ANALITIKA
Nekoliko je osumnjičenika za “smještanje”
afere Keljmendi Fahrudinu Radončiću, predsjedniku SBB-a. Na prvi pogled glavni
osumnjičenik je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA. A, po pravilu prvi pogled
obično vara. Samo jedan hrvatski novinar se usudio tretirati hapšenje Fahrudina
Radončića u kontekstu “priče o ratu i podzemlju, u kojoj ulogu imaju i CIA,
BND, milioni od Gadafija i od saudijske dinastije kralja Fahda…”
FOTO: Gregorian
(24sata.info)
Nekoliko je osumnjičenika za “smještanje”
afere Keljmendi Fahrudinu Radončiću, predsjedniku SBB-a. Na prvi pogled glavni
osumnjičenik je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA. A, po pravilu prvi pogled
obično vara. Time prije se i treba zapitati da ne stoje neki mnog moćniji,
ozbiljniji i prefriganiji igrači od Izetbegovića. Možda se to baš i htjelo, da
se preko medija bošnjačka javnost odvede na krivi trag. Ne, nije ovo nikakva
amnestija i odbrana Izetbegovića. Jer on je takav političar da se svojim
neznanjem iz vrlo prizemnih motiva želje za vlašću sam izravno umiješao u ovu
aferu i sebe doveo u poziciju saučesnika i sukrivca time što se u predizbornoj
kampanji pozivao na svjedoke, poput Šejle Turković, optužujući Radončića kao
svog političkog rivala da mu nije ništa sveto “ni Božiji ni ljudski zakoni”.
Tako da su Izetbegovićeve pokajničke, a više molećive izjave kako Tužilaštvo BiH
treba prestati sa ovakvim beskorisnim aferama, kakve su bile u slučaju Dragana
Čovića i Mirka Šarovića, naprimjer, imale kontraefekt. A nakon što su objavljeni stenogrami tajno snimljenih telefonskih razgovora koje je Fahrudin Radončić
vodio sa Safetom Oručevićem, koje su mediji bliski policiji i tužiocima prvi
objavili, nebi li ih “pravilno” spinovali (!), sve prethodne izjave Bakira
Izetbegovića su derogirane. Tako da je Izetbegović nakon toga postao osumnjičenik
po dva osnova i sa obiju strana; tužioca i tuženoga!
CIA, BND I SAUDIJSKI MILIONI
Samo stoga što je Bakir Izetbegović “prvi
čovjek u Bošnjaka”, a po osnovu imidža i harizme sina “oca savremene
nacije” Alije Izetbegovića, te po tome što vlada najmoćnijom i najdugovječnijom
bošnjačkom strankom u (jedno)stoljetnoj povijesti nastanka političkih stranaka
na ovim prostorima, on mora biti akter
ove vrlo dramatične političke priče. Inače, u operativnom smislu on nema nikakvog
udjela u kreiranju procesa ili afere “Keljmendi”. Jedan hrvatski novinar se
usudio tretirati hapšenje Fahrudina Radončića u kontekstu “glavnog lika priče o
ratu i podzemlju, u kojoj ulogu imaju i CIA, BND, milioni od Gadafija i od
saudijske dinastije kralja Fahda…”
Ova afera je, zapravo,
recidiv famozne sheme OHR-a s imenima nekih od bošnjačkih lidera, privrednika i
vjerskih poglavara koja je objavljena u Dnevnom avazu i sedmičniku Global, koji
su u vlasništvu Fahrudina Radončića.
FOTO: Shema
(public)
Najviše prozivan
u vezi s ovom shemom bio je tadašnji prvi zamjenik visokog
predstavnika Raffi Gregorian.
Shema objavljena
u navedenim listovima predstavljala je, po njima, “monstruoznu”
konstrukciju OHR-a kojom se navedene osobe prikazuju kao dobro uvezana i opasna
mafijaško-teroristička hobotnica. Tim povodom, osudom se oglasio čak i Sabor
Islamske zajednice u BiH.
Odgovarajući na
pitanje urednika emisije FTV “60 minuta” Bakira Hadžiomerovića o napadima na
njega, Gregorian je istakao da su insinuacije da Visoki predstavnik, OHR ili on
lično stoje iza navodnog konačnog rješenja za Bošnjake monstruozne.
Gregorian je
rekao da ne postoji nikakva istraga, da niko nije na meti, kao što je prikazano
u navodnoj shemi.
“Nema
nikakve liste meta. Nema nikakve zavjere. Ne postoji ništa tog tipa. Odbacujem
takve insinuacije, kao i sve ostale da sam ja antibošnjački nastrojen”,
istakao je Gregorian.
“Analizirajući
ove dokumente, mogu reći da ova navodna shema, sve što ja ovdje vidim, jesu utjecajni
Bošnjaci u Federaciji. Ja tu ne vidim nikakve insinuacije vezano za neke mete,
ljudi u segmentu organiziranog kriminala su odvojeni od ljudi u vjerskom ili
političkom životu”, dodao je.
