Piše: Jan-Werner Muller, thebosniatimes.ba
Zadatak da objavi da je Facebook opet otvoren za podle poslove Donalda Trumpa povjeren je Nicku Cleggu, nekada nadi britanskih liberala, danas u žalosnoj ulozi globalnog lobiste ove kompanije sa velikim PR problemima. Ova odluka jeste pogrešna, ali teško da označava kraj demokratije, kako misle alarmisti kojima je Facebook oličenje fašizma. Mada posljednji potez najveće društvene mreže na svijetu zaista potvrđuje njeno nevjerovatno licemjerje. Ona izgleda ne može ili neće da se suoči sa svojim doprinosom raznim političkim katastrofama.
Hillary Clinton nikada neće biti oproštena izjava o „gomili bijednika“ iz 2016, mada su Trump i njegovi govorili i činili zaista bijedne stvari. Istinski skandalozna je njena usputna opaska da su neki Amerikanci „nepopravljivi“. Demokratija je zasnovana na ideji da niko nije nepopravljiv, da nikada ni od koga ne treba odustati koliko god to bilo teško. Oni koji su učestvovali u antidemokratskim akcijama moraju dobiti priliku da uvjere ostale da su se promijenili.
U Americi se višestrukim prestupnicima trajno oduzima pravo glasa. Nedopustivo je zauvijek isključiti ljude iz demokratskog procesa. Italijanski političar Silvio Berlusconi, nakon što je godinama izmicao krivičnoj odgovornosti, na kraju je osuđen na društveno-koristan rad. Kasnije je uspio da se vrati u politiku, čak je upriličio bizaran debi na TikToku, gdje se trudio da deluje mladalački kako bi ga podržali italijanski ragazzi iako je, zbog višestrukih operacija zatezanja lica, ličio na voštanu figuru.
Trump nikada nije odgovarao za svoje prijestupe, niti je pokazao kajanje zbog svoje uloge u onome što Facebook u zvaničnom saopćenju oprezno naziva „građanskim nemirima“ (kao da je riječ o događaju za koji su odgovorne obje strane). Puštajući ga da se vrati Facebook signalizira da nisu bitni ni prošlost ni ono što počinilac misli o njoj. Kao da bez Trumpa na Facebooku građani ne mogu saznati šta misli „kralj društvenih medija“ (kako ga je nazvao Nigel Farage), kao da ih to lišava vitalnih informacija, što je očigledno besmislena tvrdnja budući da Trump i dalje vodi najjavniji život u istoriji Amerike. Novinar A. J. Liebling davno je primijetio da je puna sloboda informiranja zagarantirana samo vlasnicima medija. Danas tu privilegiju imaju vlasnici društvenih mreža.
Ako se Facebook poziva na najuže moguće opravdanje zabrane javnog govora, može se reći da Trump nije direktno pozivao na nasilje. Ali i to je diskutabilno. U nedavnom postu na svojoj platformi Truth Social on je prozvao dvije afroameričke posmatračice izbora u Džordžiji, Ruby Freeman i njenu kćerku Shaye Moss, kojima je već zagorčavao život 2020. „Šta će Velika Država Džordžija da radi sa HAOSOM koji je napravila Ruby Freeman?“, upitao je bivši predsjednik.
Facebook je uveo nove „mjere zaštite“ od objava koje podstiču na mržnju i nasilje. Ali korporacija mora biti svjesna odstupnice koju obilato koriste političari krajnje desnice, gdje se svaka sankcija moderatora proglašava potvrdom da je desnica uvijek žrtva na socijalnim mrežama. Ako Trump opstane na ovoj platformi on pobjeđuje, a ako ga ponovo uklone opet će biti pobjednik.
Isto se ponaša i sam Facebook. Uprkos svim pokajničkim pričama o „otvorenoj debati“ i „dobrobiti zajednice“ njegov poslovni model zasniva se na optimizaciji gnjeva korisnika. Gnjev podrazumijeva maksimalno učešće i samim tim profit. Zato propadaju svi pokušaji da se smanji toksičnost ispada na toj mreži. Njegov nadzorni odbor, impresivan skup bivših političara, sudija i stručnjaka, može kritizirati pojedinačne odluke Facebooka, ali nema suštinsku kontrolu nad politikom kompanije. Ovaj odbor se odmah distancirao od Trumpovog povratka naglašavajući da nije bio uključen u odluku o tome. Takođe je zatražio veću transparentnost rada mreže. A transparentnost je upravo ono što platforme oduvijek uskraćuju javnosti, vladama i istraživačima.
U izvjesnom smislu, Facebook zna da mu je poslovni model nepopravljiv, jer je stvoren da proizvodi skandale. Činjenica da njegovu matičnu kompaniju sada zovemo Meta udaljava Facebook od optužbi za fašizaciju javnog prostora i izuzetan je PR trijumf. (Google nas nikada nije ubjedio da ga zovemo Alfabet mada, iako je učestvovao u sveobuhvatnom nadzoru i otimao nam lične podatke, nikada nije važio za oličenje zla kao Facebook.)
Razgovor o ulozi društvenih mreža u potkopavanju demokratije prepun je nedopustivih generalizacija. Svaka revolucija medija izazivala je moralnu paniku – štamparska mašina je navodno dovela do vjerskih ratova, radio je omogućio Hitlera a televizija makartizam. Ali takav tehnološki determinizam je površan: inovacije su produbile i demokratiju. Društveni mediji i Facebookov poslovni model nisu ista stvar. Ali odluka o Trumpu ipak pokazuje da Facebooku ostaje vjerni saveznik neoliberalizma.
(TBT, The Guardian)
