TEME
U posljednje
dvije-tri decenije propaganda te vrste orijentalističkog talasa protiv Kur'ana
i poslanika Muhammeda, narasla je do neviđenih razmjera izazivajući osudu i
gnjev muslimanskih naroda diljem savremenog svijeta
FOTO: (public)
Poštovani Glavni tužioče Tužilaštva Bosne i Hercegovine,
Na temelju
krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i
netrpeljivosti (član 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine), zahtijevamo od
Vas da, na osnovi Vaših zakonskih ovlaštenja i obaveza, sankcionirate
književnicu Jasnu Šamić i novinarku Ajlu Terzić te izdavača Oslobođenje,
redakciju i upravu sarajevskog magazina Dani zato što su u broju 976., od
26.2.2016.g., UVRIJEDILI ISLAM I MUSLIMANE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE.
U spomenutom
intervjuu Jasna Šamić je rekla:
-“Prvo,
Houellebecqa ne volim kao pisca, ali je njegova knjiga Pokoravanje vrlo tačna.
U njoj je jasno i duhovito pokazao da je islam muška religija, kao stvorena za
mačoa kome mlade,pa i maloljetne, „pokrivene“ žene treba da robuju…“(podvlačenje
naše);
-„Kur'an je
uopšte knjiga puna nejasnoća, nedorečenosti, a naročito strašnih prijetnji,
iako je mjestimično to i lijepa poema…“(podvlačenje naše);
-„Mogu mene
vjernici upućivati na suru Nūr – Svjetlost koja je, bez obzira na ime, jedna od
najmračnijih sura u Kur'anu…“ (podvlačenje naše);
-„Sam Kur'an je
zapisan više od stotinu godina nakon što ga je Muhamed diktirao svojim
pristalicama. Napokon, ta knjiga je uopšte aluzija na biblijske događaje, a
tradicija najviše preuzeta iz judaizma“ (podvlačenje naše;
-„Islam je
totalitarna religija u kojoj nikad nije došlo do kritike islama…“ (podvlačenje
naše);
-DANI: S kim
biste radije otišli na čaj, sa predsjednicom Front Nationala Marinom le Pen ili
Muhamedovom ženom Aišom?
ŠAMIĆ: Baš ste me
nasmijali! Prvi odgovor: ni s jednom, ni s drugom. Uz to, ne pijem čaj, nego
vino! Drugi: s obje, jer sam uopšte radoznala i pristajem da se viđam sa
svakojakim ljudima iako je priča s totalitarcima i dogmatama gubljenje vremena.
Kako znam stavove Marine le Pen, radije bih vidjela Aišu i upitala da mi
iskreno kaže kako se osjećala kada je kao djevojčica morala da se pretvori u
nečiju ženu, robinju. Podsjetimo se ukratko da je Muhamed bio prijatelj s
Aišinim ocem; kad mu je nakon smrti prve žene Hatidže bilo predloženo da se
oženi Aišom, ona je imala šest godina. Istoričari tvrde da je vjerivši se imala
devet, deset godina, a kad se udala za Muhameda 14 ili 15 godina. Užas! Pitala
bih je to, iako je to 7.vijek kada je islam tim krajevima donio prosperitet;
imala sam, pak, priliku da u našem dobu razgovaram s djevojčicama koje su
nasilu udavali za stare, olinjale muške kreature. Moguće je da će do ovoga doći
i kod nas ako se nastavi s propagandom pomenutog saudijskog islama i „vraćanja
korijenima“, pogotovo će to zagovarati oni koji se pozivaju na sunnu i hadise.
A Muhamed je imao još nekoliko isto tako mladih curica od desetak žena kojima
je bio oženjen“ (podvlačenje naše).
