TEME
Francuski filozof i pisac Pascal Bruckner u
dugom je razgovoru s brojnom publikom u nedjelju navečer u Knjižari i čitaonici
Bogdana Ogrizovića govorio i o svome posljednjem romanu “Dobar sin”
(Un bon fils) koji je posvetio svojim roditeljima, a o svome ocu rekao je kako
je bio “veliki simpatizer Trećega Reicha i opsesivni antisemit”
FOTO: Bruckner (Hina)
Francuski filozof i pisac Pascal Bruckner u
dugom je razgovoru s brojnom publikom u nedjelju navečer u Knjižari i čitaonici
Bogdana Ogrizovića govorio i o svome posljednjem romanu “Dobar sin”
(Un bon fils) koji je posvetio svojim roditeljima, a o svome ocu rekao je kako
je bio “veliki simpatizer Trećega Reicha i opsesivni antisemit”.
Nakon što je na molbu posjetiteljice, nakon
iscrpnih razgovora o politici, i nešto manje dugih o ljubavi, ‘na red’ došao i
najavljivani razgovor o romanu “Dobar sin”, objavljenom 2014. godine,
i sam Bruckner je zaključio kako je, nakon politike, na red došla i literatura.
Oca sam ‘malo zeznuo’ pa danas svi misle da
sam Židov
Bruckner je posvjedočio da je riječ o
romanu koji je jako autobiografski jer donosi stvarnost njegova odrastanja i
nastojanja njegova oca da ga odgoji tako da bude “pravi podmladak Trećega
Reicha”. U našoj kući, dodao je, slušale su se njemačke borbene pjesme,
ali srećom i njemačka klasična muzika, a kao dječak morao je, kako je rekao,
učiti i njemački jezik i otac ga je stalno ispitivao kako se nešto kaže na njemačkom.
Ipak, istaknuo je Bruckner, “uspio sam
oca ‘malo zeznuti’ pa danas svi misle da sam Židov, a kada im kažem da sam
dobar katolik koga su odgojili jezuiti, ljudi mi odgovaraju ‘nema veze, ionako
te poštujemo'”. Osim toga, napomenuo je, potpuno sam zaboravio i njemački
jezik i potpuno se ‘priklonio’ engleskome jeziku.
Ali, bez obzira na sve to, objasnio je,
knjiga nije obračun s mojim ocem već više izraz žaljenja što je baš tako bilo,
a izraz je ljubavi prema roditeljima koji su me podigli.
Moj razgovor s ocem bio je “razgovor
gluhih”
Moj razgovor s ocem bio je i ostao
“razgovor gluhih”, priznao je Bruckner rekavši kako je prije četiri
godine kada mu je otac bio u bolnici ocu donosio knjige koje svjedoče o svemu
što se događalo u Trećem Reichu, ali ih je otac odbijao čitati. Isto tako, samo
nekoliko tjedana prije očeve smrti, kada mu je došao u posjet, otac mu je,
dodao je Bruckner, bio izrazito radostan i smiren i ispričao mu je kako je
sanjao jako lijepi san – da je u jednom njemačkom gradu koji je prepun
njemačkih zastava i pjesme lijepih mladih djevojaka i svi slave jer je na vlast
ponovno došao kancelar.
“Tada sam shvatio da ne možeš ići
‘glavom kroz zid’ i protiv prirode drugoga čovjeka i njegovih uvjerenja ma kako
god ih smatrao pogrešnima”, izjavio je.
Glavni urednik “Europskoga
glasnika” Dražen Katunarić, koji je i ugostio Brucknera, napomenuo je kako
knjiga donosi i niz zanimljivih anegdota i crtica iz Brucknerovih studentskih
dana i zamolio ga da slušateljima kaže nešto i o tome.
Tako se Bruckner prisjetio i svoga dolaska
u Pariz i prvoga susreta s tim gradom koji je, kako je rekao, “njega
provincijalca, kratko pošišane kose, začudio i zatekao svojim spojem slobode i
ljepote”, Posvjedočio je kako se do danas nije oporavio od toga šoka i slično
se osjeća hodajući pariškim ulicama.
Iako danas, kako je istaknuo, više ne
vjeruje u Boga, “u kršćanskom nauku zadivljen je franjevačkim odnosom
prema prirodi i bićima, a i njegovo osobno biće duboko je obilježeno
vrijednostima kršćanstva”.
(The Bosnia Times, Hina)
