MARKER
Vidim da je na
osnovu imena, počeo imputirati ljudima nacionalno i opredjeljenje. Vidim da je počeo
praviti neukusne šale i lijepiti po ljudima opasne političke etikete
FOTO:
Begović (Agencije)
Bilo mi je žao
zbog tog načina na koji ga je dočekala čaršija. Ali prestalo mi ga je biti žao,
nakon što vidim da je preuzeo iste te zadrte manire, čijom je žrtvom bio i u
Zagrebu i u Sarajevu.
U početku mi je
Filip Mursel Begović izgledao kao tužna pojava. Sjećam se jednog teksta, još
dok je bio u Zagrebu, u kojem govori kako ga je neki dedo, čini mi se u
džamiji, pitao: “A kad si ti, Filipe, prešo na islam?”
Opravdano je tu
Begović – koji uzgred uopće nije “prešao” na islam, već ga
svojevoljno prihvatio, iako imenom i voljom roditelja i sredine nije bio
predoređen za to – govorio o sebi, kao o žrtvi zadrtosti svjetonazora većeg
broja naših deda.
Žao mi je bilo
Filipa Mursela i kada ga je jedan novinar “Večernjeg lista”, u
intervjuu, polusatirično prikazao kao new-age muslimana (“trudi se biti
pravi musliman pa tako ne pije alkohol, ne jede svinjetinu, zapravo ne jede
meso jer je vegetarijanac”).
Također, bilo mi
ga je žao, kada mu je i Senad Hadžifejzović, kao arogantno i
nekorektno-duhoviti mahalac, počeo udarati političke čvoke, iako ih tad još
nije bio zaslužio:
1. “Dobro
veče, Filipe, a dobro večer i Mursele.”
2. “Filip
Mursel Begović je, poštovani gledaoci, Bošnjak sa govornom manom, a nije
Sandžaklija.”
3. “Kako da
te najavim, novinar, urednik, izdavač, publicista, filozof si mi, u velikoj
mjeri (okreće se prema gledaocima) – mlad čovjek. Dvije godine stariji od mene.
Četri, pet…”
4. “Filip
Mursel je sjajan. Piše lijepo, intelektualac… Ne govori baš dobro, čistim
bosanskim, al eto.”
5. “Naredne
sedmice izlazi – kako vi to kažete u Hrvatskoj – tjednik. Mi to ovdje kažemo –
heftičnik.”
6. “Jel ti
neko rekao da je (uzdignuti dlan, op.) bio pozdrav u Armiji Republike
BiH?”
Filip Mursel je
tužnim glasom rekao: “Jeste (rekao mu je neko, op.)”. Govorio je i da
se “osjećao spremnim da pogine za ovu zemlju”, ali da je
“odlučio da živi za ovu zemlju”. Itd. Itd.
Bilo mi je žao
zbog tog načina na koji ga je dočekala čaršija. Ali prestalo mi ga je biti žao,
nakon što vidim da je preuzeo iste te zadrte manire, čijom je žrtvom bio i u
Zagrebu i u Sarajevu.
Vidim da je na
osnovu imena, počeo imputirati ljudima nacionalno i opredjeljenje. Vidim da je
počeo praviti neukusne šale i lijepiti po ljudima opasne političke etikete.
Vidim da je ljudima, koji se ne osjećaju kao Srbi, počeo govoriti da su Srbi.
Vidim da je dokazanim protivnicima svakog nacionalizma, a posebno velikosrpske
ideologije – počeo govoriti da su “produžena ruka velikosrpskog
šovinizma”. Da je urednik “Stava” bezazlen, i samo smiješan, dok
kucka svoje neovisne tekstiće u zgradi BH Telekoma (tamo je redakcija te
novine), ne bih napisao da je šupak. A jeste šupak, ne zato što je Filip, ni
zato što je Mursel, ni zato što je Begović, već zato što je šupak.
Jučer sam saznao
da su jednog od tih ljudi, koje Begović neosnovano i nekorektno napada u
“Stavu” i na “Faktoru” (a za njim i predsjednik SPUS-a
Haris Zahiragić), neki idioti verbalno napali u tramvaju, papagajski
ponavljajući Begovićeve laži i političke hrakotine.
Ako te ljude ti
idioti od Begovićevih čitalaca počnu, ne daj Bože, i neverbalno napadati, ne
želim biti među onima, koji će se stidjeti što su šutjeli, niti među onima koji
će govoriti da Begovićevi tekstovi nemaju nikakve veze sa tim zasretanjima…
No, i u tom
slučaju bih se svejedno stidio, jer bi to bilo počinjeno i u moje ime, jer
Filip Mursel govori u ime onih koji su zbog imena protjerani iz RS-a, jer sam i
sam 1992. protjeran iz Skender Vakufa, danas Kneževo (RS), zbog imena, kao
Musliman.
Zasad sam samo
ljut, što dopuštamo da Filip Mursel Begović, koji misli da je uspješno
privatizirao istinu, govori u naše ime, iako nema ni intelektualni ni moralni
kapacitet za takvo što.
Neću zamjerati
što nije poginuo za ovu zemlju, što ima ovo ili ono ime, što ovako ili onako
priča, što nije protjeran ni iz Zagreba, ni iz RS-a i sl. Neću mu uskraćivati
pravo da zbog imena ili porijekla “živi za ovu zemlju”, kako sam
kaže.
Nek živi, na miru
i u miru, kad mu je Bog dao, ali vrijeme je da pusti na miru druge ljude, poput
Nenada Veličkovića, koji su branili ovaj grad i ovu zemlju u ratu, i koji joj i
u miru žele samo dobro.
/Preuzeto sa
autorovog facebook profila Harisa Imamović/
(The Bosnia
Times)
