Uvod
Bosanski mevlud Džemaludina Latića nije iznenađenje za čitatelje bosanskoga jezika. Naime, Latićeve ilahije, kaside, kao i sveukupno njegovo pjevanje u slavu Istine i Dobra najavljivalo je, rekli bismo, i njegov Bosanski mevlud, a njegovo poznavanje osnovnih islamskih izvora – Latić je i profesor tefsirskih predmeta na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu – i islamske učenosti, tradicije i historije općenito, omogućava mu i osigurava utemeljenost, vjerodostojnost i autentičnost najvišega nivoa. Što se tiče književnoumjetničkih kvaliteta i dometa Latićeveg sveukupnog poetskog opusa: poezije, ilahija, kasida, drama, priča, pripovjedaka, a sada i Mevluda, o tome će se tek govoriti i pisati, što očekujemo od onih koji su tome profesijom i duhom kadri. Za ovu priliku istakao bih samo koncizni vlastiti čitateljski dojam Latićeva pjesničkog i književnog opusa – pisac koji stvara i slavi Istinu, Dobrotu, Znanje i Ljepotu riječi i u riječima…
Veliki događaj
Dakle, Latićev Bosanski mevlud nije iznenađenje, ali jeste veliki događaj: vjerski, kulturološki, književni, jezički. On je – za sada – posljednji dragulj na mevludskoj niski bisera na bosanskome jeziku (Gašević, Bašagić, Zenunović, Kadić, Kovačević), a ujedno i, prema našem, mišljenju, najviši domet mevludske književnosti na našem jeziku, koji za jedno cijelo stoljeće, ako ne i više, teško da će biti nadmašen. A kasnije ćemo vidjeti i ustvrditi – ne samo najviši domet u književnom smislu!
Zvuk i značenje Bosanskoga mevluda Džemaludina Latića tek treba da nasele i nastane bošnjačke duše, džamije, tekije, mahale, domove, televizije, portale. Tome će uveliko doprinijeti i CD koji gratis dolazi uz knjigu Mevluda na kojem tridesetak naših balkanskih najpoznatijih umjetnika, učača i recitatiora uče i recitiraju Latićev Bosanski mevlud. Preko pet sahata snimljenih je dijelova ovog Mevluda. Impozantno! Zato bismo ovaj Latićev Bosanski mevlud mogli osloviti vrhunskim vjerskim i nacionalnim bošnjačkim projektom koji iznova vraća bošnjačku ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s., u savremenom dobu!
Nas ovdje prvenstveno zanima vjersko utemeljenje Latićeva Bosanskog mevluda. Što se tiče vjerskih i naučnih izvora ovog Mevluda, oni su naznačeni i nabrojani na str. 24-25, a njima se pridružuju i drugi izvori navedeni samo u fusnotama. Riječ je velikom broju relevantnih i referentnih djela iz oblasti tefsira, hadisa, sīre (životopisa Muhammeda, a.s.), tesavvufa, tesavvufske poezije, književnosti, historije i dr. U podnožnim napomenama – njih 660! – autor se enciklopedijski referira i ukazuje na spomenute i druge izvore.
Kur'anska utemeljenost
Kur'ansku utemeljenost Latićeva Mevluda vidimo po brojnim podnožnim bilješkama u kojima se autor referira na kur'anski tekst. Na primjer, bejt/stih: U šest dana stvori jednu maglinu / pa rasc'jepi gustu paru njezinu (str. 35) popraćen je bilješkom: ”Usp. sa Kur'anom: Zar ne znaju poricatelji da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? (21, 30)” Ili: uz bejt: i kad Īsā, čim ga sanak obavi, / bî uzdignut, zvān je burāk ubavi (str. 140) stoji ova bilješka: ”O Īsāovom, a.s., mirādžu v. Kur'an: …a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar (4, 158)”. Ili: bejt: Iblis ima od svog šerra objavu, / a raspúše jē baško vatru žeravu (str. 196) prati ova bilješka: ”Usp. sa Kur'anom: A šejtani objavljuju svojim štićenicima da se s vama raspravljaju… (6, 121)…”
Ova kur'anska referentnost zastupljena je jednako kako u mevludskom tako i u recitalskom dijelu teksta. A posebno, pak, kur'ansko ozračje ovom Mevludu daje to što se prije svakog njegovog dijela kao moto navodi jedan ili više kur'anskih ajeta, tzv. ašere, koji su dati u izvorniku i prijevodu autora. Nije nam mogao promaći autorov novi prijevod E'ūze i Bismille na bosanski riječima: Da me Allah sačuva od šejtana prokletoga; s imenom Allah, svemu Dobročinitelj, Najmilostiviji, što ima svoju tefsirsku i lingvističku razložnost i opravdanost.
