Piše: John Kennedy Mosoti, thebosniatimes.ba
Naše nove projekcije stanovništva za Bosnu i Hercegovinu, koje smo predstavili u decembru prošle godine, šokirale su cijelu zemlju. Glavna poruka medija je bila da će, ukoliko se postojeći trendovi nastave, demografski kolaps sigurno biti neizbježan.
Uistinu, projekcije su dramatične: broj stanovnika Bosne i Hercegovine će do 2070. godine biti manji od 1,6 miliona, ukoliko stope emigracije i nataliteta ostanu iste. To bi bilo manje od polovine sadašnjeg broja stanovnika zemlje i nešto više od jedne trećine stanovništva Bosne i Hercegovine 1991. godine. Preko 40 posto ljudi bi bilo u dobi od 65 i više godina (u odnosu na sadašnjih 17 posto). Ovakva projekcija predstavlja znatne rizike po privredu, socijalnu zaštitu i usluge, infrastrukturu zemlje, posebno u ruralnim sredinama, iz kojih se ljudi naročito iseljavaju.
Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja se suočava s demografskim izazovima u Evropi; mnoge zemlje, posebno one u Istočnoj i Južnoj Evropi, suočene su s problemom smanjenja broja stanovnika i starenja stanovništva. Ali, ovaj trend je posebno izražen u Bosni i Hercegovini, čije su stope fertiliteta među najnižim u Evropi (1,25 djece po ženi u reproduktivnoj dobi) i iz koje se masivno iseljava stanovništvo, posebno mladi.
Možda zvuči kao nerazuman zahtjev
Bez obzira koliko su ove projekcije sumorne, važno je imati na umu da demografija nije sudbina i da demografska zla kob nikad nije nužna. Tek kada shvatimo osnovne pokretače demografskih promjena, moći ćemo iznaći rješenja i takvo stanje promijeniti.
Uglavnom nam je poznato zašto toliko mladih ima manje djece i zašto planiraju svoju budućnost van vlastite zemlje. Među razlozima su i neka krupnija pitanja, kao što su ekonomska i politička nestabilnost, dugotrajna korupcija i nepostojanje dobre uprave. Postoji i niz socijalnih i kulturoloških faktora: obrazovni sistem, koji nije usklađen s potrebama tržišta rada, nedostatak ustanova za dnevnu njegu i brigu o djeci i socijalne podrške roditeljima te rasprostranjene rodne nejednakosti.
Također, znamo iz desetljećima dugog iskustva u radu s institucijama vlasti širom svijeta da ograničena, brza rješenja generalno nemaju efekta. Stoga je potreban sveobuhvatan i cjelovit pristup, kojim se uzimaju u obzir svi faktoru koji utječu na život i mogućnosti mladih ljudi. U suštini, mi trebamo od Bosne i Hercegovine napraviti zemlju u kojoj će ljudi željeti živjeti, u kojoj će planirati svoju budućnost i odvažiti se rađati djecu.
Ovo možda zvuči kao nerazuman zahtjev. Ali, iskustvo drugih zemalja – Irska je dobar primjer – pokazuje da je to ipak moguće. Svakako trebamo biti realni: potrebno je vrijeme da bismo ostvarili utjecaj na demografske trendove, čak i pod najboljim okolnostima. Bosna i Hercegovina će u doglednoj budućnosti gotovo sigurno morati živjeti sa smanjenjem i starenjem stanovništva. Ali se ona s tim može nositi i to ne mora podrivati ekonomski i društveni napredak.
Ustvari, broj stanovnika nije mjera uspjeha. Šest od deset zemalja s najvišom vrijednošću indeksa humanog razvoja su male države. Ali, za to je potrebno odmah poduzeti ispravne korake, kojim će se ublažiti rizici i stvoriti nove mogućnosti. UNFPA je nedavno pokrenuo program kako bi pomogao zemljama regije da povećaju otpornost prema demografskim promjenama i ponudio pravce koji vode u prosperitetnu budućnost. U sklopu tog novog programa sarađujemo s vlastima Bosne i Hercegovine i drugim partnerima na pronalaženju rješenja i pružanju potrebnih vidova podrške.
Rad na zdravom i aktivnom starenju
Jedan konkretan primjer je naš rad na unapređenju rodne ravnopravnosti. Istraživanja pokazuju da su tradicionalne rodne uloge među osnovnim uzrocima niskog fertiliteta u razvijenim zemljama. Razlog je taj što se od žena očekuje da snose najveći teret neplaćenog rada vodeći brigu o drugim članovima domaćinstva i kućnim poslovima, što, ustvari, znači da mnoge žene moraju birati između karijere i porodice, između zaposlenja i djece.
U zemljama u kojima žene i muškarci mogu kombinirati rad van kuće i porodicu i ravnopravnije dijeliti obaveze u domaćinstvu, kao, naprimjer, u nordijskim zemljama, roditelji imaju znatno veći broj djece. Zemlje mogu uraditi puno toga da bi se to desilo: veći broj ustanova za dnevnu njegu i brigu o djeci rane i predškolske dobi, fleksibilniji uvjeti rada, bolje plaćen roditeljski dopust za oba roditelja, bolja integracija žena u tržište rada i veći fokus na iskorjenjivanje staromodnih rodnih normi.
Drugi primjer je naš rad na zdravom i aktivnom starenju. Osobe starije životne dobi predstavljaju značajan stub društva i mogu dati veliki doprinos privredi i svojim zajednicama tokom dugog perioda nakon umirovljenja. U društvu koje brzo stari jednostavno sebi ne možemo dozvoliti da isključimo one koji čine veliki udio stanovništva sa svojim vještinama, talentom i svim onim čime mogu dati doprinos.
Nije kasno za pozitivnu promjenu
Uključujemo i mlade, kako bi bili dio nastojanja na iznalaženju rješenja za političke, ekonomske i socijalne izazove koji se nalaze u srži demografskih problema zemlje. Kreativni um mladih, njihova građanska hrabrost i odlučnost predstavljaju dragocjene resurse za postizanje transformativnih promjena koje su nam potrebne.
Ove inicijative, kao i mnoge druge koje podržavamo u zemlji, nisu korisne samo za ljude pojedinačno, nego i doprinose stvaranju demografskih promjena. U širem smislu, one doprinose izgradnji ljudskog kapitala, koji je Bosni i Hercegovini prijeko potreban da bi se razvijala i ulagala napore u budućnosti.
Demografski izazovi s kojima se Bosna i Hercegovina suočava su stvarni. Ali, poznati su nam njihovi uzroci i znamo koja su rješenja. Nije prekasno da promijenimo pravac i da damo prioritet stvaranju demografski otporne i prosperitetne budućnosti Bosne i Hercegovine.
(TBT, AL JAZEERA)
