MARKER
Premlaćivanje
Orhana Bajraktarevića, profesora Fakulteta islamskih znanosti, od strane
policije mogao bi biti povod bar za raspravu, jer niko ne vjeruje u djelotvorno
djelovanje vlasti, o sigurnosti inteligencije, posebno uleme/islamske
inteligencije u Sarajevu
FOTO:
Bajraktarević (Avaz)
Premlaćivanje
Orhana Bajraktarevića, profesora Fakulteta islamskih znanosti, od strane
policije mogao bi biti povod bar za raspravu, jer niko ne vjeruje u djelotvorno
djelovanje vlasti, o sigurnosti inteligencije, posebno uleme/islamske
inteligencije. Jer vjerski radikalizam, posebno islamski, najcrnja je prijetnja
koja se ikad nadvila nad glavama islamskih alima. Islamski fanatici su upravo
ove godine dosegli svoj “zenit” kada je na internetskom servisu YouTube osvanuo
uznemirujući video na kojem pripadnik ISIL-a Amir Selimović iz sela Svojate kod
Živinica prijeti kako će na sred Baščaršije brutalno likvidirati reisa IZ u
Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića.
Potom je ISIL-ov
medijski servis “Furat Media” objavio snimak na bosanskom jeziku u kojem poziva
svoje pristalice da ubiju Muamera Zukorlića, dr. Safeta Kuduzovića, hafiza
Dževada Gološa, magistra Elvedina Pezića i druge islamske daije (misionare).
Međutim prije
toga je jedna mlada muslimanka iz Travnika kao simpatizerka selefističkog
pokreta na svom Facebook profilu zaprijetila smrću akademiku Rešidu Hafizoviću,
koji je također profesor na fakultetu Islamskih znanosti u Sarajevu, jer je,
prema njenom poimanju vjere, heretik.
Pošto se desio
veoma davno, koncem osamdesetih godina – kada je SDA bila tek osnovana, napad
na Adnana Silajdžića, također profesora Fakulteta islamskih znanosti, je
zataškan i zaboravljen. Nije poznato da su napadači otkriveni i privedeni licu
pravde. A javna je tajna da su iza napada na Silajdžića stajali radikalni aktivsti SDA,
kao što su se javno sa herojskim pijetetom hvalili i akteri i nalogodavci.
Još jedan napad
na profesora Bajraktarevića se desio; i to u zgradi FIN-a! Na njega je fizički
nasrnuo njegov kolega Dževad Hodžić, tadašnji profesor, a sadašnji
parlamentarac i visoki funkcioner SDA. Zapravo Hodžić je napustio katedru i
postao predsjednik Političke akademije SDA. Bajraktarević je protiv Hodžića
podnio internu prijavu koju je uputio reisul-ulemi Husein ef. Kavazoviću, čiji
je Hodžić u to vrijeme bio savjetnik, te dekanatu FIN-a i predsjedniku Sabora
IZ-e u BiH Hasanu Čengiću. Niko od navedenih nije reagirao ni u kakvoj formi.
Ako bi se
komparirale prijetnje i napadi na Hafizovića, Silajdžića i Bajraktarevića sa
ISIL-ovim prijetnjama, upada u oči da su lokalni nasilnici koji imaju
političko-policijskog zaštitnika u SDA-u, do sada učinkovitiji i stoga
opasniji. Čak se može posumnjati da su ISIL-ove prijetnje simulacija radi
amnestiranja selefija. Osnova za ovakvu sumnju leži u činjenici da Bakir
Izetbegović, kao lider SDA, stoji na stajalištu da sve selefije nisu iste i da
treba raditi, kako je rekao, na njihovom raslojavanju i razdvajanju. Ovim i
ovakvim stajalištima Izetbegović se predstavlja kao politički mudrac. Stoga je
Izetbegović na konferenciji Islamskih zemalja osudio samo (!) tekfir
ideologiju. Tekfir je islamsko teološki termin za ekstremne otpadnike i
negatore islamske dogme (akide). Tako da se tretiranjem samo ISIL-a kao
tekfirovaca, amnestira selefizam kao ideologija iz koje se primarno regrutiraju
ovi ekstremisti. Ako bi se ovakvo Izetbegovićevo stajalište pokušalo pojasniti
i pojednostaviti, u duhu šerijatskih propisa, to bi sličilo stanovištu da je
rakija šljivovica haram stoga što je proizvode i konzumiraju Srbi, a potom što sadrži
visok procenat gradi alkohola u sebi. Dok bi se možda i moglo nekako tolerirati
konzumiranje piva, posebno “Sarajevskog”, jer se proizvodi u Sarajevu i to tik
do Careve džamije, i jer sadrži skoro neznatan promil alkohola u sebi.
Stoga prijetnje
Zukorliću, Kuduzoviću, Gološu, Peziću kao i drugim islamskim proselefističkim
daijama (misionarima) i liderima (šejhovima) djeluje kao prozirna igra da ih se
amnestira od ideološke odgovornosti za ekstremizam i nasilno djelovanje u ime
vjere. Tim prije jer su oni koji prijete toliko daleko (Sirija i Irak) da niti
mogu ostvariti prijetnju niti mogu biti dostupni ruci pravde da ih se
eventualno sankcionira. U najmanju ruku ta krivična djelatnost bosanskih
ISIL-ovaca spada u cyber terorizam od kojeg se “prolamaju” društvene mreže u
BiH. Bukvalno armija fanatiziranih islamskih fanatika terorizira i napada svako
mišljenje i stajalište koje nije u skladu sa primarno selefističkim “ukusima” i
“standardima”, odnosno napada svakoga ko kritički gleda na stajališta i
postupke nabrijanih “islamskih daija”! Tako da je 90% bosansko/bošnjačke
inteligencije izloženije opasnosti da bude i fizički napadnuto od onih koje je,
navodno, ISIL stavio na svoju “crnu listu”.
S druge strane,
slučaj Bajrektarevića pokazuje da strukture vlasti, koje su formalno državne, a
suštinski stranačke, mogu biti područje za djelovanje raznih kriminalaca,
bandita i huligana od islamskih ekstremista. Oni svoje opasne namjere mogu
izvršavati iz paravana borbe protiv “islamskih ekstremista”. Na to “smrdi”
slučaj Bajraktarević.
(The Bosnia
Times, N.L.)