U Istanbulu je 4. novembra turska policija uhapsila crnogorskog šefa mafije Željka Bojanića za kojim je Interpol raspisao međunarodnu tjeralicu i koji je umiješan u krijumčarenje droge. Ovaj srbijanski državljanin je imao krivotvorenu putovnicu. Oporbeni političar Kemal Kilicdaroglu je poslije toga napisao na Twitteru: „Sav mafijaški šljam je došao u naše gradove. Napustite naše gradove. Uništit ćemo vas. Uzmite svoje prljave novce sa sobom i odlazite.”
Postoje indicije da brojne vođe inozemnih kriminalnih skupina sve više koriste Tursku kao svoju središnjicu. Turska javnost je u posljednjih nekoliko godina povremeno saznavala o događajima u čijem središtu su bili upravo takvi ljudi. Tako je 2007. iranski trgovac narkoticima Sharifi Zindashti uhapšen u Istanbulu, a zaplijenjeno je 75 kilograma droge. On je 2010. pušten na slobodu jer je u jednom sudskom postupku pristao surađivati kao takozvani „tajni svjedok”. Osam godina kasnije je uhićen zbog ubojstva, a onda oslobođen krivnje spornom presudom i od tada se nalazi u bijegu. I šef afganistanskih klanova Sanger Ahmadi, koji je prijetio smrću njemačkim policajcima, uhapšen je u Istanbulu.
U Turskoj je u proteklih nekoliko godina čitav niz ubojstava počinjen na karakterističan mafijaški način. Azerbajdžanski kriminalac Ali Gamidov je ubijen 2013. u luksuznoj vili u Istanbulu. Za to ubojstvo je osumnjičen vođa druge azerbajdžanske kriminalne skupine Rövshen Caniyev. I on je ubijen 2016. Za to ubojstvo je pak osumnjičen njegov sunarodnjak Nadir Salifov, koji je ubijen 2020.
I vođa gruzijske mafijaške organizacije Gayoz Zviadadze Longinozovich ubijen je 2018. u Antalyi. A 7. rujna ove godine u Istanbulu je likvdiran i srpski kriminalac Jovan Vukotić.
Kako je Turska postala pribježište kriminalaca?
Idealni most za kriminal
Bivši policijski dužnosnik Hanefi Avci ukazuje na to da je Istanbul ogroman – službeno ima 16 milijuna stanovnika. U tom gradu boravi veliki broj turista, ali i izbjeglica iz Sirije, Afganistana i Irana. „Velika je mobilnost ljudi. Ovamo dolaze sve vrste ljudi. Među njima su i mafijaški akteri.” On potvrđuje da je zadnjih godina porasla aktivnost međunarodnih mafijaških skupina. „Akteri iz postsovjetskog prostora, s Balkana i arapskog prostora dolaze u Tursku kako bi ostvarili svoje interese.”
I novinar Timur Soykan potvrđuje ove tvrdnje: “Najaktivnija kriminalna udruženja u Turskoj su ona s Balkana i Kavkaza.” On kaže da je geografski položaj Turske ključan, jer se u toj zemlji križaju putevi droge. Britanski povjesničar Mark Galeotti je prije 10 godina napisao da je Turska za organizirani kriminal zbog svog položaja postala „ idealan most prema Evropskoj uniji i iz nje”.
Slaba demokratija ohrabruje mafiju
I politički uvjeti u Turskoj igraju određenu ulogu u ovakvom razvoju događaja. Bivši zamjenik tajnika turske tajne službe Cevat Önes postavlja pitanje u kakvom se okruženju rado kreću kriminalne grupe. I odgovara: „Tu gdje nema pravne države, gdje nema pravde. Oni su aktivni tu gdje mogu uspostaviti veze s državnim institucijama.” On pritom ukazuje na nedostatke u pravnoj državi i na oslabljenu demokraciju u Turskoj: „U Turskoj su se razvile neke nepovoljne okolnosti. Suočeni smo sa strukturom koju ne možemo regulirati ili izvesti pred sud. Kada je država sve manje pravna država, a nepravda se produbljuje, kriminalne organizacije sve više gledaju Tursku kao svoje polje djelovanja. Turska za njih nije samo most ili tranzitna zemlja, već zemlja u koju se doseljavaju.” I novinar Soykan smatra da strane kriminalne organizacije znaju da u Turskoj vlada nekažnjivost: „Oni vide da se mafijaške strukture kazneno ne gone.”
Önes ukazuje na brojne špekulacije o tome kako mafija njeguje tajne veze s državom, što joj olakšava posao u Turskoj. Primjer je vođa mafijaške organizacije Sedat Peker koji je donedavno na društvenim mrežama objavljivao sadržaje koji su kompromitirajući za članove turske vlade. U posljednjih nekoliko mjeseci je utihnuo.
Avci dodaje da je i vizna politika turske vlade doprinijela aktualnom trendu.
„Tajna služba mora reagirati”
Poznavatelji prilika kritiziraju aktualnu praksu praćenja stranih kriminalnih organizacija. „Država mora nadzirati te ljude s mnogo više pažnje i poduzeti preventivne mjere”, kaže Avci. Prema njegovom mišljenju, svakodnevna politika utječe na rad tajne službe, što dovodi do zapostavljanja važnih zadataka, pa se manje pažnje obraća na međunarodnu mafiju i manje sredstava se izdvaja za njeno suzbijanje: „Obavještajna služba radi u suglasnosti s vladom. Ali trebala bi se ponajprije usredotočiti na sigurnost zemlje.”
(TBT, Mediji)
