žene da uđu u pakleni svijet prostitucije i trgovine ljudima kako bi si uspjele osigurati kakve takve financijske prihode.
S vremenom, kako su godine prolazile a Ukrajina bila i ostala siromašna zemlja, prostitucija je postala svojevrsni neželjeni zaštitni znak i brend suvremene Ukrajine. Ukrajina, kao zemlja, ima brojne prednosti i vrline kao što su: poljoprivreda („žitnica Europe“), jedinstvena arhitektura, bogata povijesno-kulturna baština, prelijepi krajolici, tradicionalna ukrajinska kuhinja – i to nije upitno. Međutim, prva asocijacija mnogima u svijetu na Ukrajinu upravo je ona negativna – prostitucija.
Treba iskreno priznati kako se ta negativna konotacija nije pojavila nedavno jer su i u vrijeme Hladnog rata mnoge siromašne Ukrajinke bježale iz SSSR-a te i bivale uvučene u svijet prostitucije u zapadnoj Evropi ali i bivšoj Jugoslaviji.
Prostitucija – problem koji se ne rješava
U Ukrajini je prostitucija formalno ilegalna, ali se u praksi naširoko tolerira a vlada je većinom ignorira. U siječnju 2005. Verhovna rada izglasala je strože kazne za trgovinu ljudima i prisilnu prostituciju jer su prijašnji zakoni koji su kriminalizirali organiziranu prostituciju imali malo učinka. Međutim, stanje se nije popravilo. Rezultati su ostali slabi jer su zakoni provođeni djelomično i neodlučno, a skoro 70% osuđenika za trgovinu ljudima je oslobođeno služenja zatvorske kazne. Kako se zemlja otvarala svijetu, a posebno nakon Evropskog nogometnog prvenstva 2012. kojeg je Ukrajina organizirala zajedno s Poljskom, seks-turizam je doživio veliki uzlet.
Ukrajina je postala destinacija koju pohode mnogi bogati strani turisti iz Europe, SAD-a i drugdje zbog „jeftinih“ i „lahkih“ žena. Prije Europskog prvenstva neki su političari zagovarali legalizaciju prostitucije kako bi se uveo red u taj biznis u kojem se okreće veliki novac i kako bi osobe koje se time bave imale bolju medicinsku skrb i kako bi se prikupili novi porezni prihodi. Međutim, legalizacija se nije dogodila. Uz to, ukrajinska feministička organizacija Femen održavala je prosvjede protiv prostitucije prije i tijekom Europskog prvenstva o čemu je snimljen dokumentarac pod nazivom Ukrajina nije bordel iz 2013.
Široko rasprostranjena djelatnost
Upravo je Ukrajina bila jedna od najpopularnijih evropskih destinacija za seks-turizam prije ruske invazije 2022. Prema Javno zdravstvenom centru kojim upravlja ukrajinska vlada, do invazije, prostitucija je bila široko razgranata u zemlji s oko 53.000 seksualnih radnica. Prema Ukrajinskom institutu za socijalne studije, prije izbijanja ukrajinske krize 2014. najviše seksualnih radnica nalazilo se u Kijevskoj oblasti (oko 10 hiljada), oblasti Odese (oko 6 hiljada), u oblasti Dnjipropetrovska (oko 3 hiljade), a slijedile su oblasti Donjeck, Harkiv i Krim. Istraživanje ukrajinskog Državnog zavoda za obitelj i mladež pokazuje da je za mnoge žene seksualni rad postao jedini izvor prihoda: više od 50% njih uzdržava svoju djecu i/ili roditelje.
Često su maloljetne djevojke prisilno uvučene u svijet prostitucije. Najčešće takve djevojke dolaze iz najsiromašnijih slojeva društva. Mnoge od njih nemaju svoje obitelji ili su im obitelji socijalno problematične – roditelji su ovisnici o alkoholu ili narkoticima. Godine 2016. oko 10% žrtava trgovine ljudima u Ukrajini bilo je adolescentske dobi. Oko 10% tinejdžerske populacije koja je živjela na ulici bez svojih obitelji pružala je seksualne usluge drugim muškarcima u zamjenu za novac ili hranu.
