LIFESTYLE
To su riječi Seline Jul, pasionirane aktivistkinje iz
Danske. Rad njene nevladine organizacije Stop Spild Af Mad (Stop bacanju hrane)
doiprinjeo je da mala evropska zemlja načini krupan korak: u posljednjih šest
godina je količina propalih i bačenih namirnica smanjena za četvrtinu
FOTO: (AP)
To su riječi Seline Jul, pasionirane aktivistkinje iz
Danske. Rad njene nevladine organizacije Stop Spild Af Mad (Stop bacanju hrane)
doiprinjeo je da mala evropska zemlja načini krupan korak: u posljednjih šest
godina je količina propalih i bačenih namirnica smanjena za četvrtinu
Sve više danskih supermarketa je u svojim rafovima i
frižiderima izdvojilo odjeljke gdje se po nižoj cijeni može naći roba čiji rok
trajanja ubrzo ističe, grbavi krastavci ili kvrgave šargarepe – dakle sve ono
što se ne smatra robom prve klase. Aplikacija za pametne telefone Too God To Go
prenosi u kojim je restoranima ili pekarama pred kraj radnog vremena ostalo
hrane koja bi inače završila u smeću. Ako ste u blizini, svratite, i ponesete
obrok po nižoj cijeni.
„Smeće nije uvijek smeće“
Nekada se traćenje hrane može izbjeći i pogledom u vlastiti
zamrzivač. Selina Jul poziva ljude da izbjegnu takozvane neidentifikovane
zamrznute objekte. Za njih koristi engleski akronim UFO (Unindentified Frozen
Object), izvorno nastao da opiše navodne leteće tanjire i vanzemaljske
svemirske brodove (Unindentified Flying Object). „Svaki drugi Danac imao je UFO
u svom zamrzivaču. Zato smo pokrenuli kampanju kako bi potrošači makar jednom
mjesečno zavirili u zamrzivač i jeli UFO.“
To su tek neke od mjera kojima se u Danskoj bore protiv
razbacivanja i propadanja hrane. Ova zemlja sa 5,7 miliona stanovnika ima više
takvih inicijativa nego bilo koja druga evropska država. Zemljaci za veći deo
uspjeha na ovom polju imaju da zahvale Selini Jul i njenog organizaciji. Ona je
zaista postala nešto poput nacionalne ikone. Ove godine je dobila nagradu koja
se dodjeljuje najutjecajnijim ženama u oblasti ekonomije, a prije dvije godine
je čak bila proglašena Dankinjom godine.
Opasana zelenom keceljom i naoružana ljubavlju prema hrani,
Jul je oduševila milione ljudi. „To je inicijativa odozdo“, kaže ona za DW. „Mi
smo pokrenuli ljude, oni su onda pokrenuli industriju i lance supermarketa,
kantine i restorane. To je kao spirala, raste i raste.“ Jul bi voljela da
inicijativa pređe granice Danske i da ostvari svoj san: da briga za namirnice
donese mir u svijetu. „Kada se radi o namirnicama, ljudi mogu da se saglase bez
obzira da li su bogati ili siromašni, ljevičari ili desničari, koje su boje
kože, nacije ili vere.“
Bacanje hrane je pogubno i po životnu sredinu. Jer
poljoprivreda je odgovorna za gotovo četvrtinu emisije štetnih gasova, zauzima
više od trećine plodnih površina i troši 70 posto korisne vode. Bacanje
namirnica izaziva ekonomsku štetu od 850 milijardi eura godišnje i povećava
emisiju štetnih gasova za osam posto, procjenjuje Agencija za hranu UN. Ukoliko
se nešto drastično ne promjeni u odnosu prema namirnicama, postat će još gore.
Jer očekuje se da do polovine ovog vijeka svjetska populacija poraste na 9,6
milijardi ljudi. „Smeće nije uvijek smeće. Njegovo smanjenje je ključ za
preživljavanje ljudske civilizacije“, kaže o tome Selina Jul.
„Koalicija“ za hranu
„Jednostavno nema razloga da toliko hrane propada“, saglasan
je i Andrew Steer, predsjednik Svjetskog instituta za resurse, istraživačke
organizacije koja se bavi održivom upotrebom resursa i aktivna je u više od 50
zemalja. „Trenutno je proizvodnja hrane rasipnička“, navodi Steer za DW. On i
saradnici napravili su standard kojim mere uludo bacanje namirnica i sada
tvrde: sve što može da se statistički izmjeri, može i da se bolje organizuje.
„Na tački smo na kojoj je problem izduvnih gasova bio prije deset godina.
Moramo da radimo sistematski kako bismo imali uspjeha u smanjenju bacanja
namirnica.“
Svjetski institut za resurse je uspeo da u svoje ideje ubijedi
značajne institucije. Jedan od partnera je recimo Forum potrošačkih dobara,
udruženje 400 najvećih trgovaca životnim namirnicama iz 70 zemalja. Oni
godišnje prodaju robe u ukupnoj vrijednosti od 2,5 biliona eura. Svjetsko
udruženje poljoprivrednika i brojne svjetske vlade stoje također iza održivih
ciljeva Ujedinjenih nacija kojima je predviđeno da se traćenje hrane prepolovi.
Naravno, i zvanični Kopenhagen je u ovoj „koaliciji“.
„Bacanje nas sve čini siromašnijim“, kaže šef diplomatije Christian Jensen. U
„zelenoj Kraljevini“ Danskoj je, osim životne sredine, pitanje hrane odavno
shvaćeno i kao pitanje novčanika. Racionalno korištenje štedi novac. U
septembru će država pokrenuti fond čiji je jedini zadatak da finansijski podrži
projekte koji suzbijaju traćenje namirnica. Godišnje će u to biti uloženo pet
miliona danskih kruna – oko 670.000 eura.
(The Bosnia Times, b92)
