Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nije se još oglasio Bakir Izetbegović nakon što je dobio ozbiljne ukore i osude zbog ratnohuškačke izjave o „prebrojavanju“. Salve osuda koje su uslijedile vjerovatno govore o kraju njegove političke karijere, a to znači i kraju ere dinastije Izetbegovića. Možda će se i održati na čelnoj poziciji SDA, ali Izetbegović, to je već sasvim izvjesno, gubi izbore.
GOTOV JE!
Postoje intelektualci, doduše bili su veoma usamljeni, koji su mi u „četiri oka“ tvrdili da će se režim urušiti sam od sebe i da se ne treba izlagati opasnostima progona, posebno na društvenim mrežama, niti riskirati sigurnost života sebe i svoje familije, napadajući verbalno „baršunastog diktatora“ Izetbegovića. Nisam im vjerovao smatrajući da mnogi od njih tako prikrivaju svoj moralni kukavičluk. No, ispostavit će se da su bili upravu nakon najnovijih osuda Izetbegovićeve politike od strane najmoćnijih zapadnih ambasada u Sarajevu. Tako se može reći da je Izetbegović pobijedio sam sebe. Psihoanalitičari bi uzviknuli kako od svakog možeš pobjeći osim od samog sebe, a iskreni vjernici (muslimani) bi učili dovu moleći Boga da ih zaštiti od njih samih. To je otprilike ta situacija u koju se Izetbegović doveo. Treba ga ostaviti da sam „vida rane“ i okrenuti se izborima, odnosno opoziciji.
A, sada mudro, savjetovao bih opozicionim liderima. Jer, gotov je! Nema tog Reisu-l-uleme niti Sultana koji mu može pružiti ruku spasa i izvući ga iz jame u koju se sam svojim rukama bacio. Izetbegović bi u svom padu mogao povući i Željka Komšića s kojim je u tandemu počeo nastupati na predizbornim mitinzima. To je šteta za pluralnu političku scenu u Sarajevu, ali ne treba ga žaliti. Nekorektno i licemjerno zavaravao je lijevi, dosta oslabljeni blok građanskih stranaka dok se, priprosto rečeno, prostituirao sa Izetbegovićem liježući s njim u istu postelju prekrivenu plahtama patriotizma.
VRATA POBJEDE SU OTVORENA
Prema tome, opoziciji su vrata do pobjede na izborima širom otvorena. No, ono što su opozicioni lideri u dosadašnjem odnosu prema režimu pokazali, ostavlja sumnje kod zabrinutih građana da su tu pobjedu i zaslužili. Zato sada kad su u historijskoj šansi da stave tačku na vladavinu dinastije Izetbegovića, mogu relaksirano da prave strategiju preuzimanja vlasti i oduzimanja raznih emaneta kojima su Izetbegovići isporučivali sudbinu građana Bosne i Hercegovine.
Kao borac protiv moralne i političke korupcije, odnosno borac za jednaka prava, za slobodu govora i štampe, za islamsku emancipaciju u slobodnoj Bosni i Hercegovini, za slobodu religije i slobodu od religije, vjerujem da će opozicioni lideri više uvažavati iskustva hrabrih oponenata režima, odnosno da će poštovati žrtve koje smo podnijeli od režimskih silnika. A prijetim im da se moraju odmaći od režimskih tajkuna i mutikaša koji će masovno nahrliti u njihove redove bježeći s „broda koji tone“.
Nek mi bude dopušteno da ova kolumna bude najkraća do sada – prelazimo s riječi na djela!
(TBT)
