POLEMIKE
Ili je SAFF “polupao lončiće” ili se ova polemika može uzeti kao začetak novog pluralizma mišljenja unutar muslimanskih medija i inteligencije
FOTO: Bosnawi (public)
Istaknuta pjesnikinja Melika Salihbeg
Bosnawi polemizirala je sa akademikom Rešidom Hafizovićem o hidžabu. Njenu polemiku koju je objavila na
svom Facebook profilu prenio je
selefijski internet portal SAFF koji pjesnikinju tretira kao pripadnicu
organizacije Mladih muslimana što je netačno. Do greške je došlo na osnovu tog
što je Bosnawi bila jedna od osuđenih muslimanskih intelektualki na Porcesu
‘83, pa joj se stoga pripusuje “titula” “mlade muslimanke”. Bosnawi se tad u
sudnici pojavila sa mahramom na glavi, a mnoge inkriminacije za koje je osuđena
grupa muslimanskih intelektualaca odnosile su se na njihovo zagovaranje da se
muslimanke trebaju pokrivati, odnosno nositi mahramu.
Ono što je zanimljivo i radi čega
tretiramo ovu polemiku jeste činjenica da je pjesnikinja Bosnawi gorljivi
pristaša ši’tskog islama, na što se proselefijski portal SAFF do sada grstio.
Potom, možda još zanimljivija je činjenica, da Bosnawi polemizira i kritizira
Hafozovića kome se spočitava promicanje i populariziranje ši’izma, jer je član Iranske
akademije nauka. Povrh svega Bosnawi kritizira i stavove akademika Enesa Karića
koje su selefistički krugovi “targetirali” kao protagonistu proši’itske
ideologije.
Stoga, ili je SAFF “polupao lončiće” ili
se ova polemika može uzeti kao začetak novog pluralizma mišljenja unutar
muslimanskih medija i inteligencije. Kao što je napisala u svom jednom stihu
pjesnikinja Bosnawi: Leptir će da se razvije baš iz one boje koju larva krije!
Objavljujemo
polemiku Melike Salihbević Bosnawi u cijelosti
“Bismi'llâh
Ali nije žensko ovdje u pitanju. Ovdje je
u pitanju prava muškarčina! Pa on nama, muslimankama ‘nako, sa osvjedočenih
akademskih visina, sve sa medresom, teologijom i ko zna čijom «vrlom»
filozofijom, ovako: «A, zaštitni znak islama je pero, pa tinta, pa mastionica,
pa ljubav, pa knjiga, pa spoznaja tih koordinata koje uokviruju život svakog
muslimana… I, gle paradoksa. Ovo je ono što sam morao reći, naprosto zato što
ovih dana živimo jedan poseban kontekst, jedno posebno dešavanje na ulicama
ovoga i nekih drugih gradova ove zemlje. Dakle, vidio sam kako je šejh Mesud
Hadžimejlić zaista spomenuo i na naročit način interpretirao i na vlastitom
životu proživio sve suštinske vrijednosti islama, od prve do posljednje, i
nigdje, (nekoliko puta sam prelistao, a to je paradoks ove priče i detalj koji
će malo paradoksalno stršiti i u ovoj večeri), nigdje nije spomenuo hidžab”, kazao
je, (kaže Oslobođenje) akademik Rešid Hafizović na nekoj promociji. I ostao
živ! Bože, spasi moj um od umnikâ i akademikâ rešidovskog soja!
Nisam prije znala, a neću ni da znam! Da
je neki od bezbrojnih šejhova izvor i uzor Islâma za bosanske, pa i za sve
muslimane svijeta! Ja mislila, evo i dalje, gluho bilo! Mislim isto, da su
muslimanima izvor i uzor isključivo: Božija knjiga, Qur'ân, i njegov
nepogrešivi donositelj i tumač, uzor čovječanstvu, savršeni Božiji poslanik
Muhammad, neka je Allâhov blagoslov i mir na nj, i na njegov čisti rod! I da to
be-ha medresalije i teolozi prvo nauče, a kamo li akademici (šapuće se, Iranske
akademije znanosti i umjetnosti. Bože Ti oprosti! Pa to je odveć stara kultura
i nacija da bi se tako balkanski blamirala. Osim ako njena nacionalna politika
ne vidi u vrlom bosanskom akademiku neki maslahat[1], pa zloupotrebljava za
isti i svoju najvišu znanstvenu i kulturnu ustanovu takvog renomea da se od
njezine zlouporabe teško može ikad oprat! Da i ne govorim koliko se neće oprat
ni kod jednog uistinu mislećeg muslimana ili naprosto građanina!).
