REGIONAL
“Nakon što
sam pročitala presudu većine imala sam osjećaj da sam bačena unazad u vrijeme
ljudske povijesti, prije mnogo stoljeća, kad se govorilo – a to su bili stari
Rimljani, kako bi opravdali svoje krvave pohode i ubistva političkih protivnika
u građanskim ratovima: jer u vrijeme rata utihnu zakoni”, napisala je
Latanzi u suprotnom mišljenju uz presudu vođi srpskih radikala Vojislavu
Šešelj
FOTO: Lattanzi
(ICTY)
Talijanska sutkinja
Flavia Lattanzi, članica raspravnog vijeća ICTY-ja koje je preglasavanjem
oslobodilo Vojislava Šešelja, ocijenila je u suprotnom mišljenju da je
oslobađajuća presuda suprotna iznesenim dokazima i da nije utemeljena na
važećem međunarodnom pravu.
Latanzi je
smatrala da je krivnja vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja dokazana u osam
od devet tačaka optužnice.
“Nakon što
sam pročitala presudu većine imala sam osjećaj da sam bačena unazad u vrijeme
ljudske povijesti, prije mnogo stoljeća, kad se govorilo – a to su bili stari
Rimljani, kako bi opravdali svoje krvave pohode i ubistva političkih protivnika
u građanskim ratovima: jer u vrijeme rata utihnu zakoni”, napisala je
Latanzi u suprotnom mišljenju uz presudu vođi srpskih radikala Vojislavu
Šešelju kojom je oslobođen odgovornosti za stradanja hrvatskog i muslimanskog
stanovništva u Hrvatskoj i BiH i vojvođanskom mjestu Hrtkovcima.
Zaključci nisu
potkrijepljeni dostatnim obrazloženjima
Po Lattanzi,
oslobađajući zaključci dvojice sudaca – predsjedavajućeg Francuza Jeana Claudea
Antonettija i Senegalca Mandiaye Nianga nisu potkrijepljeni dostatnim
obrazloženjima ili ih čak niti nema. Dvojica sudaca usmjerila su se na
sporadične dokaze obrane iz protuispitivanja (Šešelj nije izvodio dokaze) dok
je zanemarena ukupnost tužiteljskih dokaza.
Lattanzi,
primjerice, navodi da su dvojica sudaca zaključila da su nesrbi autobusima
odvođeni iz svojih sela u okviru “humanitarne pomoći” što po Lattanzi
nije razumni zaključak koji se može izvući iz tužiteljskih dokaza.
Lattanzi je
napisala i da su dvojica sudaca u presudi rijetko navodila zakone na koje se
pozivaju, a tamo gdje se pozivaju njihove su analize u suprotnosti s odredbama
tih zakona, te su dodavali nove pravne standarde koji ne postoje u sudskoj
praksi.
Sutkinja
Lattanzi, na temelju iznesenih dokaza, smatra da je dokazan sistematičan i raširen napad u Hrvatskoj i BiH, kao i
zločini protiv čovječnosti, uključivši one u Vojvodini.
Kod Šešelja
postojala zločinačka namjera
Tužitelji su
dokazali i da je postojao udruženi zločinački pothvat na čelu sa srbijanskim
predsjednikom Slobodanom Miloševićem s ciljem izgona svih nesrba iz teritorija
koji su trebali činiti veliku Srbiju, smatra Latanzi. Po njoj je Šešelja
trebalo osuditi i za fizičko počinjenje progona zbog govora u Hrtkovcima.
Smatra dokazanim
i da je Šešelj svojim huškačkim govorima poticao na zločine ta da je dokazana
njegova uloga kao pomagača srpskim dobrovoljačkim postrojbama i zločinima koje
su počinili u Hrvatskoj i BiH. Jedino što mu nije dokazano, smatra Latanzi,
jest krivnja za točku optužnice koja obuhvaća pljačku imovine nesrpskog
stanovništva.
Za nju je
neupitno je kod Šešelja postojala zločinačka namjera.
Dvojica sudaca
oslanjaju se na nevažne elemente kako bi oslobodili Šešelja pa su tako rat
smatrali legitimnim zbog zaštite srpskih interesa i to su koristili kao osnovu
za odbacivanje teze da je postojao raširen napad u Hrvatskoj i BiH te razaranje
gradova i sela u tim državama.
“Kako bi
oslobodila Šešelja, većina je zanemarila sva pravila međunarodnog humanitarnog
prava koja su postojala prije stvaranja suda, kao i sve primjenjive zakone
utvrđene nakon osnivanja suda”, napisala je Lattanzi.
O sutkinji
Lattanzi je
rođena 1940. godine u Addis Abebi. Kao novorođena beba završila je u engleskom
koncentracijskom kampu u Etiopiji zajedno s majkom, dok je njen otac bio
zatvoren u Ugandi. Bila je jedino dijete mlađe od tri godine, koje je
preživjelo taj kamp.
Još od šezdesetih
godina bavi se humanitarnim i ljudskim pravima te međunarodnim kaznenim pravom.
Predavala je na
nizu Univerziteta u Italiji, ali Bocvani, surađivala s fakultetima u Njemačkoj,
Španiji, Rumuniji, Češkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao direktorica
Međunarodnog magisterijskog programa o suradnji u borbi protiv međunarodnog
transnacionalnog kriminala.
(The Bosnia
Times, Hina)
