Nije realno očekivati da će se iskre i varnice iz Mostara manifestirati i u ostatku zemlje. Na drugim mjestima nije situacija tako složena, emocije nisu toliko izražene, akteri su iskusniji i bolje se poznaju.
Javnost se uznemirila odnosima u Mostaru. Građani koji su željni promjena i koji su zadovoljni Četvorkom, njenom unutarnjom kohezijom i ostvarenim rezultatima uplašili su se mogućnosti da se pokazane razmirice u Mostaru ne „preliju“ na Sarajevo. Naravno, mediji zainteresirani za intrigu pokušavaju pronaći dublje razloge novonastale situacije. U demokratskom svijetu sve je to nešto što se podrazumijeva, često puta viđeno.
Bosna i Hercegovina svoju demokratiju živi kratko. Nakon agresije, ova je zemlja, realno, funkcionirala kao protektorat međunarodne zajednice čija je „vlada“ zapravo bila OHR. Visoki predstavnik je donosio zakone, uklanjao sa političke scene ekstreme, imao na raspolaganju SFOR, IFOR, snažne policijske snage, strane tajne službe, imao je „iza sebe“ snažnu političku volju najjačih zemalja svijeta.
Mostar, kao i Brčko Distrikt, su nakon ogromnih razaranja i počinjenih ratnih zločina dobili strance za upravitelje, stvari su se počele mijenjati nabolje. Kroz etape je uspostavljeno relativno administrativno jedinstvo grada na Neretvi, uslijedili su dogovori oko toga ko će biti lokalni gradonačelnici, nekako su se stvari kretale s mrtve tačke.
Odnos međunardne zajednice prema Bosni i Hercegovini se rapidno promjenio nakon aprila 2006, tj. nakon pada famoznog Aprilskog paketa. „Svijet“ je odlučio od OHR-a napraviti nebitnu, nemoćnu instituciju, jednu od onih na koju se više niko ne može osloniti. U Mostaru se nakon 2008. ni lokalni izbori više nisu mogli organizirati.
U međuvremenu su se geopolitički odnosi u svijetu promjenili, Rusija je ponovo postala ozbiljan subjekt međunarodnih odnosa. Čak je i Turska ponovo postala sve uticajniji faktor na Balkanu, PIC kao da je postao malo lokalno Vijeće Sigurnosti UN.
Sada, nakon svih tih poznatih dešavanja, doživaljavamo tzv. reality check. Lokalni akteri, lokalni ljudi su došli u očekivanu ali tešku situaciju preuzimanja stvarne odgovornosti za odlučivanje.
To nije nimalo lahko u sredini u kojoj nema duge tradicije samostalnog odlučivanja. Neiskustvo, snažne emocije, ogroman pritisak javnosti i medija, velika očekivanja i ljudski ego, očekivano, otežavaju proces.
Ipak, nije realno očekivati da će se iskre i varnice u odnosima unutar BH Bloka pokazane u Mostaru manifestirati i u ostatku ove zemlje. Na drugim mjestima nije situacija tako složena, emocije nisu toliko izražene, akteri su iskusniji i bolje se poznaju, dogovori dublji.
Kanton Sarajevo će godinama svjedočiti Vladi koju će sačinjavati stranke Četvorke. Podrška građana ovom koalicionom partnerstvu je značajna, širi se u ostatku zemlje, neće je ugroziti mostarska epizoda. Ma kako ona završila.
(TOP, PRESS)
