Piše: Madawi al-Rasheed, thebosniatimes.ba
Vjeruje se da je nedavna posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Rijadu kulminacija novih strateških saveza koje je inicirao saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS). Dok ekonomski odnosi dvije zemlje cvjetaju već nekoliko godina, prestolonasljednik smatra da je vrijeme da se sa Kinom angažira na najvišem političkom nivou.
Očigledno, saudijski angažman s Kinom, ili Rusijom, uvijek se tumači kao udaljavnje od Washingtona.
Istina je da 2022. godine američko-saudijski odnosi nisu bili najbolji. Rijad je smatrao da se Washington povlači iz regiona bez budućih planova da pojača svoj sve manji utjecaj. Nedavno nije uspio zaštititi saudijska naftna polja, ali Washington i dalje očekuje da će njegovi partneri u regiji ispuniti njegove želje.
Saudijska Arabija je odbila povećati svoju proizvodnju nafte nakon što su od nje zatražile da to učini kako bi ublažila globalnu energetsku krizu. Međutim, MBS je dobio imunitet na američkim sudovima i ne može biti procesuiran za ubistvo novinara Washington Posta Jamala Khashoggija ili druge zločine. Nakon posjete predsjednika Joea Bidena Rijadu u julu i ove nedavne presude, MBS se osjećao snažno i osnaženo.
Čini se da u ovom trenutku svijet ne može sebi priuštiti da se antagonizira sa MBS-om dok on sjedi na važnim naftnim resursima kada su takvi resursi deficitarni. Kao takav, MBS može pokazati svojoj domaćoj publici da je nezavisni akter koji upravlja svojom sudbinom i čuva saudijski suverenitet u odnosu na volju Washingtona.
Izgledati prkosno uvijek je privlačno lokalnim biračkim grupacijama jer tako nacionalistički lideri izgledaju jaki u očima svojih sljedbenika. MBS trenutno izgleda kao strateški lider, koji želi da diverzificira svoje saveze kao odgovor na trenutnu političku klimu, dok snažno čuva nezavisnost svoje nacije.
Autoritarna vladavina
MBS sa Rusijom i Kinom dijeli određene ekonomske interese. Nafta je očito ključna za obje zemlje jer Rusija ima interes da je proda po visokoj cijeni kako bi financirala svoj rat u Ukrajini, dok Kina želi da nafta i dalje teče iz Saudijske Arabije po razumnoj cijeni. I Saudijska Arabija i Kina imaju potencijal da ulože višak sredstava u svoje ekonomije.
Nadalje, tri zemlje dijele ideološki pogled koji povezuje ekonomski prosperitet s autoritarnom vladavinom, a ne liberalnom demokratijom. Kapitalistički razvoj i dalje vodi država sa snažnim uvjerenjem da samo autoritarna vladavina može donijeti prosperitet i rast. U sve tri zemlje demokratija se doživljava kao štetna za ekonomski rast i sve žele pokazati da se prosperitet može postići uz snažnu vlast jednog čovjeka.
MBS se bavio privatizacijom i liberalizacijom privrede, ali odbija da potpuno pusti privredu i dozvoli slabom saudijskom privatnom sektoru da preuzme inicijativu i bude zaslužan za bilo kakav rast. On i dalje želi da država bude nosilac ekonomskog rasta.
Ovakva perspektiva odgovara njegovim novim partnerima u Moskvi i Pekingu, koji su odbojni prema bilo kakvom pojmu ljudskih prava, zakona o radu i drugim zamkama zapadne liberalne demokratije.
Međutim, zajednički ekonomski interesi Saudijske Arabije sa Rusijom i Kinom, pored njihove ideološke blizine, nisu dovoljni da u potpunosti istisnu SAD sa Arapskog poluostrva.
MBS može preuveličati svoju sposobnost djelovanja kada je u pitanju izbor i diverzifikacija saudijskih ekonomskih partnera, ali ova agenda je ograničena kada je riječ o vojnim i političkim savezima.
On mora sa velikim zanimanjem posmatrati jedinstvenu reakciju Zapada na rusku invaziju na Ukrajinu i ogroman režim ekonomskih i finansijskih sankcija nametnutih Moskvi. Za zemlju koja ovisi o nafti, s valutom vezanom za američki dolar i vojskom opremljenom i obučenom od strane SAD-a, bilo bi glupo zamisliti da SAD mogu biti zamijenjene drugim silama u bliskoj budućnosti.
Američke crvene linije
Saudijska Arabija se i dalje vojno oslanja na SAD . Ni Kina ni Rusija ne mogu igrati ovu ulogu. Kina ne želi biti uvučena u bilo kakav vojni sukob izvan svojih granica i malo je vjerovatno da bi žurila braniti Saudijsku Arabiju od bilo kakvih napada izvana.
Čini se da je Rusija zaglavljena u ratu iscrpljivanja u Ukrajini bez izgleda na neposrednu pobjedu.
Ako saudijski prijestolonasljednik nastavi koketirati s Kinom na račun odnosa sa SAD-om, on bi mogao na kraju zapravo ubrzati odvajanje SAD-a od regiona, a posebno sa svojom državom.
On može nastaviti da se ekonomski primiče Kini, ali mora znati kada prijeđe američke crvene linije. Bilo koji saudijsko-ruski savez bio bi veoma opasan za Rijad iz očiglednih razloga.
MBS može biti asertivan koliko god želi i koliko mu njegova propagandna mašina to dozvoljava. Ali misliti da kratkoročno može zamijeniti SAD Kinom nije samo nerealno, već je i glupo.
Morat će prihvatiti da, sve dok saudijske vojne sposobnosti ne budu samo slabe već i zavise od SAD-a, kineske veza sa Arabijom morat će ostati samo ekonomske i tehnološkenaravi.
(TBT, MEE)
