LUSTRACIJA
Čehoslovačka je prva još 1991. godine donijela Zakon o
nezakonitim postupcima komunističkog režima. Prema tom zakonu zabranjuje se
obnašanje važnih političkih dužnosti bivšim partijskim čelnicima koji su bili
iznad lokalnog nivoa vlasti te visokim časnicima milicije i svim suradnicima i dobrovoljnim
doušnicima StB-a na rok od pet godina
FOTO: Horáková (Cassius Chaerea/Wikipedia)
Ludmila Brožová-Polednová, praška tužiteljica iz olovnih
vremena početka 50-ih godina, 2007. bila je, prema lustracijskom Zakonu o
dekomunizaciji češkog društva, iako tada 87-godišnjakinja, osuđena na osam
godina zatvora.
L. Brožová-Polednová bila je glavna tužiteljica u procesu 12
čehoslovačkih intelektualaca, od kojih je Milada Horáková osuđena na smrt.
Obješena je u praškom zatvoru Pankrác, gdje je svoju kaznu nakon više od 50
godina služila i L. Brožová-Polednová. No, uglavnom je robijaško vrijeme
kratila u zatvorskoj bolnici, da bi je krajem 2010. tadašnji češki predsjednik
Václav Klaus amnestirao.
Ludmila Brožová-Polednová umrla je početkom 2015. u svom
domu. Alojz Lorenc, zadnji šef čehoslovačke komunističke tajne službe StB, koji
se školovao u akademijama KGB-a i bio poznat po „preventivnim hapšenjima“
svakog potencijalno sumnjivog protivnika režima te “zaslužan” za uništenje
desetaka tona dokumentacije i arhiva u jeku Baršunaste revolucije 1989., uprkos
nastojanju da mu se sudi (200 ljudi je saslušano, a većina ga je teretila), na
sud nije došao. Živi u okolici Bratislave i piše knjige.
Inače, lustracijskim zakonom iz 1991. godine obuhvaćeno je
oko 140 hiljada ljudi, uglavnom pripadnika tajne službe, vojnih i milicijskih
časnika te visokih partijskih dužnosnika. Hrvatska priprema svoj lustracijski
zakon prema češkom modelu. Doduše, nije naodmet spomenuti da je čehoslovački
komunizam bio daleko rigidniji i represivniji od jugoslavenskog. Zakon se
odnosi na osobe koje su odgovorne za nezakonite postupke i povredu ljudskih
prava te moralni pad u razdoblju od 1948. do 1989.
Lov na vještice
Čehoslovačka, tada jedinstvena država, prva je još 1991.
godine donijela Zakon o nezakonitim postupcima komunističkog režima. Prema tom
zakonu, koji u Češkoj nazivaju “Lovom na vještice” ili “Novim Nürnbergom”,
zabranjuje se obnašanje važnih političkih dužnosti bivšim partijskim čelnicima
koji su bili iznad lokalne razine vlasti te visokim časnicima milicije i svim saradnicima
i dobrovoljnim doušnicima StB-a na rok od pet godina, a “čistku” su prošle
osobe za koje se moglo neosporno utvrditi da su osobno sudjelovale u kršenju
ljudskih prava, mučenjima i iživljavanjima nad zatvorenicima, dok sud mora
podastrijeti dokaze njihove krivnje. Ne smiju se baviti politikom.
Otkaz ili niža pozicija
Svi češki dužnosnici moraju proći lustracijsku provjeru.
Zakon se ne odnosi na ljude rođene nakon 1. decembra 1971. Oni koji test nisu
prošli dobili su otkaz, išli su na niže dužnosti ili im je zabranjeno
obavljanje važnih i visokih dužnosti u državnom aparatu. U Češkoj je 1996.
godine omogućen uvid u dosjee (2005. uvid u arhive StB-a dopušten je svima), a
2002. objavljen je i javni registar svih 75 hiljada saradnika StB-a. Mnogi su
to osudili jer su se na popisu našli i oni koji su na saradnju bili natjerani
ucjenama, kao i neki za koje se tek iznosila operativna pretpostavka da bi ih
se moglo regrutirati. Václav Havel pokušao je ograničiti trajanje zakona na pet
godina, ali je češki parlament 2000. donio odluku da zakon nema zastaru. No,
iako najrestriktivniji, zakon nije ukinuo Komunističku partiju, pa KP Češke i
Moravske, nasljednice KP ČS-a, na svim izborima osvaja od 10 do 18,5 posto. U
ovom sazivu ima 33 zastupnika (od 200) te 4 mjesta u Evropskom parlamentu od
22.
Drugi najbogatiji Čeh, Andrej Babiš, osumnjičen da je bio saradnik
StB-a pod kodnim imenom Buriš (što on demantuje), bio je ministar finansija i
potpredsjednik vlade, a i dvojica čeških premijera bili su dužnisnici u
komunizmu – Jiří Rusnok radio je u Uredu za državno planiranje, a Jan Fischer
bio je član KP-a. Bivši povjerenik EU-a za proširenje Štefan Füle bio je član
KP-a. Gustáv Husák (umro 1991.), koji je na čelo Partije došao 1968. uz pomoć
ruskih tenkova i na toj poziciji bio sve do 1987., te njegov nasljednik Miloš
Jakeš (živi od državne mirovine) do pada komunizma 1989., nisu nikada suđeni.
Aleksandar Dubček, koji je smijenjen 1968. sovjetskom intervencijom, kao prvi
predsjednik postkomunističkog parlamenta odbio je supotpisati 1991.
lustracijski zakon. U Slovačkoj zakon nije nikada imao značajnijeg učinka, pa
ni na pripadnike StB-a koji “zadovoljavaju uvjete zakona”, a kojih je pobrojano
200.
(The Bosnia Times)