Ukrajinke – žrtve međunarodne trgovine ljudima
Ukrajina je postala obećana zemlja za međunarodne mreže trgovine ljudima koje žele pronaći lokalne žene i djevojke da bi ih odvele da za njih rade širom svijeta. Od svih republika bivšeg SSSR-a Ukrajina je najveća žrtve trgovine ljudima. Godine 1998. ukrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova procijenilo je da je 400 hiljada Ukrajinki bilo žrtva trgovine ljudima tijekom prethodnog desetljeća, dok drugi nevladini izvori navode i veće brojke. Prema UN-ovoj Međunarodnoj organizaciji za migracije, više od 500 hiljada ukrajinskih žena bilo je uključeno u trgovinu ljudi na Zapadu od 1991. do 1998. Prema jednom istraživanju iz 2016., ukrajinski državljani čine 80% osoba kojim su trgovci ljudima „trgovali“. 60% njih bile su žene. Žrtve seksualne trgovine uglavnom su djevojke u dobi od 17. do 26. godine života.
U Poljskoj je i prije ruske invazije boravilo mnogo ukrajinskih prostitutki. Procjenjuje se da je njihov broj iznosio između 10 i 20 hiljafa. Veliki broj ukrajinskih seksualnih radnica nazočan je na popularnim odredištima u Europi (npr. Nizozemska, Njemačka, Španjolska, Grčka, Turska) ali i drugdje (UAE, Tajland, Južna Koreja, Japan). Ukrajinske seksualne radnice su najveća skupina stranih žena u Turskoj koja se bavi prostitucijom i druga najveća skupina stranih žena uključena u prostituciju izvan američkih vojnih baza u Južnoj Koreji. 80% žrtava bilo je nezaposleno prije nego što je napustilo Ukrajinu.
Trgovci ljudima obilato koriste lošu socio-ekonomsku sliku kako bi regrutirali žene u svijet prostitucije. Mnoge djevojke su trgovci ljudima uvjerili da napuste domovinu i odu u inostranstvo zahvaljujući obećanju o velikoj zaradi. Kriminalci lažu svojim žrtvama da će raditi kao masažerke, plesačice ili prodavačice u trgovinama. Žrtve obično napuštaju svoju domovinu s legalnim dokumentima kao što su putovnica i viza (u 70% slučajeva). Većina djevojaka prelazi granicu legalno, ali, zato, nakon što stignu na planirano odredište, bivaju lišene slobode i zarobljene od strane makroa koji im oduzimaju dokumente i traže da zarade određenu svotu novca kako bi vratile „dug“ i otkupile svoju slobodu. Ako uspiju otplatiti svoj „dug“, neke žene i same postaju trgovci ljudima. Takvih je, nažalost, mnogo. One se vraćaju u Ukrajinu i govore prijateljima da su zaradile velike količine novca te vrbuju nove žrtve. Naravno, mnoge od žrtava nikad ne uspiju otplatiti „dug“ i ne mogu izaći iz pakla prostitucije te ulaze u svijet droge i drugih ovisnosti kao što je alkoholizam.
Ruska invazija daje problemu novu dimenziju
Rusko-ukrajinski rat je znatno smanjio prihode seksualnih radnica i ozbiljno narušio programe pomoći kao što su liječenje ovisnosti o drogama i liječenje HIV-a. Prije ruske invazije, Ukrajina je imala velik broj osoba koje su živjele s HIV-om, a to je bio prioritet zdravstvenih službi u zemlji. Otprilike trećina osoba koje su primale pomoć u liječenju HIV-a ili ovisnosti o drogama pomoć više nije dobivalo do kraja ljeta 2022. Taj se broj dodatno smanjio do kraja prošle godine, na oko 20% primatelja pomoći. Rat je poništio godine napretka u zdravstvenoj skrbi. Većinom se radi o ženama koje se bave ili su se bavile prostitucijom. Usprkos tome što nemaju više adekvatnu zdravstvenu skrb, mnoge žene nemaju izbora nego da se nastave baviti najstarijim zanatom kako bi preživjele. Isto vrijedi i za muškarce koji se, doduše u daleko manjem broju, bave istim poslom.
