Piše: Joseph S. Nye, thebosniatimes.ba
Ruski rat u Ukrajini sukob je koji je izazvao najveću pometnju u Evropi od 1945. Dok mnogi na Zapadu vide rat kao izbor ruskog predsjednika Vladimira Putina, on kaže da je odluka NATO-a iz 2008. u korist eventualnog ukrajinskog članstva dovela egzistencijalnu prijetnju na ruske granice, a drugi prate ovaj sukob do kraja Hladnog rata i neuspjeha Zapada da adekvatno podrži Rusiju nakon raspada Sovjetskog saveza. Kako možemo razlučiti porijeklo rata koji bi mogao trajati godinama?
Prvi svjetski rat vodio se prije više od jednog stoljeća, a historičari i dalje pišu knjige sa raspravama o uzrocima. Je li počeo zato što je srpski terorista izvršio atentat na austrijskog nadvojvodu 1914, ili je imao više veze sa usponom Njemačke kao sile koja je izazvala Veliku Britaniju, ili je to pak bio rastući nacionalizam širom Evrope? Odgovor je „sve navedeno, i još“. No, rat nije bio neizbježan dok nije zaista izbio u augustu 1914; a čak ni tada nije bilo neizbježno da uslijede četiri godine pokolja.
Da bi se napravio red, pomaže razlikovati duboke, srednje i neposredne uzroke. Uzmimo za primjer logorsku vatru: sakupljanje cjepanica je duboki uzrok; dodavanje potpale i papira je srednji uzrok; a paljenje šibice je neposredni uzrok. Ali čak i tada, logorska vatra nije neizbježna. Snažan vjetar može ugasiti šibicu, ili iznenadna oluja može natopiti drva. Kako historičar Christopher Clark navodi u svojoj knjizi o porijeklu Prvog svjetskog rata, Mjesečari, 1914, „budućnost je još bila otvorena – ali“. Loši politički izbori bili su ključni uzrok katastrofe.
U Ukrajini, nema sumnje da je Putin zapalio šibicu kada je naredio ruskim četama da napadnu 24. februara. Kao i lideri velikih sila 1914, on je vjerovatno vjerovao da će to biti kratak, oštar rat sa brzom pobjedom, nešto kao kada je Sovjetski savez zauzeo Budimpeštu 1956. ili Prag 1968. Zrakoplovstvo će zauzeti aerodrom, a tenkovi Kijev, svrgnuvši ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i dovodeći marionetsku vladu.
Putin je žalio zbog raspada Sovjetskog saveza
Putin je rekao ruskom narodu da provodi „specijalnu vojnu operaciju“ da „denacifikuje“ Ukrajinu i spriječi širenje NATO-a do ruskih granica. No, s obzirom na to koliko se ozbiljno preračunao, moramo postaviti pitanje šta je zaista mislio. Znamo iz onoga što je sam Putin pisao, kao i od raznih biografa poput Philipa Shorta, da je neposredni uzrok odbijanje da se Ukrajina posmatra kao legitimna država.
Putin je žalio zbog raspada Sovjetskog saveza, u kojem je služio kao oficir KGB-a, a zbog bliskih kulturnih veza između Ukrajine i Rusije, nije smatrao Ukrajinu pravom državom. Štaviše, Ukrajina je bila nezahvalna, uvrijedivši Rusiju sa svojim Majdanskim ustankom 2014, kojim je svrgnuta proruska vlada, i sa produbljivanjem trgovinskih odnosa sa Evropskom unijom.
Putin želi oživjeti ono što naziva „ruskim svijetom“, a budući da se primiče dobi od 70 godina, razmišlja i o svom naslijeđu. Raniji lideri, poput Petra Velikog, proširili su rusku moć u svoje vrijeme. S obzirom na slabe sankcije Zapada koje su uslijedile nakon ruske invazije na Ukrajinu i pripajanje Krimskog poluotoka 2014, Putin se izgleda zapitao: zašto ne otići korak dalje?
