STROGO ČUVANO Crna strana stadiona – šta skrivaju od vas

Povremeno su izgrađeni na kancerogenim smetlištima

U SAD-u gdje se traži što jeftiniji kvadrat zemljišta, teško je pronaći povoljniju ponudu od smetlišta. Nekoliko stadiona je izgrađeno na zatrpanim smetlištima, poput bejzbolskog Comiskey Field u Chicagu, ili stadiona Giantsa u New Jerseyju. Najveći problemi su pogodili Giantse tokom osamdesetih kad su čak četvorica igrača oboljela od raka i povela se rasprava je li smeće ispod stadiona odgovorno za bolesti. Kako bilo da bilo, Giantsi više ne igraju na tom stadionu koji je srušen 2010. godine.

Sport je loš za okoliš

Moderni sport na modernim stadionima s modernim navijačima ima ogromne posljedice za naš okoliš. Počnimo od same gradnje borilišta gdje se oslobađaju neviđene količine spojeva ugljika. Svako četiri godine se grade novi stadioni i sportski kompleksi za Olimpijske igre, pa trening kampovi za svjetska i kontinentalna nogometna prvenstva. I to je samo za gradnju. Neopisive planine smeća ostaju iza svakog sportskog događaja, bilo da je riječ o nogometu, rukometu ili nečem trećem. Sve one vrećice s grickalicama, plastične čaše piva ili sokova negdje treba baciti. Prije ili poslije je to nešto s čime ćemo se morati suočiti i barem bolje organizirati natjecanja da manje zagađuju okoliš. Zaštita od požara? Bakljada je pojam za narodno veselje na utakmici. Ili protest protiv uprave kluba. Ili vlasti u državi. Ili obilježavanje neke historijske prigode.

Shvatili ste, bakljada je redovna pojava na našim stadionima i nitko je ne doživljava kao ozbiljnu opasnost. Treba imati u vidu da je riječ o bakljama koje vrlo lako mogu praktički sve što im se približi.

 Zbog toga tek rijetki stadioni organiziraju bakljade kako to radi američki Orlando City SC.

Kad je pitanje kvadratnih metara, neki će pristati na sve. S vremena na vrijeme će čitave gradske četvrti završiti u ruševinama kako bi se omogućila gradnja novog velebnog igrališta. Naravno, niko neće graditi na temeljima bogatijih četvrti već će redovito nastradati najsiromašniji. Najbolje se to moglo vidjeti na primjeru olimpijskih igara u Brazilu kada je oko 800 porodica prebačeno u državne stanove da bi se napravilo dovoljno mjesta za nove stadione.

Popularnije lige, poput engleskog Premiershipa, konstantno dižu cijene ulaznica i to iz potpuno jednostavnog razloga. Pohlepa. Vlasnici klubova i stadiona dižu cijene ulaznicama jer mogu. Ljudi će i dalje izdvajati novac za posjete utakmicama omiljenog kluba.

Buka sa stadiona može se čuti preko “pola grada”, a to istovremeno znači da buka može dosegnuti opasne razine u samom stadionu. NPR procjenjuje da prosječna razina buke na utakmicama američkog nogometa se kreće negdje između 80 i 90 decibela. Problem je što samo dva sata buka od 91 decibela mogu prouzročiti trajna oštećenja sluha. Uzevši u obzir da buka može skočiti i na preko 100 decibela, postaje vam jasnije koliko je to zapravo opasno.Najveća opasnost ipak prijeti onima najzagriženijima koji redovito odlaze na utakmice jer oni mogu imati oštećenja sluha, a da nisu toga ni svjesni.