Na početku
intervjua, isto lice je, ostrašćeno u svojoj mržnji prema islamskom propisu
koji odraslim muslimankama nalaže da pokriju svoje tijelo, taj propis, tzv.
hidžab, usporedilo sa nošenjem nacističkoga kukastoga križa, jer je to lice u
istom intervjuu reklo: “Niko prema tome ne može poreći da su simboli, pogotovo
ideološko-militantno-fašistički, nešto nevažno. Zamislite da se ja ili neka
sudinica u sudu, iz pomodarnosti, revolta, religioznosti, isticanja identiteta
ili krajnje slobodarnosti koju propagiraju „pokrivene“ žene i njihove
glasnogovornice, pojavim sa kukastim krstom (podvlačenje naše)! Je li to
bezazleno?“
Isto tako, u
svome tekstu pod naslovom „Zašto sam protiv hidžaba“, objavljenom u Avazu
9.2.2016.g., isto lice je vrijeđalo islamske propise i muslimane Sarajeva
pripisujući im „pristajanje na makabarsku ideologiju Daecha“ (podvlačenje
naše), tj. ISIL-a, aktualne terorističke organizacije koja muči i ubija
neistomišljenike na području Bliskog istoka.
Iz konteksta ovih
dvaju tekstova te iz jasno izrečenih stavova u njima spomenuto lice u
spomenutim printanim medijima, dakle – javno kaže:
-da je poslanik
Muhammed – sallallahu ‘alejhi ve sellem (neka su blagoslov i mir sa njime)
pedofil;
-da su pogledi na
ženu poslanika Muhammeda,s.a.v.s., i šovinističke francuske stranke Front
Nationale isti ili slični;
-da je islam
totalitarna religija;
-da je islam
„muška religija, kao stvorena za mačoa kome mlade, „pokrivene“ djevojke treba
da robuju“;
-da je Kur'an
pjesničko djelo;
-da je Kur'an pun
„mračnih“ sura, a od svih njih da je „najmračnija“ sura Nūr;
-da je Kur'an neautentična
Božija Knjiga jer je, navodno, prema riječima spomenutog lica, „zapisan više od
sto godina nakon što ga je Muhamed diktirao svojim pristalicama“;
-da je Kur'an
Muhammedovo djelo;
-da je Kur'an
mješavina Biblije i judaizma.
Poštovani Tužioče,
uvrede koje je
islamu i muslimanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine u lice izrekla spomenuta
književnica i orijentalistkinja samo su dio iz ideološkog arsenala zapadnjačkog
orijentalizma koji ih Svijetu Islama šalje uvijek pred vojne invazije na
njihove zemlje, pred mentalno, političko i vojno porobljavanje, a ponekad i
najbrutalniju eskterminaciju muslimanskih naroda. U posljednje dvije-tri
decenije propaganda te vrste orijentalističkog talasa protiv Kur'ana i
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a naročito protiv hazreti Aiše, radijellahu
‘anha (Bog joj se smilovao), časne supruge našeg Poslanika, s.a.v.s., i „majke
vjernika“, narasla je do neviđenih razmjera izazivajući osudu i gnjev
muslimanskih naroda diljem savremenog svijeta. U toj osudi, prilikom demonstracija
pred vladama zapadnjačkih zemalja čiji orijentalisti, novinari, romanopisci,
filmadžije i karikaturisti vrijeđaju simbole islama palo je mnogo nedužnih
žrtava, a onda su, nakon što se taj talas uvreda nije smirivao, potpuno
neprijemereno islamu, bez vjerskog argumenta za to, pokrenute i terorističke
akcije u kojima su izginuli nedužni građani Zapada. Zbog takvih uvreda,
donesene su i presude na smrt (diskutabilne sa islamskog, vjerskog stanovišta),
uvedeni bojkoti proizvoda iz zemalja koje su dozvoljavale takvo javno nanošenje
uvreda islamu i muslimanima ( što je potpuno opravdano sa islamskog, vjerskog
stanovišta), itd. Hoćete li da se takvi nemili događaji ponove i u našoj
zemlji? Ako ne zaštitite islam i muslimane od ovakvih napada, niko nam to ne može
sigurirati – jer autori i orijentalisti kakva je Jasna Šamić po svaku cijenu žele sebi prigrabiti kolač nedosegnute slave
kao navodni slobodoumni pisci i znanstvenici koje „totalitarci i dogmate“
progone!
