Geopolitika, očito, utiče na sve pore društvenog života, pa tako i onog sportskog – koji bi od nje trebao biti udaljen svjetlosnim godinama.
Nakon što je u decembru prošle godine međunarodni Sportski arbitražni sud zbog doping afera na dvije godine zabranio ruskim sportašima natjecanja pod nacionalnom zastavom i himnom na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, odmah je bilo jasno kako taj potez ujedno znači i udarac na ruski ponos. Jer njihovi su sportaši, time, na neki način primorani birati između ljubavi prema Domovini i profesionalne karijere. Ruski službeni stav, nakon neuspjelih žalbi, bio je i ostao na tragu toga da njihovi sportaši, neovisno o svemu, na svim natjecanjima u tom razdoblju sudjeluju, što su, sukladno tome oni već i činili. Koliko je sve ovo u svojoj biti bizarno svjedoči i slijedeća vijest:
Na svjetskom prvenstvu u brzom klizanju, koje će se u veljači i ožujku održati u Nizozemskoj, prigodom dodjele medalja ruskim sportašima umjesto državne himne dvoranom će oriti zvuci Prve simfonije P. I. Čajkovskog! To je za RIA Novosti izjavila predsjednica ruskog Klizačkog saveza Varvara Bariševa.
Objasnila je kako je Međunarodna klizačka unija (ISU) omogućila Rusima da sami odaberu svoju glazbenu temu. Oni su se u timu složno odlučili za navedenu opciju, kazala je Bariševa, jer su „željeli da glazba bude svečana, prepoznatljiva u cijelom svijetu i da se istovremeno odnosi na najbogatiju kulturnu baštinu Rusije“.
U zadanim okvirima očito je po Ruse i navedena solucija bolja od slušanja himne Međunarodnog olimpijskog odbora. Možda još samo da su im omogućili, da umjesto nacionalnih obilježja na dresovima ( koja također ne smiju imati) mogu nositi ruske narodne nošnje, pa bi doživljaj bio potpun. I da usput još zaplešu Kazačok…
(TBT)
