Piše: Abdulkarim Ekzayez, thebosnaitimes.ba
Tačno u 1:25 po UK-u, primio sam WhatsApp poruku od mog brata, koji živi u Antaliji u Turskoj, na našem porodičnom grupnom ćaskanju, u kojoj je pisalo: „Moj dom je nestao.” Ubrzo je uslijedila poruka naše majke, koja živi u istom gradu, koja glasi: “Svi zidovi u našem stanu su uništeni.”
Ubrzo su me preplavile poruke iz Turske i sjeverozapadne Sirije o zemljotresu koji je odnio hiljade života i domova. Bilo je čudo da su moji roditelji i brat uspjeli pobjeći od uništenja koje je zadesilo Antakiju, ostavljajući zgrade u gradu da se ruše poput papirnih kutija.
U početku sam mislio da je sve to san. Trebali su mi sati da shvatim veličinu katastrofe. Borio sam se da se pomirim sa realnošću da su ti isti ranjivi ljudi, koji su već izdržali 12 godina sukoba, sada pogođeni prirodnom katastrofom razmjera kakva nije viđena decenijama.
Zemljotres magnitude 7,8 po Rihterovoj skali počeo je u 4:17 po lokalnom vremenu u Turskoj, a pratile su ga stotine naknadnih potresa. Epicentar zemljotresa bio je dubok oko 20 kilometara, a potres je zahvatio veliki dio južne Turske i sjeverozapadne Sirije, uključujući Hatay, Gaziantep, Kilis, Aleppo i Idlib, između ostalih područja.
Broj umrlih raste iz sata u sat i već je premašio 9.000. Vjerujem da će ovaj broj nastaviti značajno da raste, jer mnogi ljudi ostaju nestali. Samo u Turskoj uništeno je više od 5.600 zgrada.
Spasilačke misije
Kako su u ponedjeljak počele spasilačke misije u Turskoj, čuo sam od ljudi u Hatayu da teška oprema nije stigla do utorka ujutro. Dok su tekuće spasilačke misije zasigurno spasile mnoge živote, s hiljadama ljudi izvađenih iz ruševina, mnogi su ostali zarobljeni ispod srušenih zgrada, čekajući pomoć.
U Siriji, Bijeli šljemovi su aktivno bili angažirani u spasilačkim misijama u područjima pod kontrolom opozicije, ali su njihovi resursi ozbiljno ograničeni. Mnoge nevladine organizacije pokrenule su kampanje za prikupljanje sredstava velikih razmjera, uključujući Uniju medicinskih organizacija za njegu i pomoć, Molham tim i Sirijsko-američko medicinsko društvo, između ostalih.
Ali odgovor je ugrožen statusom turskog graničnog prijelaza Bab al-Hawa, spasa za Siriju koji je zatvoren zbog značajne štete i drugih poteškoća. U područjima pod kontrolom sirijskog režima, kao što su Alep i Hama, sirijska vlada predvodi odgovor. U oblastima koje drži opozicija, situacija je složenija.
Iako je epicentar bio u južnoj Turskoj, zemljotres je imao razorne posljedice širom sjeverozapadne Sirije, gdje je infrastruktura ozbiljno oslabljena od izbijanja rata 2011. godine, a područja pod kontrolom opozicije snose najveći teret zločina.
Ovo, u kombinaciji s ratnom taktikom sirijske vlade – koja je uključivala uništavanje civilne infrastrukture u regijama koje drži opozicija – ostavilo je ova područja u stanju ekstremne ranjivosti. Suočeni sa prazninom u upravljanju, tamošnji ljudi su se uvelike oslanjali na prekograničnu pomoć Turske dok se rat odugovlačio.
Situacija za one u područjima sjeverozapadne Sirije pod kontrolom vlade, međutim, nije mnogo bolja. Cijela zemlja je razorena sukobom, a sirijska vlada je međunarodno izolirana zbog optužbi za ratne zločine, uključujući upotrebu kemijskog oružja, što je rezultiralo širokim ekonomskim i političkim sankcijama. Ovo je imalo drastične efekte na socioekonomski status običnih ljudi, gurajući mnoge dalje u siromaštvo. Zemljotres, koji je razorio loše izgrađene stanove, samo će pogoršati ove izazove.
Hitne potrebe
Trenutno, najhitnije potrebe za pogođene ljude u sjeverozapadnoj Siriji uključuju podršku za spasilačke misije, skloništa za hitne slučajeve i pomoć u hrani, medicinske potrepštine i dizel kako bi se osiguralo da generatori mogu funkcionirati i osigurati osnovnu električnu energiju za bolnice.
Iako će kapacitet turske vlade i priliv međunarodne pomoći potaknuti spasilačke operacije u Turskoj, malo je vjerovatno da će se ovaj scenarij ponoviti u sjeverozapadnoj Siriji u bliskoj budućnosti. To je zbog dugotrajne prirode sukoba, vakuma u upravljanju u područjima pod kontrolom opozicije, te politizacije i manipulacije humanitarnom pomoći od strane sirijske vlade u područjima koje kontrolira.
Međutim, ništa od ovoga ne bi trebalo koristiti kao izgovor za zanemarivanje položaja Sirijaca pogođenih zemljotresom. Međunarodna zajednica mora pronaći načine da pruži podršku svim pogođenim regijama sjeverozapadne Sirije, kao što je angažman sa visoko iskusnim nevladinim organizacijama koje tamo djeluju posljednjih 12 godina. Nažalost, određeni donatori i dalje oklijevaju da to učine.
Sirijci su već izdržali više od decenije sukoba, a sada su suočeni s dodatnom tragedijom ovog potresa. Mnogi Sirijci su već mnogo propatili, naporno radeći da ponovo uspostave svoje živote u sjeverozapadnoj Siriji ili u Turskoj. Sada su teško pogođeni ovom katastrofom – a ipak, njihova bi patnja mogla biti zanemarena zbog hroničnosti sukoba i velikih razmjera zemljotresa u južnoj Turskoj.
Mogu se samo nadati da svijet više neće zatvarati oči pred sirijskim žrtvama, već im pruža istu podršku koju nudi žrtvama u Turskoj.
(TBT, MEE)