Ko što Vam je,
sigurni smo, poznato, poštovani Tužioče, u većini zemalja Zapada islam nije
zaštićena objektivna vrijednost, kao npr. katolicizam, anglikanstvo,
pravoslavlje ili neka druga religija, ali, ipak, u mnogima od njih, pogotovo u
onima u kojima je pravoslavlje dominantna ili državna religija, ovakvi ispadi
se ne mogu dogoditi zahvaljujući legislativi tih država.
U našoj državi
živi najmanje 50% muslimana od njenog ukupnog stanovništva. Taj muslimanski,
bošnjački narod doživio je genocid i ostale ratne zločine najteže vrste –
prvenstveno zato što slijedi islam (u jednoj prijeratnoj anketi 98% Bošnjaka se
izjasnilo da pripada ovoj vjeri); zbog istog razloga su Srpska pravoslavna
crkva, kao „duhovna JNA“ , kako ju je nazvao poznati bh. romanopisac Mirko
Kovač, i Srpska akademija nauka i umjetnosti pokrenule krstaški rat protiv ovog
naroda u kome je velikosrpski pokret porušio preko hiljadu džamija, mesdžida i
drugih vjerskih objekata i na najsvirepiji način poubijao preko 70 imama; itd.;
-tokom bošnjačke
vojne odbrane, islam je bio glavni faktor patriotizma i kohezije ovog naroda;
-u poslijeratnim godinama, islam je bio i
ostao najvažnija utjeha ovom narodu;
-više nego ijedan
drugi faktor, islam je doprinio povijesnome miru među narodima i religijama na
tlu Bosne i Hercegovine, i to i danas čini;
-više nego ijedan
drugi faktor, islam je oformio povijesno multnietničko, multikulturalno i
multireligijsko tkivo Bosne i Hercegovine, slijedeći Sahifetu Medine – Medinsku
povelju, prvi ustav u povijesti
čovječanstva koga je izdiktirao poslanik Muhammeda, s.a.v.s., a na temelju koga
je među muslimanskim čovječanstvom zaživjela ideja da ljudi različitih
svjetonazora i nacionalnosti mogu živjeti u zajedničkoj državi, i to islam i
danas čini;
-islam je prvi u
povijesti čovječanstva zaštitio ženu kao biće ravnopravno s muškarcima,
slobodno upravo u prirođenim mu granicama koje je pred nju postavio njezin
Stvoritelj.
Poštovani
Tužioče,
zar smijemo
dozvoliti da se u našoj državi destruira takav sistem vrijednosti kakav je
vjersko učenje islama?
Poštovani
Tužioče,
muslimani ove
države – kao i svi muslimani u svijetu – vjeruju da je Kur'an autentična Allahova
(Božija), dželle šanuhu (Uzvišeno je Njegovo Biće), Knjiga ili Pismo objavljeno
preko meleka Džibrila, alejhi's-selam (mir s njime), poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.,
te da je ta sveta Knjiga sačuvana od bilo kakve ljudske ili ma čije preinake,
kako stoji u sljedećem ajetu (rečenici) Kur'ana:
Doista, Mi smo
Kur'an dostavili (ljudskom rodu) sa Plemenitih Visina i Mi ćemo i očuvati
(netaknutim) (el-Hidžr, 9.).
Muslimani vjeruju
da je, sačuvavši Allahovu, dž.š., veličanstvenu Knjigu intaktnom, poslanik
Muhammed, s.a.v.s., sa svojih 66 pisara Objave, sačuvao Kur'an fi's-sudūr ( u pamćenjima) i fi's-suhuf (u
zapisanoj verziji) tokom svoga života, o čemu smo objavili prijevod na bosanski
jezik jedne od najreferentnijih studija iz savremenih islamskih nauka o tome
pitanju. Historiju kur'anskoga teksta – Komparativna analiza sa Starim i Novim
zavjetom, u kojoj njezin autor, Muhammed
Mustafa al-‘Azami (El-Kalem, 2015.), donosi široku naučnu argumentaciju toga
muslimanskog vjerovanja. Proces dvostruke kodifikacije Kur'ana (ar. tadwīn al-
Qur'an), tj. usaglašavanja svih privatnih, zapisanih zbirki sa tzv. Imam-i
mushafom trajao je dvadesetak godina – što samo potvrđuje činjenicu s kolikom
su pažnjom muslimani čuvali autentičnost posljednje svete Knjige namijenjene
čitavom ljudskom rodu, u isto vrijeme čuvajući i autentičnost Sunneta posljednjeg
Božijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. – što
Jasna Šamić tendenciozno, bez
ikakve naučne argumentacije, dovodi u
pitanje.
