Nakon što je 2010. godine režirao izvrstan dokumentarac „Senna“ o pokojnom brazilskom buntovnom vozaču Formule 1 Ayrtonu Senni, britanski redatelj Asif Kapadia shvatio je da mu dokumentarci idu daleko bolje od igranih filmova. Pet godina kasnije to je potvrđeno dokumentarcem „Amy“ o također pokojnoj i također buntovnoj pjevačici Amy Winehouse, za koji je Kapadia dobio Oscara za najbolji dokumentarac. Njegov novi dokumentarac posvećen je još jednom buntovnom genijalcu, ovog puta nogometnom, ime mu je Diego Maradona, a upravo se tako i film zove. Premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, ovaj film ustoličio je Kapadiu kao jednog od najboljih autora dugometražnih dokumentaraca. „Maradona“ traje 125 minuta i u njemu upravo toliko i uživate.
Da, 2008. godine Emir Kusturica režirao je dokumentarac „Maradona by Kusturica“ u kojem je Kusturica na sramotan način iskoristio Maradonu kako bi sebe prikazao u svijetu filma kao ekvivalent Maradone u svijetu nogometa. Kapadia nije na ego tripu sličnom Kusturičinom, on je rudar koji je iskopao Maradonine do sada neviđene dokumentarne snimke iz razdoblja od 1984. do 1991. godine, dok je tada najbolji na svijetu igrao za talijanski Napoli. Cijeli film sastoji se od tih snimaka, a u podlozi čujete naratore, ljude koji su tada bili vezani za Maradonu, kao i samog Maradonu, koji je tada pristao sudjelovati u filmu.
Nakon kratkog uvoda u Maradoninu karijeru do 1984. godine, slijedi potpisivanje ugovora za Napoli koje su mediji popratili komentarom „najbolji nogometaš na svijetu potpisao je za najsiromašniji klub na svijetu“. Već je snimka njegovog predstavljanja na konferenciji za novinare pravo blago. Ona se održala u maloj zadimljenoj prostoriji, a prvo pitanje novinara za Maradonu glasilo je „znate li da ste potpisali za klub koji financira mafija“ na što se predsjednik Napolija ustaje, tvrdi da to nije istina i da neće dopustiti povezivanje kluba s mafijom te prijeti novinaru izbacivanjem s presice. Možete li danas zamisliti takvu ili sličnu scenu?
Slijedi detaljan pregled Maradoninog sportskog i izvansportskog života u Italiji. Siromašni Napoli, s kojim se većina Italije izrugivala, postao je zahvaljujući Maradoni prvak Italije i osvajač Kupa UEFA. No, kako u filmu kaže kondicijski trener Napolija „volio sam Maradonu, ali nikako nisam volio Diega“. A Diego je mijenjao žene, zbližio se s mafijom, postao ovisnik o kokainu i kurvama, što je sve prikazano u filmu. Svaki dokumentarac mora imati neko šokantno otkriće, a u ovom slučaju to su audio snimci koje je Kapadia dobio od talijanske policije. Ti su snimci nastali kao rezultat prisluškivanja Camorre, napolitanske mafije, gdje se čuje kako Maradona od njih naručuje kokain i kurve. Kapadia je kasnije rekao kako nije vjerovao da će im talijanska policija ustupiti te snimke, ali je ostao iznenađen kada ih je bez problema dobio.
Kako je onda Maradona uopće pristao sudjelovati u filmu? Zato što je velik obožavatelj Ayrtona Senne, zato što je 1990. Maradona s Napolijem bio prvak Italije a Senna je postao prvak u Formuli 1, te je Maradona svom sinu čak i dao ime Ayrton. Ubrzo je Kapadia uspostavio kontakt s Maradonom, a nakon što je osvojio Oscara za film „Amy“, Maradona je na svom facebooku objavio sliku Kapadie s nagradom uz komentar „Slijedeći film ovog čovjeka biti će o meni“. No, nije sve išlo tako lako, Maradona ne govori engleski, Kapadia ne govori španjolski. Kada su se prvi puta susreli, bilo je to u Dubaiju, Maradona se počeo izmotavati. Nekako su ipak dogovorili suradnju i ono što je Kapadiu iznenadilo bilo je to da o određenim događajima iz osamdesetih Maradona priča jedno, a svi ostali sugovornici nešto sasvim drugo. Upornost Kapadie, koji je postavljao za Maradonu vrlo neugodna pitanja, rezultirao je ovim briljantnim filmom. Maradoni se navodno uopće ne sviđa. Kapadia je na to samo rekao – odbio je doći na premijeru u Cannes i čisto sumnjam da ga je gledao.
(TBT)
