Piše: Julien Barnes-Dacey, thebosniatimes.ba
Odnosi između Zapada i Irana pali su na najnižu tačku bez presedana. Napetosti su naglo porasle u proteklih šest mjeseci: Iran je spriječio nuklearne pregovore, isporučio bespilotne letjelice Rusiji za upotrebu u Ukrajini i potaknuo brutalno gušenje domaćih protesta. U međuvremenu, Teheran je uvjeren da je Zapad sve više angažiran na namjeri da promjeni njegov režim. Dvije su se strane možda nadale da će izbjeći eskalaciju – odlučivši se za scenarij bez dogovora, bez krize na nuklearnom frontu – ali ta je mogućnost sve manja.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) potvrdila je da su u Iranu nedavno pronađeni tragovi visoko obogaćenih čestica urana, čak do 84 posto. Ovo je najbliže što je Iran došao u potrazi od 90 posto potrebnog za nuklearno gorivo za oružje. Izraelska vlada navodno istražuje vojne napade usmjerene na iranska nuklearna postrojenja koja će vjerovatno brzo privući Sjedinjene Države. Niz napada na Iran tokom proteklog mjeseca sugerira da Izrael već ide naprijed ka tom cilju.
Ali vojni sukob bio bi katastrofalan. Mora se spriječiti prije nego bude prekasno; rat bi imao značajne i kontraproduktivne posljedice za Zapad, Izrael, iranske susjede i iranski narod. Zabrinjavajuće je da za razliku od prijašnjih visokorizičnih trenutaka, kao što su bili 2009. ili 2012., dolazi malootpora iz Sjedinjenih Država i Evrope da bi se spriječio ovakav ishod.
Zapadne vlade s pravom su očvrsnule svoj stav kao odgovor na nedavno ponašanje iranske vlade. Od početka protesta u septembru navodno je ubijeno više od 500 ljudi. Nedavni izvještaj grupe za ljudska prava pokazao je da je Iran od januara pogubio 96 ljudi. Britansko-iranski državljanin pogubljen je u januaru, a njemačko-iranski državljanin osuđen je na smrt zbog slučaja koji nije povezan s protestima, ali s očitom namjerom slanja poruke Evropi u kojoj mjeri su pali odnosi Irana i Zapada.
Iranska vlada gleda na podršku Zapada domaćim protetsima kao na dokaz aktivanosti rušenja režima. Evropsko nastojanje da se Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) proglasi terorističkom organizacijom — što bi bio potez EU-a bez presedana protiv državnog integriteta — gleda se u ovom svjetlu. Kao što je bila nedavna odluka da se iranski predstvanici povuku s Münchenske sigurnosne konferencije i zamijene opozicionim osobama u egzilu.
Domaći kontekst Irana izuzetno je kritičan. Svake sedmice se otvaraju nova žarišta koja dodatno potkopavaju legitimitet Islamske Republike. U nizu navodnih incidenata je trovanje u iranskim školama. Navodno je od novembra otrovano više od 1000 učenika. S obzirom na dosadašnje rezultate zataškavanja i brutalnosti, malo je povjerenja u iransku državu da će uskoro zaustaviti ovu nacionalnu krizu, koja bi mogla izazvati daljnja previranja.
No bez obzira na to koliko je neugodno iransko represivno unutarnje slamanje, zapadne vlade trebaju angažirati Teheran da spriječi opasni regionalni rat, koji bi mogla izazvati nuklearna situacija. Washington i njegovi saveznici često se sukobljavaju sa svojim protivnicima, unatoč brutalnoj domaćoj politici – od Sjeverne Koreje do Kine – kada je globalna sigurnost u pitanju. Zagovornici vojne akcije, posebno Izrael, uz određenu podršku američke vlade, dobivaju na snazi s obzirom na percipirani nedostatak alternativnih opcija za odgovor na iransko nuklearno napredovanje.
Inzistiranjem američkog predsjednika Joea Bidena da se obnova sporazuma mora temeljiti na “duljem i jačem” aranžmanu također je propuštena prilika za oživljavanje sporazuma dok ga je odlazeća iranska Rouhanijeva administracija mogla potpisati.
Otkako je nova tvrdolinijaška iranska administracija preuzela dužnost u avgustu 2021., akcije Irana opetovano su smanjile šanse diplomacije. Iranski nuklearni program sada je napredniji nego ikada. IAEA je nedavno upozorila da je Iran nakupio dovoljno materijala za “nekoliko nuklearnih glava”. Činjenice iza otkrića čestica visoko obogaćenog urana moraju se pažljivo istražiti, s obzirom na iranske tvrdnje da je izvještaj netačan.
Šef IAEA-e otputovao je u petak u Teheran kako bi istražio putove za nuklearnu deeskalaciju. Za sada Iran nije akumulirao uran obogaćen iznad 60 posto, a nedavne američke procjene pokazuju da Iran nije donio političku odluku o ponovnom pokretanju svog programa nuklearnog oružja. Ali stručnjaci se slažu da je Iran opasno blizu mogućnosti da svoj nuklearni program pretvori u oružje ako njegovo vodstvo odluči krenuti tim putem.