Vjerovanje u
Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je drugi, neraskidivi dio Šehadeta ili
Tevhida (islamskog monoteizma), što, u kontekstu o kome je riječ, podrazumijeva
muslimansko vjerovanje u besprijekornu moralnu čistotu (ar. ‘ismet ) Posljednjeg
Božijeg Poslanika kao uzora ili modela identifikacije muslimanskih naraštaja:
Vi u Allahovome
Poslaniku imate divan uzor…(el-Ahzab, 21.);
One koji budu
vrijeđali Allaha i Poslanika Njegova Allah će prokleti i na ovom i na Onome
svijetu, i pripremiti im kaznu sramnu (el-Ahzab, 57.)
U sklopu toga
temelja islama jeste i ehl-i sunnetsko vjerovanje da su Poslanikove, s.a.v.s.,
žene ummehātu'l-mu'minīn („majke vjernika“):
Vjerovjesnik je
preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – majke njihove (el-Ahzab,
6.);
O, žene
Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!…Allah želi da od vas, o, porodico
Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti (el-Ahzab,32.-33.).
Kao moralni
svjetionik (el-Ahzab, 46.) i „poslanik svim ljudima“ (Sebe’, 28.), poslanik
Muhammed, s.a.v.s., najprije je, oženivši se sa od sebe starijom hudovicom,
hazreti Hatidžom, nakon njezine ponude za brak i proživivši sa njom u
monogamnom braku deset godina, sve do svoje 51. godine, demonstrirao jedan,
možda najuobičajeniji oblik ustanovljenja braka, a onda je demonstrirao i druge
oblike ustanovljenja braka, među njima i azijski običaj ugovorenog braka sa
malodobnom hazreti Aišom, koju su mu – iz počasti i ljubavi prema njegovom
poslanstvu a nakon što je već bila zaprošena od strane Džubejra b. Mutima b.
Adijja – ponudili njezini roditelji, i u
tome nikada niko nije vidio ništa sporno – jer je sasvim izvjesno da je prvu
bračnu noć sa ovom ženom Poslanik, s.a.v.s., imao tek nakon njezine spolne i
mentalne zrelosti. Jasna Šamić vrijeđa islam i muslimane tvrdeći suprotno i
sakrivši od javnosti činjenicu koju – na temelju genealoških istraživanja i
komparativno analiziranih podataka o godinama hazreti Aišinih savremenika –
potvrđuju svi savremeni historičari: da je hazreti Aiša ušla u brak sa
Poslanikom, s.a.v.s., u dobi između 17 i 18 godine, ali i da žene Arabijskog
poluotoka i općenito ovog podneblja sazrijevaju mnogo ranije od žena Zapada te
da azijske žene već sa dvadeset godina
ulaze u proces oronulosti.
U vrijeme
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., mekkanski i medinski pagani izveli su više tzv.
moralnih atentata na nj, od kojih je najpoznatiji onaj koji je vezan za hazreti
Aišu, r.a., ali ni oni nisu dovodili u
pitanje njezin brak sa Poslanikom, s.a.v.s.; tek nakon blizu 14 stoljeća
orijentalisti sa Zapada – a, evo, sada i iz „slobodarskog“ Sarajeva – dosjetiše
se da problematiziraju taj brak i da Muhammedu, s.a.v.s., pripišu jedan od
najogavnijih grijeha.
Poštovani
Tužioče,
Vi ste -sigurni
smo – obaviješteni o tome koliko, ovih godina, medijske i sudske afere sa
pedofilijom na Zapadu razaraju ne samo Katoličku crkvu nego i samu religiju
kršćanstva svih njegovih denominacija. Mi ovom prilikom ne ulazimo u istinitost
tih medijskih navoda već saosjećamo sa građanima kršćanske religije.