… ah znam, pa jasno ko dan, to nama na
znanje od Hafizovića, s pet tisuća kilometara, sve preko Oslobođenja! Prastare
komunističke novine i glasila mojih kolegica iz Preambule ovog teksta.
Oslobođenje je Rešidova tazbinska prćija, iz koje on nas svako malo ruži, pa
nas poučava, evo sad čak i psuje – tako bar ja doživljavam njegovu
Oslobodjenjem-citiranu-besjedu o hidžâbu s promocije neke knjige iz
Bošnjačkog.[2] Avaj, pa kako bi bh. novinarstvo znalo da je isti Oslobođenje-v
akademski genij, zajedno s još jednim akademikom (ovaj iz one zvanične,
doušničko-komunističke), još tisuću-devetsto-devedest-pete, 1995., slovom i
brojem! Bosnu lišio ni manje ni više doli Transcedencije! I to u prijevodu
djela čiji podnaslov glasi: «Komparativna studija ključnih filozofijskih
pojmova».[3] (Hic!)
Neise, riječ je o istoj novini u kojoj su
se ovih dana raspojasali svi koji drže psovku u ustima na Islam i muslimane,
samo ne smiju uvijek da je izgovore. Boje se Bakiraa, i njihovih tazbina
rasutih diljem i Bosne i Amerike, i planete Zemlje; koja dodatno zeleni od
bosanske muke i stida. U istoj su se novini, prastarom komunističkom ruglu od
kulturnog i objektivnog novinarstva, oglasile sa svojim krpetinama, ponjavama,
rutama… od riječi i Preambulom spomenute psovačice. Sve dosad nabrojane
personae gratae gradjanske ljevice i naprednog svijeta ujedinjuje to što sve
odreda imaju muslimanska imena i prezimena (zar ih nije stid?!), ali, srećom! Niko
hidžab. Ni njihove supruge, dabome! Da bar imaju hidžâb stida! Pa da pokriju
golotinju svoje netolerantnosti, primitivizma, neotesanosti, zlovolje….,
prljava jezika…., neznanja!
No, po čemu se Hafizovićevo iluminiranje
zaostale bošnjačke nacije i muslimanske pastve posebno ističe: po
besprizornosti jednog medresalije i teologa da jednog mrtva i ljudski griješna
šejha zaziva za svjedoka protiv hidžâba, umjesto da se poziva na Apsolut! (Ne
vrli, akademička neznalico!). Na Objavljenog Boga, Allâha, i Njegovu nepogrešivu
Knjigu, Qur'ân! Dostavljenu ljudima putom Nepogrešivog Poslanika Muhammada[4],
neka je blagoslov i mir na nj, i na njegov (jednakom čistotom) čisti rod!
Ne zaziva izazivač srdžbe Božije «pero, i
ono što se perom piše!». Zanemaruje medresalija i teolog i policijsko-sudski
svjedok na političkim suđenjima muslimanima, i navodni vrli iranski akademik, i
profesor, i rođak, i šta sve još nije! ‘âyate 30 i 31, 24-og poglavlja,
An-Nûr/Svjetlost, posljednje Božije knjige svjetovima. U kojima jasno stoji:
30. ‘âyah: «Reci vjernicima da odvraćaju
svoje poglede i čuvaju svoje spolne organe[5]; to je čistije za njih. Uistinu
je Allâh obaviješten o onom što činite.»
31. ‘âyah: «Reci vjernicama da odvraćaju
svoje poglede i čuvaju svoje spolne organe, i da ne izlažu svoje ukrase osim
ono što je od njih vidljivo, i da prebace svoja vela preko svojih njedara. . .