U gradu Dnjipru, dobrotvorna organizacija Virtus prošle je godine registrirala 2.300 seksualnih radnica, ali daleko više ih se preselilo u grad kako bi pobjeglo od borbi. Zbog narušenih opskrbnih lanaca, socijalni radnici imaju manje prezervativa za distribuciju. Širenje zaraze HIV-om je među najvećim brigama socijalnih radnika. Liječenje antiretrovirusnim lijekovima pomaže smanjiti prijenos s prostitutki na klijente, a time i unutar šireg društva. Međutim, tijekom prošle godine, oko 40 ukrajinskih centara za liječenje HIV-a prestalo je s radom, otprilike polovica zbog štete od granatiranja. Rat je značajno smanjio broj stranih klijenata. Često je broj klijenata upola manji nego ranije. Uvjeti rada i s financijskog aspekta su se urušili u odnosu na predratno razdoblje. Tako su, prema pričama samih prostitutki, cijene rada pale s 12 $ po satu na 6-7 $. Uz to, ugrožena im je sigurnost. Često vojnici i drugi klijenti ne žele platiti dogovoreni iznos i seksualne radnice bivaju silovane, opljačkane ili istučene.
Ukrajinske izbjeglice u Evropi
Ruska invazija pokrenula je najveći izbjeglički val u Evropi nakon 1945. Procjenjuje se da je osam miliona Ukrajinaca napustilo svoju zemlju, uglavnom žene i djeca, a mnogi od njih su iznimno ranjivi što nastoje iskoristiti trgovci ljudima. Barem na papiru, europske zemlje bile su velikodušne prema ukrajinskim građanima koji su preplavili njihove granice, dajući im automatski dozvolu za boravak u zemlji do tri godine, kao i radne dozvole. Ukrajinske izbjeglice tako imaju priliku dobiti smještaj, zdravstvenu skrb i pristupiti tečajevima jezika ispred tražitelja azila koji su pobjegli od nasilja i represije u bliskoistočnim zemljama kao što su Sirija, Afganistan ili Libija. Trošak za Poljsku, koja je sama primila najmanje 1,5 milijuna ukrajinskih izbjeglica, iznosi 10 milijardi dolara. Njemačka, Češka i druge države EU također su preuzele velike financijske obaveze. U teoriji, ukrajinske izbjeglice imaju veliku potporu i zaštitu država domaćina, dok u praksi to često nije slučaj.
Ukrajinske izbjeglice – žrtve stranih predatora
Ukrajinske izbjeglice, koje su žrtva ruske invazije, postaju dvostruka žrtva jer postaju meta zlih ljudi u zemljama koje su im pružile utočište. Sigurnosne službe u europskim zemljama trebaju osnažiti pravni okvir i provedbu na terenu kako bi zaštitile izbjeglice u odnosu na predatore koji ih žele uvući u kriminalni svijet prostitucije. Ujedinjeni narodi upozorili su u travnju prošle godine da će trgovci ljudima iskoristiti djevojke i žene koje bježe iz Ukrajine, a neke grupe za ljudska prava naglasile su rizik koji predstavljaju programi koje sponzorira EU. Ti programi privatnim osobama nude opciju da prihvate ukrajinske izbjeglice u svoje domove. Provjera osoba i provjera sigurnosti tih domova često je bila u drugom planu pred valovima ljudi koji su bježali od rata.
Evropske države vode bitke s kriminalnim mrežama koje su desetljećima proganjale ukrajinske žene, a kojima su ukrajinska kriza i ruska invazija došle kao darovi s neba. Sada trgovci ljudima ne moraju ići u Ukrajinu tražiti svoje žrtve budući da su njihove države prepune ukrajinskih izbjeglica. Samim time, potencijalnih žrtava mnogo je više. Kriminalci ne nastoje iskoristiti svoje žrtve samo kao klasične prostitutke u bordelu ili na ulici nego to nastoje i na online platformama. Često se ukrajinske djevojke, uključujući one maloljetne, prikazuju dostupne za online erotske i pornografske sadržaje. Internetske platforme koje nude rad Ukrajinkama u noćnim klubovima ili na web kamerama ponekad spominju maksimalnu, ali ne i minimalnu dob, što pokazuje izloženost maloljetnih osoba.
