MARKER
Nakon što je izazvala skandal
objavljujući svoja ljubovanja i orgijanja sa mladim junošama SDA na
Facebook-profilu, Sanda Hagen objavljuje arhivske tekstove kojima dokazuje da
su „Slobodna Bosna“ i Asim Kamber usmrtili generala Mehmeda Alagića!
FOTO: Hagen (Facebook)
Nakon što je s pravom prozvan za političku diktaturu u
Sanskom Mostu i projekat odumiranja ovog grada
u svim segmentima, Asim Kamber se u svom „skribomanskom bjesnilu“ (
ovako je njegove pokušaje pisanja nazvao književnik Almir Zalihić) okomio na
svoje protivnike i „proplakao“ kako partijskim drugovima, tako i srodnim
novinskim biltenima, siteovima i institucijama koje brane „ugrožene“.
Ostavimo u ovom tekstu po strani
uništavanje ljudske supstance Sanskog Mosta i stvaranje nepodnošljive klime za
život u ovom gradu u kome caruje tupost sadašnjice i obeshrabrujuća tišina
mentalne bijede, vratimo se najvećoj
rani Asima Kambera, njegovoj nečasnoj ulozi u kampanji protiv rahmetli generala Mehmeda
Alagića. Jer, Kamber tvrdi da tu nije „ ni luk jeo, ni luk“ mirisao.
Kako je o Asimu Kamberu „lagala“ bh štampa
Kamber skoro deceniju pokušava oboriti tezu o svojoj odlučujućoj
ulozi u
aktivnostima „ pakovanja“ tadašnjem načelniku općine Sanski Most za „700 krivičnih djela“, kako je svojevremeno obavještavala „Slobodna Bosna“. U tom cilju
tužava novinare i sve koji se „drznu“ da mu istinu saspu u lice.
Pohvalio se i dobijenim tužbama za klevetu (ne napisa koga je dobio na sudu),
ali zanemario one gdje je osuđen za klevetanje kada se pokušao jeftino (od)braniti, npr. kako je laži rekao u žaru predizborne
kampanje i pritom zamolio tužitelja i sudiju da
mu se oprosti pošto se
sve to dešava u mjesecu ramazanu!? No, nećemo o tome sada.
U redovima koji slijede nastojaćemo
„prelistati“ bh štampu iz perioda kada je vođena strahovita kampanja
protiv rahmetli Alagića i
registrirati kako su se tadašnji mediji
i njihovi novinari referirali na ulogu
Asima Kambera. Navešćemo sačuvane citate toga vremena koji se odnose na Kamberovu ulogu u rušenju
prvog poslijeratnog načelnika Sanskog
Mosta. Neka čitaoci prosude je li Asim Kamber
u kampanji protiv slavnog generala bio „mala maca“ i marginalna porcelanska figura na stolu
tužioca i istražnog sudije ili jedan od
kreatora i inspiratora rušenja Mehmeda Alagića. Dakle, da pokušamo osvijetliti lik i djelo A.K. u „slučaju Alagić“, čovjeka
koji od 1999. godine, nakon smjene načelnika Alagića i svog ustoličavanja, bespoštedno „muze“ finansijske resurse SDA Sanskog
Mosta, sanske općine, kantonalnog i federalnog
budžeta.
Jaran sa Hajdegerom, druškan Erazmov, prijatelj Sartra…
Rahmetli general kasno je uvidio
prijetnju koja je dolazila od Asima Kambera koga je, po nagovoru drugih,
imenovao za jednog od šefova u općini. Jula 1999. godine nakon što ga je
smijenio Karlos Vestendorp, Alagić je zbunjeno odgovarao na pitanja „otkud
Kamber u njegovoj blizini“, no tada je već bilo prekasno.
