Život Diega Maradone bilo je jako zanimljiv i dinamičan, još uvijek to i je. Dio smo mogli pratiti i sami, posebno onaj vezan uz njegovu nogometnu karijeru i probleme s drogom. Tokom svojih sedam godina u Napoliju, Maradona je ovu ekipu katapultirao u visine, postali su nacionalni prvaci, i to dva puta. Sa Argentinom je osvojio svjetski kup, a skoro ga je uspio i obraniti.
Mnogi su ga smatrali bogom, posebno Talijani i Argentinci. No kako kažu mnogi, možete umrijeti kao heroj ili živjeti dovoljno dugo da bi postali ‘zlikovac’. Možemo reći da je takva bila i Maradonina sudbina. Dokumentarni film Diego Maradona koji je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu, britanskog Oscarom nagrađenog redatelja Asifa Kapadie, iznenađujuće je nježan portret uspona i pada velike zvijezde, s posebnim osvrtom na njegovu karijeru u Napoliju.
Film je gotovo u cijelosti sastavljen od arhivskih fotografija, većinom od materijala od 500 sati koji su se snimali tijekom 80-ih za dokumentarac kojeg je planirao, a nikada nije, napraviti njegov agent Jorge Cyterszpiler. Zahvaljujući posebnom pristupu kojeg je Kapadia imao prema Maradoni u dokumentarcu je prikazan zanimljiva i opuštena strana ovog poznatog nogometaša, piše CNN. Svojeglavi Maradona prisutan je glasom, kojeg je Kapadia snimio u svom domu. Slika je to čovjeka koji je tragao za staloženosti, i koji se još uvijek bori da bi pronašao mir u svom nepromišljenom i pomalo bezobzirnom životu. “Kapadia je dobio njegovo priznanje, ono što ja koji sam ga kao novinar 30 godina pratio, nikad nisam”, rekao je Maradonin prijatelj i biograf Daniel Arcucci. Nogometaš je to sve izbacio iz sebe “na tako sirov način, na koji to nikada ne bi od njega očekivao”.
Rođen 1960. godine u Villa Fiorito na području Buenos Airesa, Maradona je bio “mali dječarac iz sirotinjskog kvarta”, kako je rekao njegov bivši fitnes trener Fernando Signorini. Nogomet, kako kaže Maradona “bio je moj spas” koji je njega i njegovu porodicu izvukao iz siromaštva. Posebno dok se razvijao kroz juniore, prije svog rekordnog transfera u Barcelonu 1982. godine.
Nakon ozljede i bolesti zbog koje je propustio dvije sezone “nije bilo ni jednog drugog klub koji bi me kupio”, kaže Maradona. I tako je kako je jedan mediji napisao “najsiromašniji grad u Italiji kupio najskupljeg igrača na svijetu”. Napulj i Maradona prirodno su se privukli. I grad i Maradona bili su neuredni i prepuni nevolja, a oboje su bili i strastveni, možda i previše.
Njegovu je igru na Svjetskom kupu u Meksiku 1986. godine zasjenila ljubavnica Cristiana Sinagra, u Italiji, trudna s njegovim sinom Diego Armando Maradona Sinagra. Godinama je Maradona odbijao priznati očinstvo a sina je upoznao tek 2003. godine. Dokumentarac se bavi i Maradoninom povezanosti sa Camorrom, napuljskom mafijom. Redatelj je pronašao i fotografije nasmiješenog nogometaša uz članove njihove organizacije.
Maradonin predstavnik Stefano Ceci naglašava da “možete kategorički potvrditi da Diego Maradona nema nikakve poveznice sa Camorrom” i da bivši nogometaš “nikad nije na sudu osuđen da je podržavao članove Camorre”. Objasnio je kako su fotografije nastale u trenutku dok je “Diego bio nedostižna osoba u Napulju”, i da su kao njegovi obožavatelji “članovi utjecajne porodice Camorra u Napulju u nekoliko prilika pokušavali odraditi snimanje s Maradonom, pozivajući ga na rođendanske zabave svoje porodice”. Dok je na terenu pokazivao svoju genijalnost, alkohol i droga pratili su ga u privatnom životu. “Jedan šut i osjećao sam se poput Supermana”, prisjeća se Maradona svog prvog puta kada je uzeo kokain dok je bio u Barceloni. Kao igrač Napulja, na vrhuncu svoje ovisnosti, tulumario bi od subote do srijede, a opisivao je Maradona i kako bi se vratio kući i zaključao se u kupaonicu kako bi se sakrio os svojih mladih kćeri.
Srca Talijana slomio je postigavši gol za Argentinu u polufinalu, pucajući jedanaesterce. Tada je izbacio iz natjecanja domaćina Svjetskog kupa 1990. godine. Jedne talijanske novine objavile su priču “Lucifer živi u Napulju”, a to mu pamte još i danas. Njegov je pad bio brz, a mediji su se umjesto njegovoj igračkoj karijeri okrenuli njegovoj ovisnosti o drogama. Ubrzo je uslijedila 15-mjesečna zabrana igranja nogometa nakon što je pao na testiranju 1991. godine. Njegova nogometna karijera nije završila, nastupao je i na Svjetskom prvenstvu 1994. godine prije nego je pao na još jednom testu. I nikad više nije povratio svoju formu na terenu.
“Na neki je način bio iskorišten”, rekao je Signorini koji kaže kako moramo razlikovati blagog Diega kojeg je on poznavao, od Maradone, osobe koju je stvorio kako bi se zaštitio od svijeta. “To vam je poput puta kojeg otvarate u džungli. Uvijek mora biti onaj prvi koji će ju raskrčiti i suočiti se sa opasnostima, kako bi otvorili put za druge”, dodaje. Nogometaši su nešto i naučili iz njegovog primjera, no njemu na njegovom putu više nitko nije mogao pomoći. Mnogi koji su bili u kontaktu s njim žale što to nisu mogli. U samom filmu ima puno više tuge nego što bi se očekivalo.
Ma kakvi moderni nogometaši, pogledajte neponovljivog Maradonu! ”Pred kraj tog intervjua počeo sam postavljati teška pitanja, Maradona bi izbjegavao odgovoriti na njih, ili mi je rekao nešto sasvim drugačije”, rekao je Kapadia. Između njih se razvilo poštovanje, a Maradona je rekao redatelju “kako on ima barem hrabrosti da mu pitanja postaviti u lice, a ne poput nekih koji pitanja izvlače njemu iza leđa”.
U trenutku nastajanja ovog teksta Maradona još nije vidio dokumentarac, kaže Kapadia. Nade da će prisustvovati premijeri u Cannesu uništene su nakon što je ozlijedio rame i zbog toga ostao u Meksiku, u kojem vodi momčad Dorados de Sinaloa. Ovaj film pokazuje kako su sa 58 godina neke Maradonine ozljede počele zacjeljivati i da je igrač možda sada i u miru sam sa sobom. Je li to tako? “Nadam se da je”, rekao je redatelj.
(TBT, Mediji)