U ovome meritumu,
ta vrsta optužbi na račun poslanika Muhammeda, s.a.v.s., nejma nikakvu
validnost, a – pod plaštom slobode izražavanja – pokrenuta je sa istim ciljem:
da se razori islam kao sistem vrijednosti, da se, naročito među mlađim
naraštajima, poljulja povjerenje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo i da
muslimanski naraštaji, razočarani u posljednje apsolutne vrijednosti,u posljedici, završe u birtijama i
javnim kućama.
Uz izraze
poštovanja,
Sarajevo, 27.
džumade'l-uhra 1437. / 5. aprila /travnja 2016.g.
VIJEĆU MUFTIJA
ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI
Ul. Zelenih
beretki 17
71000 Sarajevo
Bismillahi'r-Rahmani'Rahim:
El-Hamdu lillah,
we's-salatu we's-selamu
‘ala Resulillah.
Poštovani Fetva
emine,
Poštovane
muftije,
Zabrinuti zbog
porasta islamofobije u Sarajevu, svjesni gdje bi ona, ako se ne zaustavi, mogla
dovesti, svjesni da u ovoj zemlji od svih njezinih vjera samo islam nije
slobodan, a da su muslimani izloženi svim vrstama obespravljivanja i
vrijeđanja, šaljemo Vam ovaj naš zahtjev za sankcioniranje orijentalistkinje i
književnice Jasne Šamić, novinarke Ajle Terzić te redakcije i uprave
sarajevskog magazina Dani i Oslobođenja kao njihovog izdavača zbog vrijeđanja
islama i muslimana.
Od vas, slijedom
vaše pozicije i obaveza koje vam daje Ustav IZ u Bosni i Hercegovini, tražimo
ne samo da podržite ovaj zahtjev, već i da pokrenete proces da se u Bosni i
Hercegovini, zbog njezinog specifičnog vjersko-nacionalnog sastava, donese
zakon o blasfemiji u kome bi, na nedvosmislen način, islam, zajedno sa
kršćanstvom (katolicizmom i pravoslavljem) i judaizmom, bio zaštićena
objektivna vrijednost kako ga niko ne bi smio vrijeđati.
Podsjećamo vas da
je Venecijanska komisija, kao savjetodavno tijelo Vijeća Evrope za ustavna
pitanja, godine 2008. objavila Izvještaj o blasfemiji, religijskoj uvredi i
poticanju na religijsku mržnju. U tome izvještaju je navedeno da je u Evropi
blasfemija krivično djelo u Austriji, Danskoj, Finskoj, Grčkoj, Italiji,
Lihtenštajnu, Holandiji i San Marinu. Zašto ne bi bila i u Bosni i Hercegovini
kao evropskoj državi – kandidatu za članstvo u EU?
Također vas
podsjećamo da smo, nakon što smo pretprošle godine organizirali Međunarodnu
konferenciju:“Ehl-i Sunnet ve'l-džema'at – tradicija muslimana Balkana“ (na
kojoj ste i neki od vas, muftija, učestvovali, a koju su prije i poslije
održavanja minirali neki od najprilježnijih
saradnika glasila kakva su Dani i Oslobođenje iz reda IZ-e), pripremili
za štampu zbornik radova sa te konferencije, plus hrestomatiju odabranih
tekstova, među kojima je i tekst prof. Habibe Hafizović o hazreti Aiši.
Nažalost, IZ u Bosni i Hercegovini „zbog nedostaka finansijskih sredstava“ još
ne objavljuje taj zbornik u kome bi muslimani našli odgovore ne samo na mnoga
pitanja o svome vjerovanju, nego i na napade na to vjerovanje koje, kako
vidimo, sve učestalije odašilju sarajevski i ini savremeni mušrici, islamski
modernisti, potirači ehl-i sunnetskih mezheba, šiijski prozeliti, džahili i dr.
Pozivamo vas da podržite objavljivanje toga zbornika u što skorijem periodu.
Uz mahsuz selam,
/Sarajevo, 27.džumade'l-uhra 1437. / 5. aprila /travnja
2016.g., Dr. Džemaludin Latić, redovni profesor Tefsira (Komentara Kur'ana)
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Dr. Almir Fatić,
vanredni profesor Tefsira (Komentara Kur'ana)
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu/
(The Bosnia
Times)
