Tokom većeg dijela 2020. godine, turski predsednik Recep Taip Erdogan oslanjao se na spoljnopolitičke avanture kako bi skrenuo pažnju sa ekonomske krize u zemlji i političkih muka koje pritiskaju njegovu stranku Pravde i razvoja (AКP). Njegovi agresivni napadi u Libiji, Nagorno-Кarabahu i Istočnom Mediteranu pomogli su mu da zasjeni poraz koji je pretrpio prethodne godine kada je AКP izgubila lokalne izbore u većim gradovima, a članstvo se počelo osipati.
Ali, strategija je možda dostigla svoje limite. Čini se da ni investitori ni šira javnost više ne nasjedaju na Erdoganovo obećanje o novoj ekonomskoj eri. Generalno, čini se da predsjednik i njegova stranka gube povjerenje urbanog stanovništva i mladih konzervativaca.
Sada, kada se pandemija korona virusa pokazala otpornijom nego što se očekivalo i male su nade za značajan ekonomski oporavak 2021. godine, turske opozicione stranke pokušavaju krenuti u akciju. Erdogan će možda ignorirati njihove pozive za vanredne parlamentarne izbore, koji bi trebali biti održani 2023. godine, ali može očekivati da ga politički rivali pritiskaju na svakom koraku.
Među onima koji jedva čekaju da krenu u ofanzivu su Kemal Kılıçdaroğlu, koji je na čelu glavne opozicione stranke CHP, kao i njene najsjajnije zvijezde, Ekrem Imamoglu i Mansur Javas, gradonačelnici Istanbula i Ankare. Međutim, najbolje šanse opozicije da sruši Erdogana možda su dvije žene sa suprotnih strana političkog spektra: Meral Akşener, šefica Dobre stranke, i Canan Кaftancioglu, šefica istanbulske kancelarije CHP-a.
Njih dvije teško da mogu da budu više različite. Aksener (64) je nacionalistkinja, članica turske političke elite i bivša ministarka unutrašnjih poslova. Poznata pod nazivom Asena, po mitskoj turskoj vučici, ona ne krije želju da zamjeni Erdogana na mjestu predsjednika. Već se jednom kandidirala se protiv njega 2018. godine. Кaftancioglu (48) uživa u svom imidžu “motociklistkinje, ljevičarske i feministkinje“. Iako su njeni stavovi radikalniji od većine članova njene sopstvene stranke, ona je poštovana zbog toga što je “kumovala” poniženju AKP-a u Istanbulu 2019. godine.
Obje stranke žele iskoristiti prostor koji se otvara u turskom političkom centru dok Erdogan vodi svoju stranku udesno. Ovaj potez dovodi AКP u sukob sa njenim koalicionim partnerom, krajnje desničarskom MHP-om. Dobra stranka predstavlja izazov desnom centru, a CHP lijevom centru.
Aksener se, nasuprot Erdogana, sve više kreće ka centru, ali uprkos tome zadržava snažne nacionalističke stavove koji je čine teškom metom za vladajuću koaliciju. AKP i MHP bi je mnogo više voljeli kao saveznicu, ali je ona glatko odbila pozive.
„Čak i ako mi ne stave pištolj u glavu ne bih se pridružila valdajućoj koaliciji „, rekla je svojevremeno.
Sa druge strane, Кaftancioglu je lahka i česta meta za Erdogana i njemu naklonjene medije, podesjeća “Bloomberg”. Trenutno je u procesu žalbe na optužbe, uglavnom povezane sa starim tvitovima, za vrijeđanje predsjednika, podsticanje mržnje i promociju terorizma.
Njene pristalice kažu da žestina napada samo pokazuje koliko se Erdogan plaši njene sposobnosti da mobilizira armiju glasača za CHP. Gotovo petina Turaka živi u Istanbulu, a to je presudno za nade opozicije da okonča dvodecenijsku dominaciju AКP-a u turskoj politici.
Turski ekonomski i politički pejzaž se od promjenio od 2018. kada je koalicika AKP-MHP osvojila oko 53 odsto glasova. Erdogan je sada slabiji, ali će promjena “statusa kvo” i dalje zahtjevati snažno jedinstvo opozicije. Vladajuću koaliciju bit će teško srušiti bez značajne pomoći Кurda, ali oni će biti oprezni prema nacionalizmu Aksenerove i ogorčeni su zbog neuspjeha CHP-a da se založi za kurdske političare koji su na meti napada vlade.
Ipak, Erdogan će ući u 2021. suočen sa najoštrijim pritiskom u svojoj karijeri. A uparivanje Aksenerove i Кaftanciogluove predstavlja dvostruku prijetnju bez presedana za predsjednika i njegovu stranku.
(TBT, Mediji)
