Piše: Slavoj Žižek, thebosniatimes.ba
Kruže glasine o prikrivenom nadmetanju za nasljendika Vladimira Putina, od kada je njegov osvajački rat u Ukrajini krenuo naopako. To nam razotkriva morbidnu patologiju ruske politike. Ključni igrači nisu organizirane partije, već bande oligarha koji rukovode raznim neformalnim centrima moći.
To je razlog zašto najefikasnija ruska jedinica u Ukrajini, plaćenička grupa Wagner, nije u sastavu ruske vojske. Rusija je sada zemlja gospodara rata, fenomen koji se obično vezuje za odmetnute i propale države. Aktuelni lideri i pretendenti šire grozničave tlapnje o slavi na bojnom polju. Ova ratoborna kultura podrazumjeva hobsovsko shvatanje života kao usamljenog, siromašnog, prljavog, brutalnog, kratkog i sve jeftinijeg.
Uspon paravojski u i oko Rusije doveo je do nekih zaista smješnih situacija. Prošle godine su bivši pripadnici američkih i drugih zapadnih oružanih snaga organizirali jedinicu dobrovoljaca za borbu na ukrajinskoj strani. U savršenoj ironiji, oni sebe nazivaju grupom Mocart – što je direktan odgovor na Wagnera. Možemo se samo nadati da će ruske položaje gađati nečim jačim od Mocart kugli.
Ali tu humor prestaje. Ruska ratna politika podstaknuta je jednom vrstom vjerskog fundamentalizma koji otvoreno slavi smrt. Neki ruski sveštenici govore svojim vjernicima da mogu „postati ono što jesu“ samo činom ubistva. „Specijalna vojna operacija“ u Ukrajini je borba za „cjelinu božije tvorevine“. Kako je jedan od glavnih Putinovih propagandista Vladimir Solovjov rekao u novogodišnjoj poruci na ruskoj televiziji: „Život je krajnje precjenjen. Zašto se plašiti onoga što je neizbježno? Pogotovo kada idemo u raj. Smrt je kraj zemaljskog puta i početak drugog. Ne dozvolite da strah od smrti utiče na vaše odluke. Vrijedi živjeti samo za nešto za šta možeš umrijeti, tako treba da bude… Borimo se protiv satanista. Ovo je sveti rat i mi moramo pobjediti.“
Tako Magomed Hitanajev, čečenski teolog i komandant ruske vojske, prikazuje Ukrajinu kao Sodomu i Gomoru posljednjih dana: „Pitamo se: o, Ukrajinci, zašto ste dozvolili gej parade u Kijevu, Harkovu i Odesi? Zašto ste to dozvolili? Zašto niste izašli protiv njih, protiv svoje vlasti koju su preuzeli fašisti? Bez stida pred Bogom i ljudima oni otvoreno šire svoju prljavštinu.“
Da bismo razumjeli savremene ruske ideologe poput Solovjova i Putinovog takozvanog „dvorskog filozofa“ Aleksandra Dugina, treba ispitati tradiciju ruskog „kosmizma“, filozofskog pokreta koji je počinje od Nikolaja Fedorova, prosvetitelja iz 19. stoljeća. Kako piše Jules Evans, profesor filozofije sa Univerziteta Kraljice Marije u Londonu, Fedorov je „dobio nadimak ‘Sokrat iz Moskve’ zbog svojih asketskih navika i radikalne filozofije. Imao je jedan sveobuhvatni cilj: postizanje besmrtnosti i uskrsnuće mrtvih.“
Među Fedorovljevim sljedbenicima iz 20. stoljeća bili su sovjetski raketni naučnik Konstantin Tsiolkovsky (koji je razvijao teoriju o svemirskim putovanjima), pisac naučne fantastike Aleksandar Bogdanov (koji je vjerovao da se transfuzijama krvi može produžiti život) i – prikladno – religiozni mislilac Vladimir Solovjov.
Prema Evansu, rani Vladimir Solovjov pozivao je na „univerzalnu teokratiju pod ruskim carem, koja bi ubrzala ’dug i težak prelazak čovječanstva od zvjeri-čovečanstva ka bogočovječanstvu’“. Jednom kada se to ostvari, vjernici će „postati besmrtna duhovna bića – do sada je samo Hrist dostigao ovu fazu, ali će ga čitavo čovječanstvo uskoro slijediti“. Dok je Solovjov vjerovao da se ova evolucija može unaprijediti magijom, sam Fedorov je zagovarao naučna sredstva. Obojica su se na kraju „složila da će čovječanstvo spasiti ruska teokratija“.
Denis Sultanhalijev sa Univerziteta u Tartuu u Estoniji, istražio je veze između Solovjova i mistike ruskog kosmizma. Postoji direktna veza između kosmizma iz prve decenije postojanja Sovjetskog Saveza i nihilizma Putinovih prijetnji upotrebom nuklearnog oružja.
Tu je ključna vjera u uskrsnuće i vječni život. Kosmizam se pojavio u skladu sa ruskom pravoslavnom verzijom kršćanstva, čija osnovna formula glasi: „Bog je postao čovjek da bi čovjek postao Bog“. Kosmisti bogočovjeka Hrista vide kao uzor kojem treba da teži cijelo čovječanstvo. Nasuprot tome, Martin Luther je čoveka video kao božiji izmet – kao nešto što je ispalo iz božjeg anusa.
Dok gledamo kuda vodi ideološko ludilo u Rusiji, moramo biti svjesni njegovog porijekla u ruskom pravoslavlju. Mnogi na zapadu tu tradiciju shvataju kao protivotrov liberalnoj dekadenciji koju je navodno pokrenuo protestantizam. Na neki perverzan način oni su u pravu: smrt zaista rješava sve probleme.
(Project Syndicate)
