Vlade Divac je u Kući slavnih, sada je i zvanično. Legendarni košarkaš dobio je tako životno priznanje za sve što je uradio od kada je počeo da tapše loptu i šutira na koš. Ušao je u košarkaški panteon.
Kao i svi koji su dobili večni košarkaški dom u Springfieldu, Divac je dobio privilegiju, čast, ali i odgovornost da održi govor pred samu inauguraciju.
Bilo je emotivno, veoma emotivno i bilo je promišljeno, a počelo je sa jednim “wow” i uzdahom u koji staju sve pobjede i porazi, u Partizanu, u Lakersima, u Kingsima, u 17 godina dugoj reprezentativnoj karijeri. “Za mene je košarka uviek bila ljubav. Dobra je stvar što pored sebe imam prijatelja i agenta Marka Flečera, koji mi je omogućio da usput zaradim i neki novac. Vjerujem da ljubav daje priliku ljudima da se povezuju i inspirišu druge. Ljubav daje snagu da se nemoguće stvari učine mogućim. Kao i u životu, kada igrate košarku, morate dati, da biste dobili zauzvrat.
Na terenu nije stvar samo upravljanja loptom. U pitanju je ulaganje fizičke i mentalne snage, posvećenosti, povjerenja u prijatelje. Košarka je sušta suprotnost sebičnosti. Košarka je davanje i dijeljenje. Kao i u životu, da biste bili najbolji u košarci morate prevazići sve limite svog postojanja. Morate ostaviti ja po strani i postati mi.
Takmičenje je uvijek ogledalo vaših snaga i slabosti. Ne postoje juče i sutra. Morate biti najbolji danas i samo to se računa. Bez jakih takmičenja i poraza, ne možete postati šampioni.
Hvala viziji Jerry Westa. Ja sam jedan od prvih internacionalnih igrača koji je draftovan i koji je zaigrao u NBA ligi. On je preuzeo rizik i probao nešto novo i tako je omogućio da se ostvare moji snovi.
Dugujem svoju duboku zahvalnosti ljudima koji su mi pomogli da danas stojim ovdje pred vama.
Mojim trenerima iz Jugoslavije – Nikola Opačić, Kimi Bogojević, Dule Vujošević, Krešo Ćosić, Kari Pešić, Duda Ivković…
Mojim saigračima sa kojima sam igrao u Europi, neki od njih su tu sada. Dino Rađa, Dobraš, Lončar… Iako su politika, rat i mržnja pokušali da nas razdvoje, nisu uspjeli. Nisu znali da je ljubav između nas veća od mržnje koju su nam nametali.
Ljudi na Balkanu su kao disfunkcionalna familija, mi se svađamo i tučemo, ali se volimo.
Hvala svim mojim trenerima u NBA ligi, kao i mojim saigračima.
Chris (Webber ), Peđa (Stojaković) volim vas.
Hvala mojim roditeljima i mom bratu koji su mi omogućili da slobodno izaberem svoj put. Mojoj djeci zbog toga što su veliki ljudi, moj najveći ponos i uspjeh, iako sam propustio gotovo cijelo vaše djetinjstvo.
Hvala mojoj ženi koja mi nikada nije dozvolila da postanem celebrity, sasjekla mi je ego i držala me na zemlji. Bila je uz mene i kada smo pobijeđivali i kada smo gubili.
Hvala mojim navijačima širom svijeta, posebno mojim navijačima Lakersa i Kingsa. Mojim ljudima u Srbiji – hvala.
Košarka je kao život i život je kao košarka. Igra. Zato, dok smo još uvijek tu, budimo podrška jedni drugima da postanemo veći i bolji ljudi.
Hvala…”, rekao je Divac.
Gromoglasan aplauz raznio se dvoranom, dok je veliki čovjek – ne mislimo na visinu – grlio Jerry Westa.
Vlade Divac, košarkaški gorostas u Kući slavnih.
(TBT, Nedeljnik)