(slijedi nabrajanje onih pred kojima punoljetne muslimanke ne trebaju biti
pokrivene. Ukratko, to su muškarci za koje su udate, ili za koje se ne smiju
udavati iz razlogâ krvnog srodstva ili starosti), i neka ne udaraju svojim
nogama pa da se ukaže ono što skrivaju od svojih ukrasa. I povratite se svi
Allâhu, o vjernici, da biste bili uspješni.[6]
[1] O tome šta je maslahat Wikisveznalica
kaže na engleskom, pa ću vam ja prevest, i još malo dodat: Maslaha ili maslahah
(arapski: مصلحة, “javni
interes”) je pojam u tradicionalnom islamskom pravu. Maslaha nije Šerijat, nego
je to termin koji pripada islamskom zakonodavstvu (poznatom i kao fiqh). To je
jedan od sekundarnih izvora u islamskoj sudskoj praksi, kojeg koristi neki od
“mezheba”, da tumaći Šerijat (opća načela sadržana u Qur'ânu i Sunnatu/Praksi
Poslanika Muhammada s.a.w.a.), kako bi se ustanovila neka pravila. On priziva
zabranu ili dozvolu nečeg na osnovu toga da li ili ne služi općem dobru, ili
javnom blagostanju. Iran, mora se priznat, prednjači u upotrebi istog, dodajem
evo ja. Možda Hafizovića samo tako treba čitat. Ali onda neka ga tako čitaju i
u Iranu! Tamo ionako pola ženske populacije (skromno izračunato) već odavna
nosi nešto što se zove hidžâb samo na vrhu svojih smiješnih, ko Trebević iznad
Sarajeva-visokih, punđi.
[2] Akademikom ga neizostavno titulira
direktorica iste novine, koja je meni onomade «platila» veliki intervju u
povodu (i) mog političkog suđenja i moje političke robije (na kojem sam radila
4 dana), sa dva tuđa korisnička imena, biva ukradenim username, i dvije tuđe,
biva ukradene zaporke, iliti password-a; za oba glasila koje ona kontrolira.
[3] SUFIZAM I TAOIZAM, Komparativna
studija ključnih filozofijskih pojmova/Toshihiko Izutsu, preveli Enes Karić,
Rešid Hafizović, pogovor Enes Karić, Sarajevo-Publishing, 1995, Biblioteka
Logos. Da ne lutate previše po knjizi, otvorite stranice koje kazuju: na 106 je
na primjer «vrli Apsolut», na 131 «vrli proces….», na 148 stoji da Apsoluta sve
«potrebuje» u svojoj «vrloj srži» – , a isti Apsolut se u Ibn ‘Arabievu
«svjetopogledu» «ozbiljava» «susljedno, poput talasa», na primjer, pa će tako
«slijedno» i susljedno» vrli Rešid smjenjivati sve misli i sve termine jadnog
Ibn ‘Arebie i njegova japanskog tumača na McGill University u Kanadi. A da ni
jedan od dvojice nije ni sanjao da ga tako šta može zadesiti u 21. stoljeću od
dva be-ha akademika. Poznata već diljem planete Zemlje.
[4] Je li moguće, vi wehabijske neznalice,
i neuki svih fela, da kroz potencijalno i prljavi provodnik do nas dođe
kristalno čista voda za piće, na primjer?!
[5] Qur'anski termin upotrebljen ovdje za
spolne udove, stidna mjesta, otvore između nogu, «furûdž», upotrebljen je i u
slijedećoj ‘âyi koja je upućena ženama. Početak obje ‘âye je isti, tj.
razlikuje se samo po oblicima i nastavcima za množinu muškog i množinu ženskog
roda. Ina i hum, za muški, i nât i hunna, za ženski rod. Također je zanimljivo
da se nigdje, pa ni u be-ha aktualnoj histeriji na temu ženskog hidžâba ne
skreće pažnja na to da je njegova polovica kod muškarca, tj. u njegovoj obavezi
obaranja pogleda, kao i to da se naredba najprije njima upučuje. Ne jednom sam
bila u prilici da objašnjavam, da je u slučaju da žena ostane bez odjeće zbog
vatre, bombardiranja, utapanja, krađe… njen hidžab isključivo u ponašanju
muškaraca, sve dok ona sama ne stigne do neke pokrivke.
[6] Posljednja rečenica je obraćanje i
vjernicima i vjernicama, rezimirajući ukratko za sve njih kazivanje o
postupanju glede hidžâba, koji, vidimo, uključuje i ponašanje, a ne samo
«krpetinu, ponjavu, drôlju, rûtu…, ili koji bi već termin iz svog seoskog
glosara upotrijebile njegove beha protivnice, rasute poratno diljem
civiliziranog svijeta.