U vrijeme izlaska hronike „Zločin je zaboraviti zločin“ Zilhada
Ključanina i Hazima Akmadžića Asim Kamber je tada po gradu dijelio polupismeni
rukopis pod naslovom „ General Mehmed Alagić i Zilhad Ključanin falsificiraju
istoriju Sanskog Mosta“ u kome je napadao ovu i knjigu „Ratna sjećanja generala
Alagića“. Kao i u nedavnom kompilacijskom
čudu od teksta (gdje „prisvaja“ R. Barthesa, Erazma Roterdamskog,
Czeslava Milosza, Cicerona, Husserla…baš kao da su zajedno sa njim mijesili
glinu sa demiševačkih brda) i ovdje Kamber, da ostavi dojam spisateljske ozbiljnosti i naučne
akribije, u prvoj rečenici citira Hajdegera (Heidegger) , u drugoj Sartra
(Sartre), a u trećoj, kao „logičan“ uvod
diže „ kuku i motiku“ na Ključanina i Alagića. Na kraju ove slovne
kupusarije o sebi će Asim Kamber reći slijedeće:
„Autor ovog teksta je od 1990.
angažiran u ratu na prostorima bivše
Jugoslavije: 40 dana kao dobrovoljac u Sloveniji, godinu i deset mjeseci
pripadnik hrvatske vojske,a od 30.5. pripadnik Prve krajiške brigade,
kasnije 17.VKB, na dužnosti glavnog
logističara 7.K. do kraja rata“. Ovo nećemo komentarisati – neka to učine borci
Sedmog korpusa kao nedavno u svom demantiju u
„60 minuta“ general u mirovini Fikret Ćuskić, prvi komandant 17.
viteške, jedan od najomiljenijih i najmoralnijih vojnih ličnosti bosanskog
rata koji je ustvrdio baš suprotno. Jednom
drugom prilikom je o Asim Kamberu izjavio slijedeće:
– Kad sam vidio da parama Prvog krajiškog bataljona putuje u Hercegovinu,
odmah mi je bilo sve jasno.
Fermanina kletva, zabrana dolaska na
dženazu
General Alagić je u jednom od brojeva magazina „Walter“ na pitanje o Asimu Kamberu izjavio: „O njemu
ne želim govoriti iz moralnih, patriotskih i higijenskih razloga“. Zbog velikih
zasluga rušenju generala Alagića sa
mjesta načelnika općine Asimu Kamberu i
još trojici Sanjana bio je od porodice rahmetli generala zabranjen dolazak na dženazu u Fajtovce. Generalova
rahmetli majka Fermane proklela ga je.
„Dnevni avaz“ je 14. marta 2003. godine objavio tekst
„Obitelj rahmetli Alagića boluje šutke“. U ovom tekstu pomenuti su:
Muhamed Lemeš, bivši v.d. načelnika općine, općinski tužilac Suad Šabić, predsjednik Suda Adil
Draganović i Asim Kamber. Na dženazi nije bilo upravo ovih ljudi.
Istraga protiv Mehmeda Alagića bila je
pod budnim okom Asima Kambera.
Tadašnji načelnik PU Sanski Most Nurija Jakupović u „Dnevnom avazu“ od 18. januara 2000. godine
u vezi navodnih prijetnji ubistvom istražnom sudiji Adilu Draganoviću daje
slijedeću izjavu:
– Znam da je jedna osoba pričala na
telefon sa Draganovićem i tom prilikom
neovlašteno snimila razgovor. Nakon toga je, kako sam saznao, kaseta odnesena u
kabinet Asima Kambera, pomoćnika načelnika općine, gdje je preslušana: zaista ne znam šta je
snimljeno i da li se možda na njoj nalaze nekakve prijeteće poruke.
