Sanjamo li samo ono što nam se događa, ono čega se bojimo ili ono što priželjkujemo?
Doc dr Olivera Žižović, koja vodi beogradski Centar za dubinsku psihologiju i analizu snova “Dr Ivan Nastović” objašnjava za Nedeljnik da su snovi, zapravo, “rendgenski snimci”, ali i govori zbog čega su čak i košmari nekad naši najbolji prijatelji.
Šta sanjamo
Postoje snovi koje možemo svrstati u takozvane “ostatke dana”, ali iskustvo pokazuje da i u tom slučaju nesvjesno nerijetko izvrši neku izmjenu ili dopunu, odnosno u određenom segmentu odstupi od onoga što se u realnosti dogodilo, a upravo se ta izmjena pokaže kao rječita, jer otkrije nešto što je izmaklo svijesti, a što je značajno. Često se dešava da dnevni događaji, odnosno svakodnevne, nevažne situacije budu samo pozajmljene kako bi postale metafora za neki unutrašnji sadržaj i priču o određenom psihološkom procesu koji se odvija unutar nas. Zato možemo reći da zapravo nema beznačajnih snova, što je na osnovu sopstvenog terapeutskog iskustva primjetio još i Sigmund Frojd, otkrivši da je san čak posebno značajan kada se pretvara da je apsurdan i besmislen.
Košmari
Košmarni snovi su posebno važni jer nam ukazuju da u nama ili izvan nas postoji nešto što je neophodno da promijenimo, a pred čim zatvaramo oči. Stoga ih možemo posmatrati kao elektrošokove koji nas bude i govore nam da nešto u nama ili oko nas nije u redu. Noćne more nam ne dozvoljavaju da se uljuljkamo u pogrešnom funkcionisanju, već nam skreću pažnju na ono u čemu griješimo ili što ne želimo da vidimo, a što nas ugrožava, psihološki, pa čak i egzistencijalno. Kada ih protumačimo i prihvatimo njihovu poruku, one se povlače. U tom smislu su košmari dragocjeniji od ostalih snova i možemo ih smatrati našim najboljim prijateljima.
(TBT)