Sam sporni termin hidžâb, zavjesa, zastor,
veo, koprena… dolazi od arapskog glagola hadžaba, u značenju (citiram iz
Rječnika velikog r. Muftića): (po)prekriti, zastrijeti, zatajiti…, ograditi,
zaštititi…, zakloniti od…
Iz razlogâ mnogostrukih značenja,
upotrebljava se kao opći termin za pokrivku, koju muslimanke diljem svijeta
koriste u gotovo bezbrojnim varijacama. Dostatno je otići u Medinu prije ili
poslije odlaska u Mekku, kao na prvu ili posljednju od postaja hadždža, pa da
se vidi sva raznolikost, sav kolorit, svi, ne samo nacionalni već i
kontinentalni hidžâbi, sa pečatima podnebljâ u koje je prodro Islam. I čije ga
lokalne kulture i ukusi variraju u okviru dopuštenog.
A Reško bi da ga, usred Bosne, i
Hercegovine dabome! Doživotno ukine, ili bar obezvrijedi, blago njemu!
U pitanju je muško i po! No stvari su
mnogo ozbiljnije od čarkanja s njim.
Ovdje je riječ o akademiku. Jednom od dvojice, koje ja
znam, koji su prvo dobili diplome i zvanja dr.prof. i postali članovi različitih akademija, pa tek onda učili šta su to filozofija i njene kategorije. Jedan je akademikom
one prononsirane komunističko-doušničke akademije, a drugi navodno akademije
jedne teološke zemlje iz bijelog svijeta, za šta nikad nismo dobili potvrdu,
niti je direktorki Oslobođenja takva i potrebna da svog tazbenika titulira kao
takvoga, i tačka!
Dakle, ovdje je riječ o Akademiku bez
ikakva pokrića. Kao što su bez islamskog pokrića njegove bestidne riječi o
hidžâbu. To što ga njegovo ženskinje ne nosi, njegov je problem. Nek pusti na
miru nas ostale, pogotovo nas koje smo za nj robijale, i koje svestrano
stradanje ne naplatismo čak ni toliko da steknemo zaslužene mirovine, a kamo li
sredstva za doktorate, i zvanja akademika, što naša filozofska i književna
djela nesumnjivo zaslužuju.
Neću nikom naprijed spomenutom pridavat
više ni truni pažnje. Imaju oslobođenja i behare, i sve druge novine i revije i
portale da se razmahuju. Ako treba, od svoje ću im «najniže mirovine» kupiti
paket maramica da obrišu pjenu bjesa oko svojih usta. Ali ću dobronamjerne
čitatelje podsjetiti:
1. da je hidžâb, to jest pokrivanje,
odijevanje i ponašanje, kakvo je opisano u gore citiranim ‘âyatima strogi
qur'anski propis;
2. da ga je, nakon njegove objave,
Muhammad s.a.w.a. najprije primjenio na muškim i ženskim članovima svoga
poslaničkog doma;
3. da je, prema tome, njegovo nepoštivanje
grijeh koji se može iskupit, ali njegovo negiranje znak bezbožništva, za koje
Qur'ân jamči strogu Božju odmazdu.
A sad onako usput, tj. ‘POST FESTUM’ iliti narodski prevedeno, ‘POSLIJE LUMPERAJA’
Rešidu Hafizoviću je navada da se bavi
onim što ne zna. Naime, ovaj je hidžabonijekac (to bi bila kovanica tipa kakve
on serijski proizvodi u svojim sasma nečitljivim prijevodima najvećih sufijskih
autoriteta svijeta, žali Bože iranskih para!) prvo stekao, kako već rekoh,
diplome i titule doktora i sveučilišnog profesora, onda je preveo (sa sebi
sličnim akademikom, rečenim E. Karićem) čitavu knjigu, ismijavajući se, svojim
prijevodom, sa njezinim podnaslovom:
POSLIJE LUMPERAJA iliti POST FESTUM
Naučio (bojim se, tek potaknut
dobronamjernim porukama moje malenkosti) šta je to FILOZOFIJA. To jest, na šta
se misli kad se kaže Apsolut, ili Bît, ili Suština. I da ovima ne pripada
atribut vrli, i, posljedično, nevrli, i da je, tako, zapravo, poratno, on,
demokratski, lišio Bosnu i Hercegovinu Transcedencije. (Kako sam nekad davno
naslovila svoj započeti, i nikad završeni esej, čije isječke evo ovdje čitate u
drugom povodu).
O takvoj bh. poratnoj filozofskoj bijedi
autor knjige Sufizam i Taoizam, Toshihiko Izutsu, nije ni sanjao kad je svijetu
objavio svoje djelo 1981. Radujući se, jamačno, unaprijed njezinim prijevodima
na svjetske jezike. Ali šta uradiše sa jezikom kojeg Civilizacija zna još od
Srednjeg vijeka: Bosanskim!?