Može se reći da je posljednje godine stanje alarmantno. Podaci s europskih internetskih tražilica ukazuju na golem skok pretraživanja pojmova kao što su „ukrajinske prostitutke“, „ukrajinske eskort dame“, „ukrajinska pornografija“ i sl. Irska web stranica za pružanje seksualnih usluga, Escort-Ireland, izvijestila je o porastu posjećenosti od 250% unutar nekoliko tjedana nakon invazije. Prema Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), stranica je tvrdila kako nudi korisnicima način da prožive svoje „ratom inspirirane fantazije“. Oko mjesec nakon početka ruske invazije, menadžment stranice pohvalio se: „Ukrajina pobjeđuje na bojnom polju Escort-Ireland“. U Švedskoj – gdje je, kao i u Irskoj, ponuda legalna ali kupnja seksualnih usluga nije, 30 od 38 muškaraca uhićeno je u ožujku prošle godine zbog plaćanja seksualnih usluga ukrajinskim izbjeglicama.
Potencijalna rješenja
U mnogim evropskim zemljama vlasti nemaju prikladne zakone koji bi policiji omogućili zapljenu elektroničkih dokaza u svrhu kaznenog progona trgovaca ljudima. Postojeći zakoni Evropske unije zabranjuju internetske sadržaje koje prikazuju seks ili seksualno nasilje nad maloljetnicima, ali imaju u sebi rupe koje dopuštaju web-stranicama oglašavanje usluga seksa ispod 18 godina. Hiljade takvih web stranica aktivno je u Evropi. Administratori stranica tvrde da količina reklamiranja seksualnih usluga premašuje njihovu sposobnost provjere legalnost takvih sadržaja.
Neprofitne organizacije diljem Evrope, zajedno s državnim agencijama za socijalnu skrb, intenzivirale su informativne kampanje o ugroženosti ukrajinskih žena. Potrebno je učiniti više kako bi se kreiralo sigurno okružje, poglavito u pružanju skrbi za djecu, osigurala psihofizička potpora, kao i radna mjesta. Uz to, europski kreatori politike i represivni aparat trebali bi pokrenuti sveobuhvatni progon trgovaca ljudima, a pogotovo zlostavljača u online svijetu.
Kako bi se suzbilo neželjeno seksualno iskorištavanje Ukrajinki u Europi važno je da EU modificira svoj pravni okvir, da policija radi svoj posao i razotkrije trgovce ljudima koji skrivaju svoj eksploatatorski biznis pod plaštom masažerki, čistačica, kućnih pomoćnica ili njegovateljica. Ustvari, radi se o paravanu za prostituciju žena koje se najčešće time ne žele baviti.
U samoj Ukrajini, treba donijeti nove zakone koji bi prostituciju ili iskorijenili ili legalizirali i uveli neki red. Sve ovisi o svjetonazoru političara. Ukrajinski donositelji odluka trebaju procijeniti i donijeti odluku.
Moraju odlučiti je li prostitucija djelatnost po kojoj će Ukrajina biti prepoznatljiva u svijetu poput Tajlanda i hoće li ona činiti ukrajinsku turističku ponudu. S druge strane, mogu odlučiti da je prostitucija neprihvatljiva i uvelike je iskorijeniti. Ako se na to odluče trebaju pružiti alternativu ženama da se time više ne bave kroz otvaranje alternativnih, moralnih i legalnih radnih mjesta.
Ovakvo stanje sive zone, gdje je prostitucija tehnički ilegalna a društveno prihvatljiva, najgore je i najviše šteti ukrajinskim ženama koje se time bave često protiv svoje volje.
(TBT,G.N., Matija Šerić)