Izgledi za proširenje NATO-a predstavljaju manji srednji uzrok. Iako Zapad jeste oformio Vijeće NATO-Rusija, preko kojeg su neki ruski vojni oficiri mogli prisustvovati nekim sastancima NATO-a, Rusija je očekivala više od ovog odnosa. I iako je američki državni sekretar James Baker rekao svom ruskom kolegi, početkom 1990-ih, da se NATO neće širiti, historičari poput Mary Sarotte su pokazali da je Baker ubrzo promijenio priču, iza koje nikada nije ni stajao pisani dogovor.
Kada je američki predsjednik Bill Clinton razgovarao o tom pitanju sa ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom 1990-ih, postojalo je nevoljko rusko prihvatanje djelomičnog proširenja NATO-a, ali očekivanja na obje strane su se razlikovala. Odluka NATO-a na samitu 2008. u Bukureštu da uključi Ukrajinu (i Gruziju) kao potencijalne buduće članice samo je potvrdila Putinova najgora očekivanja o Zapadu.
Pomogao SAD-u nakon 11. septembra
Pa ipak, iako je odluka NATO-a 2008. možda bila pogrešno vođena, Putinova promjena stava joj je prethodila. Pomogao je Sjedinjenim Američkim Državama nakon napada 11. septembra 2001, iako njegov govor na Konferenciji o sigurnosti u Minhenu 2007. pokazuje da je on već zamjerao Zapadu prije samita u Bukureštu. Mogućnost proširenja NATO-a stoga je samo jedan od nekoliko srednjih uzroka – i to onaj koji je postao manje relevantan nedugo nakon samita u Bukureštu kada su Francuska i Njemačka objavile da bi uložile veto na članstvo Ukrajine u NATO-u.
Iza svega ovoga su daleki ili duboki uzroci koji su uslijedili nakon završetka Hladnog rata. U početku je bila prisutna velika količina optimizma, i u Rusiji i na Zapadu, da će raspad Sovjetskog saveza omogućiti uspon demokratije i tržišne ekonomije u Rusiji. U prvim godinama, Clinton i Jeljcin ozbiljno su se potrudili da razviju dobre odnose. Ali iako je SAD osigurao kredite i ekonomsku pomoć za vladu ruskog premijera Jegora Gajdara, Rusi su očekivali mnogo više.
Štaviše, nakon sedam decenija centralnog planiranja, iznenadna transformacija u naprednu tržišnu ekonomiju bila je nemoguća. Napori da se nasilu izvedu takve promjene nisu mogli ne dovesti do ogromnih ekonomskih pometnji, korupcije i ekstremne nejednakosti. Iako su se neki oligarsi i političari obogatili od brze privatizacije imovine koja je bila u vlasništvu države, standard života većine Rusa je opao.
U Davosu u februaru 1997, guverner Nižnjeg Novogoroda Boris Njemcov (koji je kasnije ubijen), kazao je da niko u Rusiji ne plaća poreze, i da Vlada ne isplaćuje plate redovno. Potom je, u septembru iduće godine, liberalni parlamentarac Grigorij Javlinski rekao na večeri na Fakultetu Harvard Kennedy da je „Rusija potpuno korumpirana i da Jeljcin nema viziju.“ Jeljcin, koji nije bio u stanju nositi se s političkim posljedicama pogoršane ekonomske situacije, i koji je tada bio narušenog zdravlja, okrenuo se Putinu, tada nepoznatom bivšem agentu KGB-a, da mu pomogne da vrati red.
Ništa od ovog ne znači da je rat u Ukrajini bio neizbježan. Ali jeste postao sve vjerovatniji vremenom. Dvadesetčetvrtog februara 2022, Putin je napravio pogrešan proračun i zapalio je šibicu koja je izazvala požar. Teško da ćemo ga vidjeti kako ga gasi.
(TBT, PROJECT SYNDICATE)