Hadiska utemeljenost
Ista ova fascinantna referentnost odnosi se i na drugi izvor islama – Hadis; npr. uz bejt On bî glina četrdeset godina, / sa visinom od šezdeset aršīna (str. 57) stoji sljedeća bilješka: ”Usp. sa hadisom: ”Allah je stvorio Adema visokog šezdeset aršina…” (KKV, 44). KKV je skraćenica za: Ibn Kesir, Kazivanje o Allahovim vjerovjesnicima. Ili: bejt: Dolap dīna s vremenom se okreće, / sad je gori, sada doli slijeće (str. 137) prati ova autorova bilješka: ”Usp. sa hadisom: ”Doista, kamen islama se okreće! Krećite se kuda se islam kreće… (Tabarāni, Kabīr, 5/165)”. Ili: 980. bejt iz ”Gazveta na Uhud”: Na tebi je od Allaha vijesnik, / dva šehita uz njega su, milosni! (str. 222) prati ova bilješka: ”Usp. sa hadisom: Od Enesa ibn Malika prenosi se da se Vjerovjesnik, a.s.v.s., uspeo na Uhud zajedno sa Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom. Tada se Uhud zatresao, a a Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Smiri se, Uhude, na tebi su Vjerovjesnik, Siddik i dva šehida!” (SB) – Hazreti Omer će zaista biti ubijen kao šehid dok je obnašao dužnost halife 23./644.g., a hazreti Osman, isto tako, 35./656.” Skraćenica SB označava Buharijevu zbirku hadisa.
Utemeljenost u sīrama
Mnogi bejtovi ovog spjeva direktno se naslanjaju na naučne izvore, posebno sīre. Bejt br. 236: toliki ševāk dala niz tamu / da sam mogla vidit’ dvormce u Šāmu (str. 73) popraćen je bilješkom: ”Šām (ar.) – Sirija. – Ibn Sa'd prenosi da je Resulullahova, a.s., majka rekla: ”Kad sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svjetlost od koje su zablistali dvorci Šama.” Slično prenosi imam Ahmed i El-Urbad ibn Sarija (Abdullah al Nadždi, Mukhtasar Sira Rasulullah, 13, i Ibn Said, I/23)”. U ”Gazvet na Bedr” bejt: ”Svoju vojsku Iblis je napustio; u more se od žalosti sakrio! (str. 206) popraćen je ukazivanjem na: ”Mubarekfuri, S., nav.dj.., 193”, tj. El-Mubarekfuri, Safijjurrahman, Zapečaćeni džennetski napitak. U podnožnoj bilješci za 994. bejt: Ja već vidim Crni kamen uplakan: / poziva nas da mu zovne-mo selam! (str. 223, ”Gazvet na Uhud”) – stoji: ”Sine Hattabov”, rekao je Resulullah, s.a.v.s., hazretu Omeru, ”uistinu Kurejšijama nećemo priuštiti zadovoljstvo da se onaj dan ponovi, i poselamićemo onaj Kutak svoj (tj. Hadžeru'l-esved”. Pod tim je podrazumijevao da će ući u Mekku i poljubiti Crni kamen (LM, 272-273)”. Inicijali LM su skraćenica za Martin Lings (Siradžuddin) i njegovo djelo Muhammed, a.s.
Bedranska bitka
Uočljivo je da je Latićev Bosanski mevlud detaljno i raskošno opjevao npr. Hidžru, Oproštajni hadž, a posebno, pak, Bitku na Bedru, što je mevludska novina. Ovaj autorski postupak, opjevan po istini, znanju i autentičnim izvorima, ima svoju punu potrebu i opravdanost, umjetničku i vjersku. Autor Mevluda je, vjerovatno, imajući u vidu sve izražajnije širenje islamofobije i mržnje prema posljednjem Božijem poslaniku u naše vrijeme te propagandno i tendenciozno tumačenje džihada u islamu, svojim umjetničkim postupkom i glasom htio predočiti istinsku narav Muhammeda, a.s., pa i njegovu ratn(ičk)u stranu, tj. oružanu formu džihada – kojom je pokazao da ona mora biti pravedna: isključivo odbrambena (što je Bitka na Bedru i bila, kao i Bitka ba Uhudu koju je autor također opjevao) ili u cilju pomoći potlačenima! – koju kao komandant vodi u Bitki na Bedru, toj najvećoj bitki za Dobro a protiv Zla u ljudskoj historiji. Zar takvo što ne opjevati i svake godine u ramazanu (Lejletu l-bedr) na to se ne podsjetiti?! Sve druge grube (npr. tzv. džihadističke) interpretacije ovog poetskog postupka su plitke i zlonamjerne!
