TEME
Na vijest o
njenom ranjavanju, ljudi širom Pakistana okrenuli su se molitvama za njen
život. Preživjela je. Nastavila je da se bori za jednakost. Iako još uvijek
tinejdžerka — tek je napunila 18 godina — ova vanserijska vizionarka danas je
nosilac Nobelove nagrade za mir. No, kako kaže, Nobelova nagrada je nešto
lijepo, ali nije njen cilj. O tome je pričala i u novom filmu, He Named Me
Malala, koji je režirao Davis Guggenheim
FOTO: Jusufzai
(Profimedia)
“Naši
glasovi su naše najveće oružje. Jedno dijete, jedan nastavnik i jedna knjiga
mogu da promjene svijet”, kaže 18-godišnja Pakistanka Malala Jusufzai. Na
glavi ima crni šal, a na licu osmjeh koji odaje mudrost kakva, samo ponekad,
dođe sa godinama koje Malala ni približno nema.
Njenu životnu
priču svi znaju. Još kao tinejdžerka u Pakistanu glasno se zalagala da se
omogući i djevojčicama učenje škole. Talibani su joj zbog toga pretili smrću.
Oktobarskog popodneva 2012, dok se vozila školskim autobusom, jedan od njih
ušao je u autobus uzvikujući: “Ko je Malala?” Pucao je u nju tri
puta. Jedan metak ju je pogodio u glavu. Na vijest o njenom ranjavanju, ljudi
širom Pakistana okrenuli su se molitvama za njen život. Preživjela je.
Nastavila je da se bori za jednakost. Iako još uvijek tinejdžerka, ova
vanserijska vizionarka danas je nosilac Nobelove nagrade za mir. No, kako kaže,
Nobelova nagrada je nešto lijepo, ali nije njen cilj.
“Moj san je
jednostavan”, objasnila je u nedavnom intervjuu za britanske medije.
“Želim da svako dijete dobije kvalitetno obrazovanje i mogućnost da
ostvari svoje snove. Ali to zahtjeva veliki rad. Zbog toga Fondacija Malala
vrijedno radi svakog dana na jednom održivom razvoju. Želimo da pored osnovnog
i srednje obrazovanje bude omogućeno svakom djetetu na planeti. To je moja
misija i ja ću je ostvariti. Bar ću dati sve od sebe.”
Borba ove
izuzetno produhovljene i inteligentne mlade žene je odavno definisana – želi da
svijet učini boljim i razumnijim mjestom. Danas šezdeset šest miliona
djevojčica ne može da ide u školu. Malalin cilj je da sva djeca na svijetu
imaju uslove da uče i da ostvare svoje snove. “Dođe trenutak u kom moraš
da odlučiš da li ćeš ćutati ili ćeš ustati”, rekla je u jednom svom
govoru.
O svojoj misiji i
pokušaju ubistva koje je samim čudom preživjela bez trajnih posljedica po
zdravlje, napisala je najprije knjigu Ja sam Malala, a prošlog mjeseca je svijet
premijerno mogao da vidi i dokumentarnu ekranizaciju Malaline priče.
Film Davisa
Guggenheima „He Named Me Malala“, otvorio je ovogodišnji Into Film Festival u
Velikoj Britaniji. U posveti tokom odjavne špice, autor je istakao da je bio
“inspirisan knjigom Ja sam Malala”. Inspiracija je pravi izraz.
Malala je u svemu što radi tako silna i mudra, tako smirena i elokventna, a
opet tako samouvjerena i imuna na sve vrste obmana. Ma koliko godina imali,
prosto ne možete a da ne budete duboko nadahnuti njenom pojavom.
Povodom premijere
filma He Named Me Malala organizovan je susret Malale i Eme Watson, dviju
mladih žena toliko različitih životnih priča, a opet toliko bliskih u svojim
težnjama i borbama. Ema, koja se posljednjih godina ozbiljno ističe u svom
aktivizmu, zauzela je ulogu voditelja i intervjuisala Malalu, za koju je
priznala da je jedan od njenih najvećih uzora.
“Zanimljivo
je ali ne volim da vidim sebe na platnu. Ne mogu čak ni svoj glas da
podnesem”, priznala je Malala Emi Watson u intervjuu. “Ipak, kad sam
pogledala film, na mene je ostavilo jak utisak to kako je Davisa Guggenheima
iznio priču u pravcu širenja poruke o obrazovanju širom svijeta. Njegova
posvećenost tom cilju dovela je do pravljenja ovog filma. Pokriva način na koji
smo ustali za obrazovanje u teško vrijeme terorizma. Nadam se da će ovaj film
inspirisati još ljudi da se pridruže kampanji koju kroz Fondaciju Malala
sprovodimo. Nije stvar u tome da ljudi pogledaju film. Ja želim da se ljudi
pokrenu i urade nešto. Ne želim da He Named Me Malala bude samo film, želim da
bude pokret.”