Na pitanje da li
su grafikoni objavljeni u medijima vjerodostojni, Gregorian je rekao da
komentira samo dokumente koji su javno dostupni te da neće govoriti o tome da
li ovi dokumenti dolaze iz OHR-a ili ne.
Stav Gregoriana
je da je štetu spomenutima u navodnoj shemi OHR-a nanio onaj ko je to objavio.
On se zapitao da li se objavom ove sheme htjelo osramotiti sam OHR ili ljude
čija su imena spomenuta,
U Kissingerovom jatu
Gregorian će
karijeru nastaviti u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) kojim
rukovodi Janoš Bugajski. Gregorian bi najvjerovatnije trebao biti viši stručni
saradnik za pitanja u vezi sa jugoistočnom Evropom.
CSIS pruža
strateške uvide, kao i rješenja pri donošenju bitnih odluka, kako vladama, tako
i međunarodnim organizacijama, privatnom sektoru i civilnom društvu. Riječ je o
neprofitnoj organizaciji, sa sjedištem u Washingtonu. Centar je posvećen
pronalaženju načina kako bi Amerika zadržala svoj status sile dobra u svijetu.
U upravnom odboru
CSIS nalaze se i Henry Kissinger, Zbignjev Berezinski i William Cohen.
Gregorianov angažman
u BiH ostao je upamćen po tome što je rukovodio reformom Oružanih snaga BiH i
zalaganju za donošenje niza odluka koje su izazvale velike političke potrese u
BiH.
Iako drugi čovjek
OHR-a, u javnosti se često sticao dojam da on vodi glavnu riječ u Kancelariji
visokog predstavnika, ali i da ima jak utjecaj u institucijama BiH, prvenstveno
u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, te Tužilaštvu i Sudu BiH.
Pošto je bio ušao
u otvoreni sukob sa tadašnjim premijerom RS Miloradom Dodikom, inače bliskim prijateljem još
od 1998. godine, Gregorian će reći da je Dodikova nepristojna retorika
ohrabrila njegove sarajevske simpatizere, prije svih Radončića, ali, nažalost i tadašnjeg reisa Cerića!
Gregorian kao
“američki diplomata sa dugogodišnjim stažom u BiH, drugi čovjek OHR-a”, u
ekskluzivnom razgovoru za “Slobodnu Bosnu”, otvoreno je govorio o
medijskim i političkim motivima za napade na njega, pojasnio je svoj sukob sa
Fahrudinom Radončićem i sa tadašnjim islamskim poglavarom Mustafom ef. Cerićem,
kao i sa najmoćnijim čovjekom Republike Srpske Miloradom Dodikom…
Rušitelj
Republike Srpske, nepoželjna osoba u manjem bh. entitetu, “propali
američki diplomata” koji u BiH trenira strogoću, “smutljivac, islamofob, profiter, miljenik ratne mafije…” samo su neke od
karakteristika kojim su “zaštitnici” svega srpskog, a onda i bošnjačkog,
počastili prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH Raffia Gregoriana.
Predsjednik Vlade
RS-a Milorad Dodik i utemeljitelj nove Stranke za bolju budućnost Fahrudin
Radončić prednjačili su u satanizaciji i, najblaže rečeno, neukusnoj diskvalifikaciji
ovog američkog diplomate u čemu su ih podržali predstavnici Islamske zajednice
BiH na čelu sa Reisu-l-ulemom Mustafom efendijom Cerićem, koji je za projekat
“satanizacije svega bošnjačkog”, upravo okrivio Raffia Gregoriana
koji upravlja domaćim udbašima i tajnim službama!
“Moram priznati
da nisam iznenađen nekim od reakcija, dok sam drugim reakcijama bio istinski
zapanjen. Kako je gospodin Radončić upravo osnovao vlastitu političku stranku,
nisam bio iznenađen da je htio da pokrene pitanje kojim bi sebe promovirao kao
čovjeka koji se usprotivljuje nekoj vrsti vanjskog neprijatelja. Uistinu,
njegova izdanja su otpočela sa optuživanjem zvaničnika SAD-a za islamofobiju
još tokom ljeta. Takvu taktiku su već ranije koristili i drugi političari u
BiH. Ne treba nikoga iznenaditi da je njegove aktivnosti ohrabrio i inspirisao
gospodin Dodik s kojim dijeli neke poslovne saradnike u BiH i u regionu i koga brani u javnosti. Međutim,
bio sam iznenađen da su i gospodin Radončić i njegova ekselencija reisu-l-ulema
Cerić smatrali da je normalno da pokrenu lične napade usmjerene protiv mene i
moje porodice. Možda su smatrali da mora da je to u redu, ako već to Dodik
radi, zašto i oni ne bi uradili isto? Valjda misle da se ljudi ne sjećaju da je
i jedna Olga, kako se zove i moja supruga, poginula tu na Vrbanja mostu i da je
to ime jedan od simbola odbrane Sarajeva? Šta god da je razlog, uvredljivo je i
ne dolikuje ljudima koji ciljaju na ili
obavljaju takve pozicije. Sa zadovoljstvom ću diskutirati o svojim
profesionalnim aktivnostima – ali napadati moju porodicu je čin vrijedan
prezira”, rekao je Gregorian za “Slobodnu Bosnu”.