Spoj umjetnika i naučnika
Ova temeljita referentnost i usidrenost autora u naznačenim kao i u drugim islamskim naučnim izvorima i disciplinama proteže se na sve dijelove Latićevog mevludskog spjeva. Pogled na podnožne bilješke otkriva svu raskoš i fascinantne razmjere autorovog uvida i poznavanja Poslanikovog, s.a.v.s., života i rane historije islama i njegovih protagonista, ashaba. Ako ovome još dodamo brojna pojašnjenja i eksplikacije riječi, termina i sintagmi korištenih u tekstu Mevluda, onda lahko dolazimo do zaključka i o njegovoj naučnosti (pored toga što je Latićev Mevlud, nesumnjivo, i velika poezija). Zato ovaj Mevlud smatramo i najvišim dometom kod nas u naučnom smislu. Zapravo, Bosanski mevludje jedinstven spoj umjetničkog (poetskog, književnog) i naučnog, a njegov autor, profesor Džemaludin Latić, objedinjuje ili stapa u sebi dar vrhunskog umjetnika i trud vrsnog naučnika i istraživača (alima). Spoj Latića umjetnika i naučnika polučio je, šućur Allahu, remek-djelom – Bosanskim mevludom – Mevludom koji pjeva znanje! Drugim riječima, Latićev Mevlud nas na jedan pjesnički i akademski način obrazuje u vjeri.
Odmak od muslimanskog modernizna
Na lingvističkom nivou ovaj spjev donosi mnoštvo noviteta u odnosu na njegove prethodnike i bit će posebno interesantan za izučavanja u tom smislu, a posebno, pak, njegov odnos prema književnoj tradiciji koju nasljeđuje, npr. divanskoj književnosti, epici, sevdalinci, lirskoj pjesmi itd. (Zapravo, neshvatljivo je zašto je pisac ovog Mevluda i do sada skrajnut, tj. zašto se jezik njegovih ilahija, kasida, drama i sada Mevluda, ne izučava na bh. katedrama za bosanski jezik, kojeg ovaj pisac konstantno obogaćuje i stvara! Ako su razlozi ideološko naravi, onda ovo bh. društvu još uvijek nije osvojilo svoju punu slobodu, a bošnjačka svijest je, nažalost, još uvijek ideološki duboko podijeljena i međusobno suprotstavljena!) Upotrijebljeno je mnoštvo riječi na turskom, arapskom, perzijskom i starobosanskom jeziku – i svaka je ekplicirana, kako smo već istakli, u podnožnim bilješkama, što je posebno važno ne samo za mlađe generacije Bošnjaka nego i za sve generacije Bošnjaka čije višejezično vjersko nasljeđe sve više nestaje u naše vrijeme. Evo, naslova nekoliko poglavlja: ”Lisanu l-gajb”, ”Hil-jei šerīf”, Hidžrai šerīfa”, ”Gazvet na Bedr”, ”Gazvet na Uhud”, ”Prve godine hasreta” – iz koji se vidi to intencionalno leksičko oneobičavanje. Ono je ovdje u funkciji poetskog, stilskog, estetskog, ali, istovremeno, i u funkciji očuvanja ili oživljavanja tradicionalnog muslimanskog izraza i terminologije u savremenom bosanskom jeziku. Ovo leksičko oneobičavanje, pored svoje poetske funkcije, ima još jednu – prema našem mišljenju: za nas daleko značajniju i dalekosežniju posljedicu – odmak od muslimanskog modernizma oličenog npr. u Mevludu, odn. leksici Kadićeva Mevluda. Ovaj odmak od muslimanskog modernizma obnovljenom vjerskom terminologijom figurira kao važna idejna i praktična funkcija Latićeva Mevluda. I zato je on, razumljivo, mnogo bliži Gaševićevom Mevludu.
(TBT, Autor: Almir Fatić)