Izrael, koji je rekao da neće prihvatiti Iran s nuklearnim oružjem, sve više govori o potrebi za napadom prije nego bude prekasno. A prema onome što se vidi u javnosti, Bidenova administracija ne koči Izrael. Izrael i Sjedinjene Države nedavno su izveli vojne vježbe bez presedana u onome što je naširoko viđeno kao simulacija napada na Iran. A prošlog mjeseca, američki ambasador u Izraelu izjavio je da “Izrael može i treba učiniti sve što treba” kako bi se nosio s Iranom i da im “čuvamo leđa”. Ove komentareje opetovao posljednjih dana.
Pojačane vojne konzultacije SAD-a sa zaljevskim državama također stvaraju dojam povećane spremnosti za sukob. Ovaj pristup je u oštroj suprotnosti s predsjednicima Georgeom W. Bushom i Barackom Obamom, koji su aktivno nastojali blokirati izraelsku vojnu akciju koja je prijetila uvlačenjem Washingtona u još jedan izravni regionalni sukob. Evropske države koje su dugo igrale aktivnu ulogu u povlačenju Sjedinjenih Država i Izraela s ruba sukoba s Iranom uglavnom su šutjele o rizicima vojnih napada.
Američki i izraelski vojni udari mogli bi taktički uspjeti u odgađanju iranskog nuklearnog programa. Međutim, neizvjesno je koliko će to trajati, s obzirom da se Iran prebacio na duboko podzemna nuklearna postrojenja kako bi izbjegao sabotažu. Što je još važnije, vojni napadi će gotovo sigurno pomaknuti još uvijek neriješenu stratešku raspravu unutar Irana prema aktivnom nuklearnom naoružavanju, jačajući tvrdokorne elemente IRGC-a koji smatraju pakistanski model najboljim sredstvom da zajamče svoju vojnu kontrolu nad zemljom.
Ova frakcija vjeruje da je unatoč kratkoročnoj cijeni koju je Pakistan platio za svoj nuklearni program, njegovo stjecanje oružja u konačnici zajamčilo sigurnosnu situaciju u zemlji u korist njene vojske. Neki unutar iranskog vodstva vjeruju da je Teheran već platio političku i ekonomsku cijenu posjedovanja potpunog programa nuklearnog oružja i da bi sada trebao nastaviti sa stvarnim naoružavanjem kako bi osigurao prednosti. Izraelski i američki vojni udari vjerovatno bi ubrzali kretanje prema naoružavanju.
Štoviše, s obzirom na nespremnost Izraela i Zapada da pokrenu potpunu operaciju promjene režima, vojni napadi će vjerovatno ojačati, a ne oslabiti, domaću moć IRGC-a, ubrzavajući intenzivnu sekuritizaciju države. U ovom scenariju, kao i tokom Iransko-iračkog rata, Islamskoj Republici će biti lakše pojačati svoju represiju protiv protestanata.
Vanjske implikacije vjerovatno će biti jednako katastrofalne. Izraelski vojni udari izazvat će širi iranski odgovor. Iranske akcije kroz svoju prisutnost i posrednike u Siriji i Libanonu koje ciljaju na susjedni Izrael očita su mjesta gdje bi ovo moglo početi, ali bi Teheran također mogao nastaviti izravne napade na ključne brodske rute i naftna postrojenja u državama Vijeća za suradnju u Zaljevu u pokušaju da poremeti globalnu energiju tržišta već pod pritiskom zbog rata u Ukrajini. To bi također moglo poremetiti krhki mir u Iraku i zahlađenje neprijateljstava u Jemenu, smatrajući ih poprištima za raspirivanje regionalnih sukoba i ciljanje na arapske zaljevske zemlje i interese SAD-a.
Ironično, unatoč njihovim prijašnjim tvrdolinijaškim stavovima prema Iranu, regionalni su akteri ti koji su sada najoprezniji u pogledu sukoba – oni znaju cijenu eskalacije i žele regionalnu stabilnost. Odgovarajući na izraelske napade unutar Irana u januaru, visoki emiratski diplomat primijetio je da eskalacija “nije u interesu regije i njezine budućnosti”, dodajući da “nema alternative dijalogu”. Kao odmazdu protiv Izraela, vjeruje se da je Iran izveo napad dronom na brod u izraelskom vlasništvu u Arapskom moru.
Saudijska Arabija podržava veću provedbu sankcija protiv Irana, ali Rijad je i dalje oprezan u pogledu sukoba i nastavio je izravan dijalog s Iranom kako bi spriječio sukob. Katar i Oman aktivno posreduju kako bi spriječili eskalaciju. Ove regionalne sile znaju da bi vojni sukob izbacio iz tračnica njihov trenutni fokus na ekonomski razvoj.
Vojni sukob s Teheranom također bi zaoštrio odnose između Irana i Rusije, uključujući i Ukrajinu. U nuklearnom području, Moskva bi mogla postati popustljivija prema iranskom pohodu prema naoružavanju i mogla bi pomoći u zaštiti Irana od daljnjih američkih i izraelskih napada kroz vojnu i obavještajnu saradnju.
Neki tvrde da je agresivnije držanje Izraela i Zapada jedini način da se Iran natjera na povlačenje i da je namjera poslati signal, a ne biti uvučen u sukob. Ali ovaj blef ima samoojačavajuću dinamiku koja je izuzetno opasna, pogotovo kada nema održive političke rampe.
Julien Barnes-Dacey je direktor programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri Europskom vijeću za vanjske odnose, i Ellie Geranmayeh, zamjenica direktora programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri Evropskom vijeću za vanjske odnose.
(TBT, FP)