Kamber – Alagić je „par ekselans
kriminalac i prevarant svjetskog glasa“
Zašto bi se jedna takva kaseta
preslušavala kod Asima Kambera? Kakve on veze ima sa istragom? Na ova otvorena
pitanja mogla bi se zasnovati snažna teza-sve što se tada dešavalo oko
generala, istraga, manipulacije dokazima, dezinformacije medijima itd. bilo
je na fonu ocrnjavanja Alagića što
više….kako bi prosječni čitalac zaista povjerovao u objavljene podatke o 700
Alagićevih krivičnih djela, kako su 1998. godine pisali „Slobodna Bosna“ i „Dani“. Otkud Kamber u ovoj priči? Zašto su
ga tada tražili novinari i postavljali pitanja? Otkud njegova izjava o
njegovom cirkularu koji mu je, navodno, iz šue ukrao lično
general? Otkud njegova izjava u štampi
da je Mehmed Alagić „kao političar i načelnik općine –par ekselans
kriminalac i prevarant svjetskog glasa“? Otkud izjava u bh štampi rahmetli
Ahmeta Paunovića, tadašnjeg predsjednika SDA Sanskog Mosta da sve
dezinformacije o Alagiću potiču od Asima Kambera, Rifeta Bahtića i Suada
Šabića? Otkuda u „Oslobođenju“ konstatacija novinarke Dike Bejdić kako se
Alagić zvanično nije oglašavao ni onda kada ga je iz svog arsenala napadao i
optuživao posredstvom medija Asim Kamber ? Otkud izjava sanskog književnika
Amira Talića u „Ljiljanu“ od 8. februara 1999. godine kojom potvrđuje da Asim
Kamber vodi kampanju za rušenje generala Alagića? Otkud nadalje Kamberov tekst
„ General Mehmed Alagić i Zilhad Ključanin falsificiraju istoriju Sanskog
Mosta“ koji je umnožavan i dijeljen po
USK? Otkud podudarnost u odlasku Asima Kambera sa poslova u općini decembra
1996. godine ( 19. 12.1996.) i početka rada „ istraživačkog tima“ u sedmičniku
„Slobodna Bosna“?
Otkud povik građana „Gdje si sada,
Kamberu!“ na Trgu ljiljana decembra 2001. godine prilikom povratka Mehmeda
Alagića iz Haga (izjava objavljena u
„Walteru“ 26. 12. 2001. godine)? I zašto, najposlije, nikada Asim Kamber nije
objavljene i izgovorene izjave i
dijelove tekstova u bh štampi nije demantirao?!
Lično dijelio kopije istražnih
dokumenata protiv Alagića
Građani Sanskog Mosta pamte jesen 1999. godine, povratak Asima Kambera u
zdanje austrougarske zgrade u kojoj radi općinska administracija .Pamte i
njegovu nadmenu opijenost „ uspjehom“ – izbacivanjem tadašnjeg načelnika općine Mehmeda Alagića
iz iste zgrade (dakako, uz obilatu ispomoć međunarodne zajednice) i njegovim
povratkom u istu zgradu.
Tada je Asim Kamber lično dijelio u
kopijama papire iz istražnih materijala protiv Mehmeda Alagića!? Njegovi tadašnji a i sadašnji poltroni utrkivali su se u kopiranju ovih dokumenata. „Top
secret“ istragu vodio je sudija Adil
Draganović, tužilac bijaše Suad Šabić. Kako je bilo moguće u fazi istrage imati
kopirane stranice za široku javnu upotrebu? Odgovor na ovo pitanje jednostavan
je- Kamber je i tada (pogotovo tada) „držao konce zbivanja“ u segmentu istrage protiv Alagića.
Dolepotpisanom autoru Asim Kamber je lično uručio tri stranice vještačenja Alme
Malinović, ovlaštenog sudskog vještaka
finansijsko-računovodstvene struke iz Zenice. Sačuvane su do danas. Uz
to i dvije stranice u vezi transakcije
oko kupovine stana Omera Mustafića, takodje iz istražnih materijala.
