ANALITIKA
Nakon niza izbora
2015. godine pokazalo se da su europske lijeve stranke u najvećoj krizi još od
60-ih godina prošlog stoljeća
FOTO: (Public)
Za ljevicu u
Europi prošla je godina bila i godina velikog uspona i godina totalnog debakla
nakon što se isprva činilo da Starom kontinentu slijedi velika ljevičarska
renesansa pojavom novih istaknutih ljevičarskih lica koja su najavljivala borbu
protiv “nehumanog” kapitalizma i mjera štednje. No, nakon niza izbora
2015. godine pokazalo se da su europske lijeve stranke u najvećoj krizi još od
60-ih godina prošlog stoljeća. One stranke koje se drže ustvari su se
prilagodile prihvaćajući desnu retoriku i liberalnu ekonomsku politiku.
Najozbiljnije stanje pritom je u Poljskoj u kojoj lijeva politička opcija više
i ne postoji u parlamentu.
Grčka
Syrizina
kapitulacija u devet mjeseci
Nakon što je
početkom godine osvojila vlast u do grla zaduženoj Grčkoj, mantrajući o kraju
politike štednje i beskompromisnom obračunu s međunarodnim vjerovnicima, pri
čemu je prijetila čak i nacionalizacijom banaka, radikalna ljevičarska
koalicija Syriza primirila je ton i pristala na uslove stranih kreditora kako
bi dobila novi zajam te spriječila bankrot zemlje i izlazak iz eurozone. Nagli
uspon Syrize olakšao je rađanje sličnih stranaka širom Europe, ali je njezina
kasnija kapitulacija i zaustavila njihov zamah. Syriza je na vanrednim izborima
samo devet mjeseci nakon preuzimanja vlasti ponovo dobila mandat, no njezino
odcijepljeno radikalno lijevo krilo nije dobilo ni tri posto podrške potrebne
da prijeđe izborni prag.
Španija
Podemos –
iznevjerena očekivanja
Još početkom
prošle godine u Španiji se predviđalo da će tada tek osnovana radikalna lijeva
stranka Podemos potopiti dvije vodeće stranke, koje su se desetljećima
izmjenjivale na vlasti, a čiji je rejting bio skršen zbog niza korupcijskih
skandala. Iako je Podemos u rekordnom roku skupio nevjerovatan broj članova i
po njihovom broju postao druga najveća stranka u zemlji, na izborima u decembru
dodatno oslabljen neuspjehom sestrinske Syrize završio je tek kao jedna od
stranaka u pat poziciji s obzirom na to da izbori nisu dali jasnog pobjednika.
Socijaldemokrati iz establišmentske stranke PSOE osvojili su dva posto glasova
više nego oni.
Poljska
Ljevica nije
prešla ni parlamentarni prag
Nakon izbora u oktubru
Poljska je prvi put dobila parlament bez predstavnika lijeve opcije, pa čak i
lijevog centra. Premoćnu pobjedu odnijeli su tvrdi desničari iz stranke Pravo i
pravda (PiS) Jaroslawa Kaczynskog, čiji je kandidat Andrzej Duda pobijedio i na
predsjedničkim izborima održanima u maju. Jedina prava opozicija PiS-u je nešto
liberalnija, ali također desno orijentirana stranka Građanska platforma.
Poljska ljevica proteklih je deset godina bila u stalnom padu, a nakon što je
potpuno krahirala, Poljska je sada i jedina europska zemlja bez ljevičarskog
glasa u parlamentu.
Francuska
Socijalisti
izgubili 2,5 miliona glasova
Prošla godina
bila je loša i za tradicionalno jake socijaliste u Francuskoj. Na regionalnim
izborima u decembru izgubili su, u odnosu na prethodne regionalne izbore, čak
2,5 miliona glasova. Konzervativci na čelu s Nicolasom Sarkozyjem bili su bolji
i na lokalnim izborima održanim u martu. Socijalistički predsjednik François
Hollande istovremeno se suočio s katastrofalnim padom rejtinga, koji je ponešto
ublažen tek nakon njegova vlastita pomaka u desno poslije terorističkih napada
na Pariz.
Velika Britanija
Laburisti nikad
slabiji u Parlamentu
Iako se govorilo
o najneizvjesnijim izborima u povijesti “Otoka”, na kojima ni jedna
od dviju vodećih stranaka neće dobiti većinu u parlamentu, konzervativci na
čelu s premijerom Davidom Cameronom na izborima održanima u maju dobili su
dovoljno glasova da oforme prvu konzervativnu većinsku vladu od 1992. godine.
