Fernando Ricksen, bivši kapiten Rangersa, igrač Fortune Sittard, AZ Alkmaara i Zenita i holandski reprezentativac, oktobra 2013. saznao je strašnu vijest. Dijagnoza je bila bolest motornih neurona. Ljekari su mu rekli da će živjeti još svega 18 mjeseci.
A opet, evo ga, piše Guardian, živ je, smije se uprkos tome što ne može da govori i jedva se pomjera, podiže svijest o ovoj bolesti i priča o tome koliko voli svoju šestogodišnju kćerkicu.
Ricksen je intervju za Guardian dao u jednoj bolnici u Erdriju, nadomak Glazgova. Odgovore daje očima, kojima bira riječi na računaru. Potom kompjuterski generisani glas izgovara ono što on misli.
“Samo nastavljam, nije to ništa posebno”, kaže Ricksen. “Ljudi koji brinu o meni rade sve. Ja samo sjedim i pričam im šta da rade.”
Sa njim je supruga Veronica, i kćerkica Isabella. Ona baš ne razumije šta je to sa tatom, i bilo joj je teško objasniti zašto ponekad kući, u Valenciu, ide samo mama, a tata ostaje.
“Ona misli da je njen tata samo drugačiji od ostalih. Da je star. I ne smeta mi što je tako, ne želim da joj bude još teže”, priča Veronika.
Bolest motornih neurona, čiji je jedan od oblika amiotrofična lateralna skleroza, napada nerve i mišiće, i skoro uvijek je fatalna. Pedeset odsto ljudi premine u prve dve godine. Ricksen sa njom živi već skoro šest leta.
“Ljut sam na tu bolest. Besan što zavisim od drugih. Ništa više ne mogu sam. Ali samosažaljenje ne pomaže”, govori Ricksen.
Uprkos tome što je u sobi nekoliko religijskih prizora – i ćebe Rengersa, kojim je pokriven – Ricksen kaže da mu je teško da povjeruje u Boga.
“Mislim da nijedan Bog ne bi ovo učinio bilo kome.”
Mnogi su mu predlagali eutanaziju, koja je u njegovoj rodnoj Holandiji legalna.
“Razumijem ljude koji se podvrgnu tome. Ali ja previše volim život. Nisam spreman da odem.”
Njegov stav, njegova beskompromisnost, nije iznenađujuća onima koji ga se sjećaju kao fudbalera. On je bio pravi ratnik na terenu, mada je mimo njega živio punim plućima (“Možda sam previše pio, previše se drogirao, previše jurio djevojke”, priznaje.)
Desni bek je bio nadaren za igru. Osvojio je sedam trofeja sa Rengersom i još četiri sa Zenitom. Da nije bilo jednog pijanog incidenta u striptiz-baru u Minsku, imao bi i više od 12 utakmica za reprezentaciju Holandije.
Danas vodi drugačije bitke. Podiže svijest o bolesti koju ima, priča o njoj otvoreno, privlači pažnju, namjerno, gdje god stigne. Nedavno je njegov bivši klub organizovao večeru na kojoj je bio specijalni gost. “Volio bih da imam 11 Fernanda Ricksena u timu”, kazao je Naćo Novo, koji je igrao sa njim u Rengersu. “Pogledajte ga, i dalje se bori.”
(TBT)
