Piše: Osama Tanous, thebosniatimes.ba
U utorak sam se probudio uz šokantan video koji mi je poslao kolega koji radi kao liječnik u Naqabu. Video, koji je uvelike kružio platformama društvenih medija i WhatsApp grupama, prikazuje Gideona Sahara, voditelja kardiotorakalne hirurgije u medicinskom centru Soroka u Beershebi, kako upućuje pitanje izraelskoj krajnje desnoj ministrici unutarnjih poslova, Ayelet Shaked.
Na sastanku stranke Židovski dom upitao je Shakeda o “problematičnoj populaciji”, misleći na palestinske državljane Izraela. “Što se tiče rasta stanovništva i sve problematičnije populacije, suočavamo se s svojevrsnim paradoksom”, rekao je Sahar.
“S jedne strane, razumijemo da je natalitet odlučujući – arapska maternica; a s druge strane to potičemo svim dječjim doplatcima. Zato mislim da treba razmisliti o dječjem doplatku koji je regresivan: prvo dijete dobije jedan, drugo dijete dobije jedno, možda treće dijete; četvrto dijete ne, a peto dijete možda izaziva kaznu. Moramo nešto smisliti.”
Shaked je odgovorila da takav sistem ne bi funkcionirao, citirajući svoj program za borbu protiv poligamije među beduinskom zajednicom, pri čemu “vesternizacija” potiče žene da imaju manje djece.
Saharove riječi izazvale su šok u palestinskoj medicinskoj zajednici u Izraelu. Skupina koja predstavlja arapske liječnike u Naqabu podnijela je službenu žalbu upravi bolnice Soroka, izražavajući bijes zbog Saharovog opisa Palestinaca i “arapske maternice” kao “problematičnih”. Liječniku koji izražava takva mišljenja ne može se vjerovati da će jednako tretirati arapske pacijente i treba ga otpustiti, navodi se u pritužbi. Sahar se u međuvremenu ispričao, a Medicinski centar Soroka rekao je da su njegovi komentari “izneseni na privatnom događaju koji nije povezan s njegovim poslom i profesijom”.
Čini se da takvi komentari dolaze ravno iz fašističkog udžbenika, opisujući čitavu populaciju – osobu druge rase, etničke pripadnosti ili vjere – kao problematičnu, a njen natalitet kao problem koji zahtijeva kaznenu intervenciju vlade.
Vrh ledenog brijega
Iako su mnogi Palestinci koji žive u Izraelu ili rade u izraelskom zdravstvenom sustavu itekako svjesni rasizma koji nas okružuje, ipak smo bili šokirani vulgarnošću, samouvjerenošću i lahkoćom s kojom je javno iznio ove izjave šef bolničkog odjela.
Takvi osjećaji, koji drugu populaciju vide kao otkucavajuću demografsku bombu koju je potrebno liječiti i demontirati, u suprotnosti su s medicinskim etičkim kodeksima jednakosti i antirasizma. Ipak, njegove su primjedbe samo vrh ledenog brijega mnogo većeg, institucionaliziranog oblika rasne superiornosti u Izraelu.
Vlade diljem svijeta imaju dugu povijest politiziranja ženskih maternica. Dok sam studirao javno zdravstvo na Sveučilištu u Tel Avivu, upoznao sam se s konceptom demografije i kontrole stanovništva. Naučili smo o različitim globalnim metodama povećanja ili smanjenja veličine stanovništva, uključujući kineski model, čiji je cilj bio upravljanje rastom stanovništva kao dio državnog pokreta za industrijalizaciju. Proučavali smo Singapur koji je kao siromašna zemlja imao strogu antinatalnu politiku, a kasnije je kao bogata nacija poticao žene da imaju više djece.
Siromašne zemlje, svjesne svojih ograničenih resursa, imaju motivaciju pokušati smanjiti natalitet, dok bogate države, s viškom resursa i sve manjim stanovništvom koje stari, imaju poticaj učiniti suprotno. Sve je to dio biopolitike upravljanja, teme opsežne rasprave koja je izvan dosega ovog članka.
Kad je moj predavač na Sveučilištu u Tel Avivu govorio o Izraelu, rekao je da smo suočeni s ozbiljnim problemom, s relativno visokom stopom nataliteta od oko troje djece po majci (gotovo dvostruko više nego u zapadnoj Evropi) u maloj, bogatoj zemlji sa stanovništvom koje stari. Ovaj problem je usložnjen pitanjem “Alije”, koje potiče Židove iz cijelog svijeta da se nasele u Izraelu i povećaju njegovu populaciju.
Šokantno groteskno
Kada je stopa nataliteta židovskih majki nadmašila stopu nataliteta palestinskih majki 2018., to je postalo nacionalna i međunarodna vijest. Kaznene mjere koje Sahar toliko javno zagovara označavaju još jedan pokušaj, u jednoj otvoreno rasističkoj zemlji, da se kontrolira “problem” neželjenog viška stanovništva.
Harriet Washington, autorica Medicinskog apartheida, detaljno je opisala šokantnu praksu “apendektomije Mississippija”, gdje su crne žene u južnom SAD-u bile podvrgnute prisilnoj sterilizaciji jer su smatrane nesposobnima za reprodukciju – praksa koja se nastavila više od stoljeće nakon kraja ropstva.
U svojim sam studijama naučila i o tome kako su američke i europske agencije potrošile milijune dolara za smanjenje nataliteta u zemljama globalnog juga, gdje se žene potiču da imaju manje djece kako bi se bolje nosile sa siromaštvom, ekološkim promjenama i drugim problemima.
Kad sam pokušao pitati svog predavača trebamo li se pozabaviti i učincima globalnog kapitalizma na promjenu okoliša i pljačku resursa na globalnom jugu od strane globalnog sjevera, brzo su me odbacili kao “previše političnog”. Prisjetili su me da govorimo o planiranju obitelji, reproduktivnoj pravdi i sigurnom pristupu pobačajima.
Takvi oblici i vrijednosti djeluju unutar sistema rasizma i apartheida na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. Oni smatraju da su određene populacije – često siromašne, crne ili smeđe – “problematične”, koje rastu prebrzo i previše, te im je potrebna intervencija kako bi se smanjila njihova veličina. Druge populacije, često bogate i bijele, smatraju se superiornima, stare, smanjuju se i trebaju intervenciju da se poveća njihova veličina.
Ipak, Saharove riječi pogodile su mene i mnoge druge, dobro uvježbane i iskusne u suočavanju s rasističkim ljudima i idejama, kao šokantno groteskne u svom otvoreno deklariranom načinu, te u sigurnosti, udobnosti i nekažnjivosti u kojoj su izgovorene.
Dirljivo je vidjeti živu palestinsku zajednicu koja se suprotstavlja pokušajima da ih se ušutka u neprestanoj potrazi za odgovornošću i pravdom. Ipak, ovo je samo prvi korak prema razbijanju većih rasističkih struktura, u kojima se natalitet opsesivno prati, a političko okruženje dopušta toleriranje izjava poput Saharove.
Slon u staklari bila je populacija Palestinskih Arapa. Kako se zemlja toliko opsjednuta rasnim statistikama i stvaranjem stalne većine (i manjine) u Jeruzalemu i drugdje, te koja potiče rast stanovništva i migracije (jednog specifičnog tipa) na tako malom komadu zemlje, nosi s time da Palestinci čine 20 posto njezine populacije?
(TBT, MEE)