Laburisti na čelu s Edom Milibandom doživjeli su potpuni poraz dobivši najmanji
broj mjesta u parlamentu još od 1987. godine, a zbog nenadanog Cameronova
trijumfa pljuštale su ostavke poraženih britanskih stranačkih šefova.
Mađarska
Ljevica slabija i
od radikalne desnice
Socijalisti u
Mađarskoj stjerani su još 2010. u ćošak, a već tada se počelo šaputati kako bi
desničarsko preuzimanje Mađarske moglo biti rani početak šireg europskog
trenda. Mađari su 2014. dali još jedan mandat s dvotrećinskom većinom
nacionalističkoj konzervativnoj stranci Fidesz, a udružena ljevica pretrpjela
je novi težak poraz učvršćujući položaj u opozicijskim klupama. Koalicija
četiriju lijevih stranaka, na čelu sa socijalističkim MSZP-om, zajedno je
dobila samo tri posto glasova više od radikalnih desničara iz stranke Jobbik,
trenutno druge najveće stranke u parlamentu, koja je u tradicionalnim
uporištima ljevice u toj zemlji stvorila svoju novu utvrdu.
Argentina
Inflacija
otjerala ljevicu s vlasti
Antiljevičarski
vjetrovi zapuhali su i u Argentini nakon 12 godina vladavine ljevičarske
dinastije Kirchner. U argentinsku predsjedničku palaču, Rozu kuću, u oktubru je
zasjeo desničar Mauricio Macri, gradonačelnik Buenos Airesa i sin jednog od
najbogatijih Argentinaca. Njegovoj ne tako očekivanoj pobjedi kumovao je raspad
sistema u argentinskoj ekonomiji, recesija i inflacija koja je dosegla 25 posto
koja je ljevičare stjerala u opoziciju. Populističkoj politici ljevičarske
vlade udarac je zadao i globalni pad cijena roba koji grubo zaustavlja donedavno
snažan ekonomski rast zemalja u usponu, poput Argentine.
Venezuela
Chavezovi
nasljednici potučeni do nogu
Da je snaga
lijeve ideologije popustila i u ljevičarskoj utvrdi Venezueli, pokazao je težak
poraz stranke pokojnog Huga Chaveza na parlamentarnim izborima u decembru.
Chavez je uz pomoć naftnih subvencija držao ljevičarsko južnoameričko društvo
na okupu, međutim zbog ekonomije u haosu, pada cijena nafte i nestašica
osnovnih roba u trgovinama Socijalističku stranku nakon dugih 17 godina na
vlasti pomela je konzervativna oporba osvojivši dvije trećine zastupničkih
mjesta u venezuelanskom kongresu. Ti izbori smatrali su se svojevrsnim
referendumom o vlasti Chavezova nasljednika Nicolasa Madura. Ona, pak, sad visi
o tankoj niti dok konzervativci traže način da ustavnim putem hitno okončaju
njegovo predsjedništvo te najavljuju referendum o njegovu ostanku na čelu
zemlje polovicom ove godine.
Brazil
Crvena
predsjednica u vrtlogu korupcije
Iako su izbori
zakazani tek 2018., itekako teška godina čeka brazilsku predsjednicu Dilmu
Rousseff čija je Radnička partija nakon 13 godina vlasti u Brazilu oslabljena
nizom korupcijskih skandala. U mladosti više puta zatvarana članica
marksističkih gerilskih skupina, Dilma Rousseff se suočava s optužbom za
korupciju u državnom naftnom divu Petrobrasu, a jedna je od najnepopularnijih
političara u zemlji. Tokom prošle godine podrška joj je pala i ispod deset
posto, a deseci hiljada Brazilaca izlazili su na ulice tražeći njezin opoziv.
Skandal u koji je upleten državni vrh daje vjetar u leđa desnici koja će
pokušati preuzeti drugo najveće gospodarstvo Južne Amerike.
Kuba
Kraj Castrove
komunističke ere
Ekonomske
glavobolje u Venezueli samo su jedan od razloga za podršku obnovi diplomatskih
odnosa sa SAD-om na Kubi. Komunistički otok više se ne može osloniti na pomoć
dugogodišnjeg saveznika i pokrovitelja, a mnoge promatrače trenutna politika
kubanskog vrha podsjeća na onu u Moskvi u posljednjim godinama Sovjetskog
Saveza. Ekonomska i politička kontrola braće Castro topi se na opće
oduševljenje biznis krugova koji u niskom startu čekaju da američki Kongres
ukine 56 godina dugi američki embargo na poslovanje s Kubom. Fidelov brat Raul
Castro, koji je trenutno na vlasti, već je izjavio da neće insistirati da je
zadrži. Što čeka Kubu može se samo gatati, ali promjena je neminovna.
(The Bosnia
Times, Globus)