Autor je u filmu
prilično jasno dao do znanja svima šta je to što ovu mladu djevojku čini toliko
vanserijskom, a toliko običnom u isto vrijeme. Ona je jedna od
“svih”, i ujedno dokaz da svako može da pokrene promjene. U filmu, na
pitanje: “Da li si ikad osjetila bijes zbog svega?”, bez trunke
razmišljanja Malala odgovara odrično. I zaista misli tako. Neke stvari je
nemoguće lažirati.
Kako kaže,
snimanje filma je dugo trajalo. U početku nije znala šta da očekuje, ali je
zadovoljna jer misli da je njena poruka prenesena onako kako treba. Film
pokriva dvogodišnje putovanje Malalinog života: put u Jordan, put u Nigeriju,
držanje govora, susrete sa liderima, ali i priču o njenoj porodici.
Kroz knjigu prije
svega, Malala je jasno opisala veliku ulogu koju je njen otac odigrao u njenom
životu, prije svega kad je riječ o formiranju njenih uvjerenja o jednakosti
polova.
“Moj otac je
borac za ženska prava, borac za jednakost i naziva sebe feministom”, priča
Malala u razgovoru sa Emom Watson. “On je živi dokaz da muškarci mogu i
treba da se bore za prava žena. Ako hoćemo jednakost polova, muškarci moraju da
ustanu za to. Ukoliko su muškarci preuzeli neka prava samo na sebe i žalimo se
zbog toga, neće biti dovoljno da samo žene budu protiv toga. Dakle, to ne može
da bude borba jedne grupe žena koje se bune, već cijelo društvo treba da ustane
za jednakost među ljudima.”
Kako je sama
priznala, termin feminizam je za nju oduvijek bio dvojak. Nije bila sigurna da
li je riječ o pozitivnom ili negativnom pokretu, i nije bila sigurna da li sebe
može nazvati feministkinjom. Govor koji je Ema Watson, kao ambasador
Ujedinjenih nacija, održala prošle godine u New Yorku uticao je na mnoge žene,
ali i na Malalu.
“Tada sam
shvatila da nema ničeg lošeg u tome da sebe nazovem feministkinjom”, rekla
je Malala Emi, koja kao da nije bila već dovoljno dirnuta činjenicom da
razgovara za djevojkom kojoj se toliko divi. “Ja sam feministkinja, i ti
si zaista feministkinja, jer je feminizam samo druga riječ za jednakost.”
Na svoj 18. rođendan,
12. jula ove godine, kao dio svojih aktivnosti u borbi za globalno školovanje
Malala Jusufzai otvorila je školu u Libanu za sirijske izbjeglice. Školu
opremljenu da prihvati oko 200 djevojčica uzrasta od 14 do 18 godina
finansirala je Fondacija Malala. Prilikom otvaranja škole, Malala je održala
govor kakav samo ona umije da održi i, po ko zna koji put, pomalo postidjela
svjetske moćnike. “Danas, prvog dana mog odraslog doba, u ime djece svijeta
zahtijevam od lidera da investiraju u knjige, a ne u metke!”
Baš taj 12. jul
smatra se Malalinim danom od kada je na svoj šesnaesti rođendan ona održala
govor u Ujedinjenim nacijama povodom dostupnog školovanja za djecu cijelog
sveta. Bio je to njen prvi javni govor nakon napada, koji je održala pred više
od 500 mladih boraca za pravo na školovanje iz svih krajeva svijeta.
Jedan od
stereotipa na koje je nailazila tokom svoje borbe za prava žena da se obrazuju
bilo je i ustaljeno mišljenje da je obrazovanje žena zapadnjačka tvorevina i da
njenom narodu vjera ne dozvoljava promjene obrazovnog sistema za koje se Malala
zalaže. U razgovoru sa Emom Watson, Malala se osvrnula i na religiju koju
smatra bitnim dijelom svog bića:
“Mislim da
ljudi treba da razumiju da riječ ‘islam’, znači ‘mir’. Prva riječ svete knjige
Kuran je ‘Čitaj’. Naša vjera se svodi na čitanje, učenje i sticanje novih
znanja. Sve to nikako nije ograničeno kao nešto što bi samo muškarci ili samo
žene trebalo da rade. U islamu vjerujete da vas je Bog poslao na zemlju da
biste učili i otkrivali. I zbog toga sam ovdje gdje sam sad. Ljudi pogrešno
tumače religiju. Za mene je islam religija mira, koja želi dobro celom
čovječanstvu. Svodi se na bratstvo, ljubaznost, strpljenje za druge, razumijevanje…
Ne znam zbog čega su ljudi poludjeli, počeli da se ubijaju i napravili
terorizam. Svi možemo da živimo ljepšim životom i da budemo dobri. Zbog čega je
toliko teško voljeti druge?”
(The Bosnia
Times, Nedeljnik, Priredila Miljana Nešković)