Ni moj Kasim (Prohić) nije sanjao, kad je
uređivao onomade glasovitu biblioteku “Logos”, ko bi normalan to i u snu snio?!
Takvu blamažu koja ima veze i sa samim imenom biblioteke! Jer ako je Apsolut,
onda je i Logos vrli!
Mogla bih doktorirat na tome šta su dvije
bh. akademičke ublehe uradile od filozofskih termina, kad bi mi makar u noćnoj
mori (koju nikad nemam) bilo stalo do takvog zvanja. I kad mi, po ko zna koji
put u životu, ne bi uznedostajala ogromna sredstva (kojima se plaćaju titule,
od čije nam pomahnitale halabuke danas svima bruje uši). Šta gluhe briga za
mojih 16, šesnaest, objavljenih knjiga, od kojih je samo «Miomiris gnoze» ko
sedam uobičajenih. Fali mi uvijek i moralno-politička podobnost. To je
najpostojanija kategorija svih balkanskih režima, u svakoj njihovoj verziji!
Zato Hafizoviću, kakvom god se ti titulom
ukrasio, mene od nje nije strah, već ti, naprotiv, boldly poručujem:
JEZIK SEBI S MOG HIDŽABA!
Da je prijevod knjige Toshihiko Izutsu-a
SUFIZAM I TAOIZAM, Komparativna studija ključnih filozofskih pojmova,
Sarajevo-Publishing 1995, najveća intelektualna blamaža koju su Bosna i
Hercegovina i njezini narodi, a napose muslimani i Bošnjaci, doživjeli perom i
potpisom dvojice bivših učenika sarajevske medrese, Enesa Karića i Rešida
Hafizovića, ne smije više ostati tajnom. Dotični imaju navadu da se vade na
komunističko tretiranje Medrese u kojoj su im bili uskraćeni predmeti…. Šta je
sa individualnim naporom i učenjem? A šta sa skromnošću i pokajanjem, koja
svojstva krase svakog istinskog vjernika. Evo, od 1995. odlažem da ti/vam
surduknem u lice vrlost tvoje/vaše srži!
Jer ja hoću ovaj put da obranim, ne ni
filozofiju, čak ni islamsku, ne ni Toshihiku ni Ibn ‘Arebiju, nego svetu vjeru
Islâm, i savršenu Knjigu, Qur'ân, dostavljenju Čovječanstvu riječju i djelom
savršenog čovjeka – Muhammada, neka je blagoslov i mir na nj, i na njegov čisti
rod! Koji ju je prvi posvjedočio sobom i svojim najbližima, pa onda zadužio
druge, upozoravajući ih protiv njihovih oholih jezika. Kojima bi oni da
premjere čak i sami Apsolut, a ono nisu u stanju pozabavit se ni ortografijom
same riječi koja upućuje na Neiskazivo, koje ne podnosi nikakva udvaranja
atributima.
Sarajevo: (nedjelja, 28. februar, 2016, 14:38 –
nedjelja, 6. mart 2016, 17:46:40)
PREAMBULA:
Trebala bih, ali neću, najprije nešto šire
reći svojim euforičnim književnim kolegicama: ophođaškovoj, pa šamićkovoj, pa
kurspahićkovoj…, koje su ovih dana raspojasale svoje jezike i svoje psovke
protiv hidžaba, da zamuče. (Ne samo zato što su neke od njih, mnogo-nagrađivane,
učile pisat plagirajući me, već) zato što ga one niti nose, niti ih se osobno
tiče, niti imaju pojma o njem, čak i kad se diče diplomama iz Orijentalistike,
na primjer. Neću ih ni upitati, onako, kolegijalno, gdje su bile kad smo moje
malo dijete, pa moj r. brat Jakub, sad već šehid, i ja (oni, zapravo, zbog
mene) stradavali radi istog. Neću ih ni priupitat, ni onako usput, jer znam da
je njima do ljudskih prava ko do lanjskog paljanskog snijega! Valjda zato i
histerišu, umjesto da zbore kako to dolikuje intelektualkama, pa još
spisateljkama; kažu!
I skulptorica-Almica se, eno, razmahala!
Drago joj zbog komunističkog preporoda. (A i «Preporodu» mora da je drago zbog
spomenutih, jerbo on ima međ’ svojim objavljenim autorima osvjedočenih udbaških
doušnika više no slova u svom imenu).
(The Bosnia Times, bosnawi.ba)
