Piše: Feras Abu Helal, thebosniatimes.ba
Zemlje širom svijeta pozdravile su nedavni iransko-saudijski sporazum, u kojem su regionalni rivali obnovili diplomatske odnose, osim Izraela koji je bio uzdrman njihovim približavanjem. Mnogi analitičari su to i očekivali, jer su dvije zemlje već dugo rivali, a Izrael smatra Iran velikom prijetnjom svojoj “nacionalnoj sigurnosti”.
Izrael je igrao ključnu ulogu u mnogim sukobima na Bliskom istoku od 1948. , ponekad iz oportunističkih razloga, a ponekad u nastojanju da oslabi arapske države potpirivanjem unutrašnjih sukoba.
Godine 1956. Izrael se složio sa Britanijom i Francuskom da napadnu Egipat u zloglasnoj Sueckoj krizi. U to vrijeme, tek dekolonizirani Egipat nije predstavljao prijetnju Izraelu , ali Tel Aviv je imao za cilj da preuzme kontrolu nad Gazom, potkopa nacionalističkog egipatskog predsjednika i dobije pomoć od Francuske za svoj nuklearni program.
Učešće Izraela u ovom napadu je stoga bio oportunistički pokušaj da se izvuče korist iz sukoba između nove nezavisne zemlje i dva carstva u opadanju, a ne odbrambena akcija protiv bilo kakve stvarne prijetnje iz Egipta.
U regiji Zaljeva, Izrael je godinama održavao dobre odnose sa šahom u Iranu, pri čemu je i Sovjetski Savez i pan-arabizam smatrao prijetnjom. Ali nakon iranske revolucije 1979. godine, iako se negativna retorika intenzivirala na obje strane, Tel Aviv je podržao Teheran oružjem tokom iransko-iračkog rata.
Dok je gradio jedinu vojnu nuklearku na Bliskom istoku, Izrael je istovremeno stvarao sukobe i podsticao ratove u regionu, sa ciljem da spreči druge zemlje da ih sustignu. Izrael je 1981. napao iračku nuklearnu lokaciju.
Izraelski lobi u SAD-u igrao je ulogu u američkoj odluci da napadne Irak 2003. godine i radio je na sprječavanju nuklearnog sporazuma između Zapada i Irana. Izrael je također optužen za napade i operacije atentata na iranske nuklearne naučnike.
Što se tiče Egipta, koji je upleten u sukob sa Etiopijom oko izgradnje Velike etiopske brane, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao je da će podržati Etiopiju u razvoju svojih vodnih resursa jačanjem svojih poljoprivrednih sistema.
Historijat intervencija
Izrael takođe ima dugu historiju interveniranja u građanskim ratovima na Bliskom istoku. Tokom građanskog rata u Libanu, izraelska invazija 1982. godine, s ciljem napada na Palestinsku oslobodilačku organizaciju, podstakla je sukob omogućivši libansko-kršćanskoj miliciji da izvrši masakr u Sabri i Šatili u kojem je ubijeno do 3.500 ljudi.
Izraelsko oružje je također stiglo u Južni Sudan, gdje je korišteno u građanskom ratu koji je uslijedio nakon nezavisnosti zemlje od Sudana 2011. A u Iraku, Tel Aviv se ubacio u sukob između Kurda i Bagdada, podržavajući kurdsku težnju za nezavisnošću.
Bliski istok je napeta regija sa dugotrajnim sukobima, zbog prirode uspostavljanja novih država nakon kolonijalizma. Ali Izrael je pogoršao ovu situaciju iz nekoliko razloga.
Prvo, Izrael nastoji zadržatii stratešku superiornost u regionu, a to može učiniti slabljenjem drugih zemalja. Ovo može objasniti zašto je podržavao Iran protiv Iraka 1980-ih i zašto je Izrael igrao sporednu, ali važnu ulogu u sukobu u Siriji, izvodeći kontinuirane zračne napade na ciljeve povezane s Iranom u Siriji do danas, uključujući bombardiranje njenih glavnih aerodroma .
Drugo, kao imperijalna država, Izrael ima za cilj da izvuče korist od prodaje oružja i zna da što više sukoba ima na Bliskom istoku više oružja može prodati.
Treće, Izrael je stvorio narativ na Zapadu kako bi potvrdio da je to jedina demokratija na Bliskom istoku – prosperitetna i moderna zemlja usred džungle. Više sukoba i građanskih ratova u regionu radi na potvrđivanju te tvrdnje.
Globalno jedinstvena pozicija Izraela o iransko-saudijskom približavanju nije iznenađujuća. Izrael želi da sukobom između Irana i arapskih zemalja oslabi obje strane dok održava vlastitu superiornost, sklapajući sigurnosne sporazume sa UAE i pomažući u suprotstavljanju obostranoj “iranskoj prijetnji”.
Danas, s ekstremno desničarskom vladom na vlasti u Izraelu, takve toksične politike proširit će se daleko izvan Irana. Usred tekućih provokacija u džamiji Al-Aqsa, tenzije s Jordanom mogle bi se povećati, posebno nakon što je ministar finansija Bezalel Smotrich nedavno govorio o karti koja je pripojila Jordan Izraelu, dok je ustvrdio da Palestinci ne postoje.
Izrael ima razloga da preferira napetu regiju sa beskrajnim sukobima, a na arapskim zemljama je da rade na mirnijem Bliskom istoku.
(TBT, MEE)
