TEME
U Kamičanima kod
Kozarca danas je klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop osam žrtava,
civila bošnjačke nacionalnosti koji su ubijeni tokom 1992. godine na području
Prijedora
FOTO: (AA)
U Kamičanima kod
Kozarca danas je klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop osam žrtava,
civila bošnjačke nacionalnosti koji su ubijeni tokom 1992. godine na području Prijedora.
Ukopani su Emira
(Emir) Mulalić (1987.), Nihad (Eniz) Sušić (1971.), Nedim (Sakib) Omanović
(1966.), Miralem (Rasim) Kardumović (1964.), Senadin (Sejdo) Šara (1962.),
Velid (Muhamed) Bešić (1948.), Derviš (Salih) Karagić (1931.) i Hamo (Ragib) Hodžić
(1930.).
Dženazu namaz
predvodio je Husein efendija Smajić, zamjenik reisu-l-uleme Islamske zajednice
u BiH, koji je u obraćanju pred više hiljada okupljenih poručio da se mole da
će ovih osmero ubijenih, kao i ostali ubijeni u Prijedoru, Kozarcu, Srebrenici,
Zvorniku, imati pravo i moliti se i “biti naše šefadžije kada budemo polagali
račun za život koga smo proveli na ovom svijetu”.
Izrazio je žalost
što ovaj i prethodni skupovi i ispraćaji žrtava Bošnjaka nisu kraj ispraćaja
onih koji su ubijeni kao civili, izbjeglice.
– Prijedor je
druga Srebrenica, ako ne i teža od Srebrenice, međutim zlo u Prijedoru desilo
se 1992, početkom agresije, izvan očiju svjetske javnosti. Nas su ovdje u
Prijedoru ubijali, mučili, odvodili u logore, a svjetska javnost gotovo da
ništa o tome nije znala. Nasuprot tome, u Srebrenici se sve dešavalo 1995, pred
očima javnosti, i to je razlika i zato je nama ovdje u Prijedoru, Kozarcu,
Krajini bitno da dođemo u što većem broju na ove dženaze, da u što većem broju
obilježimo ovaj 20. juli, dan kada je na brdu prijedorskom ubijeno gotovo 2.000
ljudi za taj jedan dan – rekao je Hasan efendija Makić, muftija bihaćki, koji
se takođe obratio okupljenima.
Ermin Blažević,
predsjednik Udruženja građana Optimist 2004 Kozarac, rekao je da je u Prijedoru
je ubijeno više od 3.200 ljudi, među kojima je 265 žena i 102 djece.
– U logorima je
otprilike 1.000 do 1.200 ljudi ubijeno, dok su ostali ubijeni kroz čišćenja
sela, na kućnim pragovima, svojim njivama, na ulicama. Skoro čitavo nesrpsko
stanovništvo, skoro 50.000 ljudi je prošlo kroz torture i logore i na kraju su
svi projerani sa ovih prostora – rekao je Blažević.
Emina Omanović,
sestra je Nedima Omanovića, kojeg su prema njenim riječima, “31. maja odveli
ispred kuće Srbi sa tenkovima”. Imao je 26 godina i od tada ga nisu vidjeli.
– Mi njemu već
treći put pravimo dženazu, jer smo ga toliko godina tražili i sad smo utvrdili
da je bio godinama zakopan pod NN, nepoznato, i onda smo dali krv da se to
otkrilo. Evo, sad, najzad će se njegove kosti smiriti, ali je gore nego prvi
put – ispričala je Emina Omanović.
Prethodne godine
porodica je živjela u neizvjesnosti i iščekivanju: “Svaki dan očekivati,
zvanje, je li ko šta čuo, je li se šta našlo… Svako otvaranje grobnica, za nas
je bila neka nada da li je on u tome. On je navodno 5. avgusta odveden iz
Omarske za razmjenu, ali do razmjene nije došlo, pobili su ih sve.”
Njihova majka nije
mogla doći na današnju dženazu, jer je srčani bolesnik, ali su posmrtne ostatke
ispratile Nedimove sestre i brat.
Posmrtni ostaci
žrtava koje su danas ukopane ekshumirane su u ranijem periodu iz masovne
grobnice jama Lisac, masovnih grobnica Jakarina kosa i Korićanske stijene, te
na lokalitetima Čarakovo, Kozarac, Kozaruša, Sušići i Hambarine.
Inače, žrtve
Prijedora pronađene su na 450 različitih lokaliteta i u 98 masovnih grobnica. U
Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovača nalaze se posmrtni ostaci 334
žrtve.
U Prijedoru je
20. jula 1992. godine, prema podacima udruženja koja okupljaju preživjele žrtve
i porodice žrtava, počinjen jedan od najvećih zločina u ratu u BiH od 1992. do
1995. godine, kad je u jednom danu ubijeno oko 1.600 civila mahom bošnjačke
nacionalnosti.
Prema podacima
udruženja, tokom rata je na području Prijedora u akcijama samoproglašenih
vlasti bosanskih Srba protiv nebošnjačkog stanovništva ubijeno ili nestalo više
od 3.000 ljudi. Mnogi su zatvarani, mučeni i ubijani u logorima od kojih su
najpoznatiji Omarska, Trnopolje i Keraterm. Haški tribunal i i sudovi u BiH
osudili su 30 osoba na zatvorske kazne u ukupnom trajanju više od 230 godina.
(The Bosnia
Times, AA)