Na pitanje “Šta je zapravo stvarni uzrok napada
Fahrudina Radončića na njega i da li je istina da su Radončić i njegovi
novinari preko jednog od
glasnogovornika OHR-a prijetili da će medijski uništiti i Vas i članove
OHR-ovog Antikorupcionog tima?”, Gregorian je odgovorio:
“Oni imaju svoje
vlastite razloge tako da biste to njih trebali pitati. Međutim, ne može biti
koincidencija da se ovi napadi podudaraju sa Radončićevim osnivanjem nove
stranke. Ja se ne slažem, niti mogu podržati takav politički projekat s obzirom
da je gospodin Radončić vlasnik medija koji će opet podržavati njegovu i njemu
bliske političke opcije. On je ljut na mene što mu nisam pomogao oko krivičnih
istraga u kojima je ispitivan. Rekao sam mu da mu ne mogu pomoći jer bi bilo
neprikladno da to uradim te da treba surađivati sa vlastima, ali je on
očigledno mislio drugačije, pa me je
pokušao uvući u rasprave sa svojim poslovnim i političkim rivalima.”
FOTO: Cerić,
Radončić (public)
Isto pitanje
treba postaviti na kraju ovog pregleda Gregorianovih istupa u medijima povodom
afere “shema OHR-a” kako bi se
odgovorilo na pitanje ima li Gregorian motiv, a potom i moć da se osveti
Radončiću, a potom Dodiku i Ceriću.
Sama činjenica da
je učinio veoma mnogo svojim angažmanom u BiH, a da je Sarajevo napustio skoro
pa posramljen, uvrijeđen i izdan od svojih prijatelja, dovoljna je da se u
Gregorianu javi potreba za osvetom. Pitanje je samo da li i na koji način bi
Gregorian mogao realizirati tu svoju osvetu.
Prvo, to mora
biti predstavljeno kao borba za opće dobro za BiH. I stoga se mora voditi i
realizirati kroz institucije BiH.
Zatim, ta
eventualna osveta mora biti koliko-toliko u duhu demokratskih postulata.
Što se tiče
Milorada Dodika, navodno je upravo Gregorian čovjek koji mu je omogućio dolazak
na vlast, i to preko utjecaja na Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžiju.
Čak se tvrdi da
su Gregorian i Dodik bili kućni prijatelji i posjećivali se na porodičninm slavama i dječijim rođendanima.
Također se hvalio
prijateljstvom sa Cerićem, tako ga je oslovljavao u medijima, pa i sa
Radončićem kojem je posebno davao korisne savjete. Sve je ovo “palo u vodu”
.
Gregorianova
karijera je urušena, a politička kriza u BiH je produbljena.
Pošto je
Gregorian kroz djelovanje
Antikorupcionog tima OHR-a mnogo surađivao sa istražnim organima i Tužilaštvima
u BiH, čak je mnogo insistirao na reformi pravosudnog sistema, odnosno samih
državnih institucija kako bi ih ojačao za borbu protiv korupcije, sasvim je
sigurno da je zadržao i personalne kontakte iz ovih službi.
Primjerice, još
tad je Gregorian govorio kako je nad Dragonom Lukačem izvršen “mobing”, jer je
Lukač vodio istragu protiv Milorada Dodika. Lukač je opstao kao visoki
policijski funkcioner a istrage o Dodiku su permanentno aktuelne.
Također je
Gregorian favorizirao opozicione medije i novinare, poput emisije na FTV “60
minuta” i “Slobodne Bosne” koji i danas
vode “glavnu riječ” i imaju prvu informaciju kad je u pitanju slučaj Radončić.
Mnogo je
političkih efekata na koje računaju Radončićevi pakeri ukoliko bi mu “slomili
kičmu”. Sama činjenica da se on kofrčio, dijelio lekcije pa i medijske batine
lokalnim liderima, te da se nije libio da svoju medijsku i političku moć
ispolji tako što je često i međunarodnim moćnicima znao “ići uz nos”, pa se i
direktno sa njima konfrontirao, kao što je to učinio sa Gregorianom, dovela ga
je u pozicije nepredvidivog faktora sklonog konfliktima koji razarajuće djeluje
na političku scenu BiH. Primjerice, Radončić je bukvalno formirao “Alijansu za
promjene”, pa se usprotivio “aprilskom paketu” itd. Ali, najopakijom njegovom
ulogom se smatra to što mu se pripisuje to da je organizirao masovne
demonstracije u kojima je spaljeno Predsjedništvo BiH. Od tih demnostracija je
bila zadrhtala Evropa! Zbog ovog imidža, nedobronamjerni utjecajni ljudi u
međunarodnoj zajednici poput Gregoriana, mogli su izdejstvovati odobrenje za
udare na Radončića.
(The Bosnia
Times, N.L.)
