TEME
Breivik je tužio (i dobio) Norvešku, tvrdeći da krše njegova ljudska prava jer ga drže u izolaciji. Vlasti kažu da je to neophodno da ne bi vrbovao zatvorenike za svoje ideje “da je Evropa izložena invaziji muslimana i da vlade ništa ne čine da zaustave tu katastrofu; Evropa će postati islamski kalifat.”
FOTO: Breivik (Reuters)
Kad je Anders Bering Breivik ušao u fiskulturnu salu pretvorenu u improviozovanu sudnicu u zatvoru Skin na jugu Norveške, gdje služi kaznu od avgusta 2013, usne su mu se razvukle u osmjeh. S nestrpljenjem je čekao da mu jedan od četvorice stražara skine lisice. Osvrnuo se oko sebe da vidi ko se sve nalazi u fiskulturnoj sali, u kojoj je bilo dvadesetak novinara i nekolicina zatvorskih zvaničnika. Zatim je pogledao u pravcu novinara i podigao desnu ruku izvodeći nacistički pozdrav. Tako je stajao dugih devet sekundi. Jedan od njegova dva advokata već je bio okrenuo leđa čovjeku koji je 22. jula 2011. godine usmrtio 77 Norvežana. Drugi se okrenuo čim je video da Breivik podiže ruku.
Breivikov pogled nije bio usmjeren ka ljudima u sudnici prošlog mjeseca; gledao je pravo u kamere. Istog časa fotografije i snimci tog nacističkog pozdrava poslati su novinskim agencijama širom svijeta i šerovani su preko interneta. Poput njegove braće iz redova militantne grupe Islamska država (ID), ovaj 37-godišnji norveški ekstremista, koji želi da osnuje stranku pod nazivom Nordijska država, odavno zna da mora da šokira da bi privukao pažnju svijeta. „Pitao sam se koliko ljudi treba da ubijem da bi me čitali“, rekao je on nakon što je izvršio masakr 2011. Izračunao je da treba da ubije desetak osoba da bi bio primjećen. Na kraju je ubio mnogo više; 33 njegove žrtve bile su mlađe od 18 godina.
Breivik je kasnije opisao svoj masakr kao „promovisanje knjige“. Na neki način, bio je u pravu: niko nije htio da čita njegovu polemiku prije nego što je postavio bombu ispred zgrade vlade u centru Osla, a kasnije istog dana pobio tinejdžere u omladinskom kampu Radničke partije Norveške na ostrvu Uteja, na sat vožnje od prijestolnice. Tek tada su hiljade ljudi počele da čitaju i komentarišu njegov manifest na 1.500 strana.
Breivik nije zaboravio koliku moć dobija čovjek kad izazove gnjev. Njegovo pojavljivanje u sudnici sredinom marta nije imalo za cilj žalbu na presudu; Breivik je tužio norvešku državu, tvrdeći da ona krši njegova ljudska prava time što ga drži u izolaciji i onemogućava mu da slobodno komunicira sa spoljašnjim svijetom. Norveške vlasti tvrde da je on i dalje prijetnja i da je boravak u samici neophodan kako bi se spriječilo da inspiriše desničarske ekstremiste željne novih zvjerstava.
Čak i daleko od Norveške, Breivikove pristalice našle su utjehu u tom nacističkom pozdravu. „On je junak svog naroda i jedva čekam da bude oslobođen iz zatočeništva u kome ga drže te svinje“, kaže Andrew Auernheimer , američki ekstremista koji danas živi u secesionističkoj republici Abhaziji, u Gruziji. „Svi mi ga bezuslovno volimo i podržavamo. Njegova tužba i nacistički pozdrav samo su povećali njegov ugled u našim očima.“
Breivikovo pojavljivanje u sudnici predstavljalo je novi izazov za norvešku državu. Da bi sačuvale demokratske vrijednosti, vlasti su to morale da mu dozvole, iako su znale da će događaj prenositi televizije i da će osuđenik iskoristiti priliku da se obrati potencijalnim sljedbenicima. Adele Matheson Mestad, koja zastupa norvešku državu, izjavila je da je Breivikova ideologija posebno opasna upravo sada zbog toga što je dolazak velikog broja izbjeglica u Evropu doprinijelo povećanju aktivnosti desničara na kontinentu. Kada bi mu se dozvolilo da slobodno komunicira sa svijetom, poručila je ona, Breivik bi mogao da potakne svoje simpatizere na nasilje.
FOTO: Porodice žrtava Breivikovog masakra (Profimedia)
Saslušanje u sudnici bilo je izuzetno mučno za preživjele, za porodice poginulih, za većinu Norvežana – i pokrenulo je jedno uznemirujuće pitanje: u eri stalne prijetnje od novih napada ekstremista, da li će Breivik, zahvaljujući svom javnom obraćanju, postati još veća prijetnja?
“Naše elite su izdajničke”
Evropi su, nažalost, postali dobro poznati napadi fanatika, ali Breivikov zločin doprinjeo je tome da on postane najsmrtonosniji vuk samotnjak u istoriji kontinenta. On je 22. jula 2011. detonirao bombu ispred kancelarije norveškog premijera u Oslu i tom prilikom usmrtio osam ljudi. Dva sata kasnije, obučen u policijsku uniformu koju je sam napravio, prevezao se feribotom do ostrva Uteje, gdje se okupio podmladak tada vladajuće norveške Radničke partije. Tu je usmrtio 69 osoba, uglavnom tinejdžera, prije nego što je stigla policija i uhapsila ga.
Rukovodio se idejom da je Evropa izložena invaziji muslimana i da vlade ništa ne čine da zaustave tu katastrofu; govorio je da su naše elite izdajnici koji nas varaju i da će, ako ne reagiramo sada, Evropa postati islamski kalifat.
(The Bosnia Times, Newsweek.rs)
