Piše: Selçuk Aydın, thebosniatimes.ba
Kontroverza oko mahrama je podstakla veliku političku i društvenu krizu u Turskoj. Prošle sedmice, glavna opoziciona Republikanska narodna partija (CHP) napravila je ogroman korak ka priskrbljivanju ustavnih garancija za žene koje nose hidžab, dok je debata o sekularizmu ponovo izbila na površinu.
Lider CHP Kemal Kilicdaroglu nedavno je podijelio video na Twitteru kako bi najavio podnošenje nacrta zakona kojim bi se ženama garantiralo pravo da nose mahrame dok rade u javnim institucijama. Ovaj potez podsjeća na Kilicdarogluovo prethodno nastojanje za “helallesme”, ili pomirenje, upućivanje na ispravljanje grešaka iz prošlosti i traženje mira u društvu.
Ali njegov pokušaj da riješi ovaj hronični problem oko vjerske odjeće izazvao je konfuziju u javnosti, budući da je CHP svojevremeno podržao zabranu mahrama – poziciju koju je potaknuo agresivni sekularizam stranke. Dakle, šta je dovelo do preokreta po ovom pitanju?
Kemalizam, ideologija osnivača Turske Republike, ističe šest osnovnih principa, od kojih je jedan sekularizam. Ovi principi su simbolizirani kao šest strelica na zastavi CHP-a. Prema turskom ustavu, “sveta vjerska osjećanja” ne bi trebala biti uključena u državne poslove.
Ali osim dugotrajnog utjecaja na poslove u zemlji, sekularizam je korišten kao oruđe za reguliranje života ljudi u Turskoj, uključujući njihov vjerski život.
Posljedice sekularizma
U ranim republikanskim danima, kemalistička ideologija je poduzela ključne korake ka širenju sekularnog načina života, prihvaćenog kao preduvjet za bijeg od osmanske sudbine. To je imalo teške posljedice, posebno u oblasti obrazovanja, gdje je ženama koje nose mahrame bilo zabranjeno pohađanje javnih univerziteta.
Partija pravde i razvoja (AKP) predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana došla je na vlast 2002. godine, ali nije mogla odmah riješiti pitanje mahrama, uprkos njenim naporima da ublaži pojam sekularizma. Tokom prvog mandata AKP-a, sjećanja na državni udar iz 1997. bila su svježa, nakon što je legitimno izabrana vlada svrgnuta zbog agresivnog sekularizma vojske i političara, zajedno sa mnogim akademicima, novinarima i poslovnim ljudima.
Opozicija je koristila sekularnu ideologiju kao oruđe protiv AKP tokom prve decenije na vlasti. Erdoganu i drugim članovima stranke zaprijećeno je smjenom, zbog navoda da je stranka “postala centar aktivnosti suprotnih principu sekularizma”. Sekularizam je tako postao oruđe za opravdanje opozicionih kritika vlasti.
Turska vojska je 2007. objavila online memorandum kako bi pokazala “osjetljivost vojske prema sekularizmu”. Sljedeće godine, od najvišeg suda Turske zatraženo je da zatvori vladajuću stranku zbog optužbi da se zalaže za islamski zakon, što je AKP demantirao. Abdulah Gul, bivši predsjednik, također je bio na meti kritika zbog mahrame njegove supruge.
Pozicije koje se razvijaju
Vlada je 2013. godine ukinula decenijama dugu zabranu nošenja mahrame u državnoj službi (što su neke javne institucije primijenile nekoliko godina ranije). Kroz takve akcije, Erdoganova stranka se pozicionirala kao glavni izazivač u zemlji problemu mahrama, što je dovelo do trajne promjene u sekularnoj ideologiji Turske.
CHP nije mogao odoljeti ovoj promjeni i na kraju je transformirao svoj politički stav. Ova nova era, koju je neka “post-kemalistička Turska” nazvala, uključila je ne samo evoluciju ideje sekularizma, već i evoluciju političkih partija. Nagovještaji ovoga vidjeli su se još 2008. godine, kada je CHP dozvolio ženama koje nose mahrame da postanu njene članice, tako da je 2020. godine po prvi put u Skupštinu stranke izabrana žena sa mahramom.
Također posljednjih godina, dva bivša člana islamističke Sadet partije, Mehmet Bekaroglu i Cihangir Islam, pridružila su se CHP-u. Kilicdaroglu je 2017. opisao svoju stranku kao “branitelja slobode vjeroispovijesti i savjesti” u Turskoj. Sljedeće godine, CHP je formirao koaliciju koja je uključivala Sadetpartiju. Iako neki članovi i pristalice stranke nisu pozdravili takav razvoj događaja, Kilicdaroglu je ipak krenuo naprijed sa ovom transformacijom.
Uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine, opozicioni blok ima za cilj ojačati svoju koaliciju uključivanjem grupa iz cijelog islamističkog, sekularnog i turskog i kurdskog nacionalističkog spektra, okupljenih oko moguće kandidature Kilicdaroglua. Zato njegov diskurs ima za cilj da uključi ove grupe – ali naslijeđe CHP-a kroz političku historiju Turske predstavljat će značajnu prepreku.
(TBT, MEE)