Sudski vještak Alma Malinović radila
pod pritiskom
Javnosti Sanskog Mosta i BiH nije bilo
poznato da je Alma Malinović (danas direktorica revizorske kuće „Revsar“)
radila pod velikim pritiskom sudije Draganovića. Žalila se tužiocu Šabiću na
uslove u kojima daje nalaz. U toku istražnog postupka protiv Mehmeda Alagića i
ostalih koji je nastavljen u Bihaću (po rješenju Vrhovnog suda, radi „niza
propusta koji dovode u pitanje validnost
pojedinih istražnih radnji“) Alma Malinović dala je pismenu izjavu u kojoj kaže
da bi njen nalaz bio drugačiji da je bila u mogućnosti kontaktirati sa
okrivljenim i izvodjačima radova na školama (radilo se o četiri osnovne škole).
Praktično, Draganović je zabranjivao direktni kontakt vještaka Alme Malinović,
optuženog Omera Mustafića koji je morao objasniti i pokazati koja je
dokumentacija originalna. Optuženi Mustafić kao računovođa (a onda Ismet Šarčević i Mehmed Alagić)
nikada nije vidio dokumentaciju koju je Alma Malinović vještačila!!? Ali, zato
su je mogli vidjeti novinari i ostali zainteresirani – kod Asima Kambera.
– Ja sam u svom vještačenju na oko 100 stranica zaista napisala, već na
prvoj stranici navodeći okolnosti pod kojima sam radila vještačenje u Sanskom
Mostu da, ukoliko bih u budućnosti došla do druge dokumentacije, da bi moj
nalaz bio drugačiji..što se kasnije i dogodilo – kazala je u telefonskom
razgovoru Alma Malinović. Dodala je kako joj je general Alagić ostao u lijepom
sjećanju, u potpunosti je sarađivao i rekao da je „spreman odgovarati ako je kriv“.
Jedna sasvim druga priča je kako je na
Kantonalnom sudu u Bihaću presuđeno rahmetli Alagiću i kako je sudija Reuf
Kapić odmah nakon toga nagrađen mjestom
predsjednika Suda. Od „700 krivičnih
djela“ kako je slavodobitno javljala „Slobodna Bosna“ i njen „ istraživački tim“ sa specijalnim
odjeljenjem u Sanskom Mostu, pred
sudijom Kapićem se optužba svela na
sumnjivu novčanu transakciju u
školi u Fajtovcima. Koja, uzgred, na suđenju nije potvrđena „van razumne
sumnje“. O tome možda nekom drugom
prilikom.
FOTO: Faksimil (Arhiv)
Kamber – to je nešto drugo
Kamberovo „mahanje“ navodnom
optužnicom „Avazovog“ novinara protiv generala Alagića dio je njegovih
ključnih postulata u kultu laži i manipulacija koji brižno njeguje kao način
političkog preživljavanja proteklo desetljeće.
Konkretno, akt koji pominje je vezan
za privatni sukob između rahmetli
generala i dolepotpisanog u vrijeme dok je pisao za sarajevske „ Večernje
novine“. Dogodilo se to u jednom
ugostiteljskom objektu u Sanskom Mostu. Kada se iščita sadržaj ovog dokumenta,
jasno je šta se tu dogodilo. Ni tada, a ni sada ne želim, zbog uspomene na
rahmetli Alagića, da se podsjećam(o) na
taj incident. O tom dogadjaju bi mogli
ispričati istinu prisutni svjedoci – generalova supruga Ziska, Huse Pašalić,
dr. Azra Pašalić…ako žele. Da je tako, stoji na kraju pomenutog akta – kako
zbog situacije u kojoj se nalazi Mehmed Alagić, NE ŽELIM, da ovo bude igdje
javno objavljeno da mu se ne otežava ionako teška pozicija. Naime, nekoliko
dana ranije Mehmed Alagić bio je smijenjen od
Karlosa Vestendorpa, a istovremeno je trajala strašna kampanja protiv
njega. I svih ovih 11 godina nijedna od
pomenutih institucija nije objavila ovaj
akt (potpuno efemeran) kao ni
dolepotpisani. Nisam htio „slavu“ preko leđa rahmetli generala. Ali, Asim
Kamber je nešto drugo…
(The Bosnia Times)
