Piše: Yanis Varoufakis, thebsoniatimes.ba
Ovo nije rasprava o tome može li se Rusiji vjerovati da će poštovati bilo kakav budući mirovni sporazum s Ukrajinom. Niti je ovo pohvala prednostima okončanja rata diplomatskim sredstvima. Ovo je samo moje razmišljanje o još jednom od evropskih paradoksa: mir u Ukrajini bi nesumnjivo doprinio zaustavljanju daljeg ekonomskog krvarenja Evrope, ali onog trenutka kada se otvori bilo kakav mirovni proces, Evropska unija će se ponovo podijeliti po liniji koja dijeli istok i zapad, što će neizbježno obnoviti stare podjele između sjevera i juga.
Kredibilan mirovni proces podrazumijeva komplicirane pregovore između velikih svjetskih sila. Ko će predstavljati Evropu za pregovaračkim stolom? Teško je zamisliti da su poljski, baltički i skandinavski lideri spremni tu ulogu prepustiti francuskim ili njemačkim kolegama.
U istočnim i sjeveroistočnim državama EU, francuski predsjednik Emmanuel Macron ima reputaciju Putinovog pomagača, spremnog da Ukrajini nametne (njoj) neprihvatljivu razmjenu teritorija za mir. Takođe, čak i ako zanemarimo dugu historiju zavisnosti Njemačke od ruske energije, izgledi kancelara Olafa Scholza da se kvalificira za ulogu zastupnika zajedničkih evropskih interesa poljuljani su odlukom da njemačkoj industriji odobri 200 milijardi fiskalne pomoći – one vrste koju je Njemačka odbila da prihvati na nivou EU.
S druge strane, francuske i njemačke elite s podsmjehom odbacuju mogućnost da u mirovnom procesu Evropu predstavlja neko poput Kaje Kallas ili Sanne Marin, premijerki Estonije i Finske. „Moralni krstaški pohod i postavljanje maksimalističkih zahtjeva su u modi, ali to neće pomoći mirovnom procesu, već će ga samo otežati“, rekao mi je nedavno jedan nemački zvaničnik.
Pitanje ostaje otvoreno: ko će predstavljati EU u budućem mirovnom procesu?
Da je EU iskoristila priliku poslije velike bankarske i dužničke krize 2008. i demokratizovala svoje institucije, Evropu bi sada kredibilno mogli predstavljati predsjednik i ministar spoljnih poslova. Ali avaj, reklo bi se da građanima Evrope ne pada na pamet da ih zastupaju Charles Michel, predsjednik Saveta EU, i Joseph Borell, prvi čovjek vanjske politike Unije. Macron i Scholz bi to svakako odbili, a vjerovatno i ostali predsjednici i premijeri evropskih država.
Optimisti u Bruxellesu vjeruju da uprkos vojnoj slabosti i nedostatku legitimnih pregovarača EU može odigrati važnu ulogu u budućim pregovorima, s obzirom na očekivanje da EU finansira obnovu Ukrajine i arbitrira u procesima za priključivanje Ukrajine jedinstvenom tržištu, carinskoj uniji, možda i samoj EU. Ima li takav optimizam osnova?
Nema sumnje da će EU izdvojiti dosta novca i koordinirati proces priključenja Ukrajine poslije rata. Ali to ne garantira da će EU značajnije utjecati na mirovni proces. Zapravo, imamo dosta razloga da vjerujemo da će uloga EU kao glavnog finansijera obnove Ukrajine podjeliti i oslabiti Uniju, čak i više nego kriza od prije više od 10 godina.
Evropska investiciona banka procjenjuje da će troškovi obnove Ukrajine iznositi približno 1 trilion eura – što odgovara ukupnom budžetu EU za period 2021-27. i za 40% premašuje iznos fonda za oporavak poslije pandemije po NextGenerationEU. Već opterećena izdvajanjem 200 milijardi eura za održavanje njemačkog industrijskog modela koji se počeo urušavati i dodatnih 100 milijardi era za odbranu, Njemačka nema fiskalnog kapaciteta da osigura makar dio ove sume.
Ako Njemačka nije u stanju da pokrije dodatne troškove, jasno je da to ne mogu ni ostale zemlje EU. Jedini način da se finansira obnova Ukrajine bilo bi zajedničko zaduživanje, kroz istu bolnu proceduru koja je dovela do osnivanja fonda za oporavak 2020.
Pod pritiskom da osigura novac, EU će vjerovatno poći tim putem, ali ubrzo će shvatiti da to produbljuje unutrašnje podjele. Evropski lideri su se uspjeli složiti o zajedničkom zaduživanju u vrijeme pandemije, ali inflacija je tada bila negativna i sve članice su se suočavale s prijetnjom ekonomske implozije zbog pandemijskih mjera i pada tražnje širom Evrope. Kada se dogovori mir, morat će pristati na još veće zajedničko zaduživanje za finansiranje obnove Ukrajine u trenutku kada su se kamatne stope učetvorostručile, inflacija divlja, a očigledno je da će ekonomske koristi biti neravnomjerno raspoređene.
Španija će postaviti pitanje zašto bi se zaduživala zajedno s Njemačkom, s obzirom da će njemačke kompanije dobiti lavovski dio poslova u Ukrajini. Poljska će se pobuniti kad Njemačka i Italija objave da će nastaviti kupovati ruske energente nakon što je uspostavljen mir. Mađarska će prodati glas podrške fondu za Ukrajinu uz uvjet da EU odustane od daljeg insistiranja na vladavini prava i transparentnosti. U pometnji koja će nastati, stare podjele između (kalvinističkog) sjevera i (katoličkog) juga, između onih koji su za i onih koji su protiv fiskalne unije, obnovit će se u punoj snazi.
Njemačka već strahuje da će Francuska insistirati na nastavku trajnog, i prilično redovnog, emitiranja zajedničkog duga, čemu se njemačka politička klasa snažno opire, ne samo zato što se protiv toga nedavno izjasnio i Ustavni sud Njemačke. Dublji razlog je to što bi fiskalna unija kakvu traži Francuska primorala njemačke konglomerate da odustanu od prakse koja je ugrađena u njihov DNK: akumuliranje američkog novca kroz veliki neto izvoz u SAD, što je bilo moguće zahvaljujući stagnaciji njemačkih plata i niskim cijenama prirodnog gasa.
Ako planirane mjere predsjednika Bidena za smanjivanje inflacije i uvođenje protekcionističkih barijera, što bi dovelo do pada neto izvoza u Sjedinjene Države, ne promjene stav Njemačke, pregovori o okončanju rata u Ukrajini će produbiti podjelu EU na istok i zapad – i posredno obnoviti stare podjele između sjevera i juga.
To nas ne treba iznenaditi. Poslije finansijskog sloma 2008. i podjela koje su se tada otvorile, EU je čitav problem jednostavno gurnula pod tepih. Rat u Ukrajini doveo je do novog udaljavanja između istoka i zapada. Kada se konačno uspostavi mir, obje linije razdvajanja će se dodatno produbiti i zaoštriti, toliko da više nećemo moći da ih ignoriramo.
(TBT, Project Syndicate)
