Njena nemogućnost da probije taj snobovski elitizam u klizanju dovela je njezine suradnike do pokušaja da pokušaja koji ju je koštao karijere. Čak i danas, incident s koljenom suparnice Nancy Kerrigan ostaje šokantan skandal.
Rođena je 1970. godine u porodici srednjeg staleža u Portlandu, Oregon. Klizanjem se počela baviti s tri godine, i već tada bila strahovito talentirana. Kako bi se tim zahtjevnim sportom mogla baviti i dalje porodica je morala puno štedjeti, skupljati limenke i boce da bi osigurali nešto sredstava, piše The Vintage News.
Otac ju je učio kako loviti, utrkivati se i mijenjati gume još dok je bila djevojčica. Majka ju je fizički i psihički zlostavljala od sedme godina, kako stoji u posljednjem biografskom uratku, filmu I, Tonya.
Njezina majka LaVona Golden te je tvrdnje nedavno opovrgnula.
“Nisam zlostavljala svoju djecu. Pljuska, da bilo je pljuski. Morate im pokazati što je dobro a što nije”, govorila je majka.
Osporavala je i činjenicu da su ih nazivali “trailer trash”, te naglasila kako su imali “prekrasnu novu prikolicu”.
Zahvaljujući svom pravom sportskom ponašanju Tonya je brzo napredovala u svijetu klizanja. 1991. godine, te slavne godine, postala je prvakinja SAD-a kada je izvela trostruki aksl i dobila ocjenu, prvu ikad, savršenih 6. Ponovno ga je izvela 1991. godine na svjetskom prvenstvu, i tako postala prva Amerikanka koje je taj skok izvela na međunarodnom natjecanju.
Njezina nesporna tehnička sposobnost uvijek je nadmašila ono što suci smatrali njezinim umjetničkim interpretacijama. Čak su joj oduzeli bodove jer su smatrali da je njezina odjeća za klizanje niske kvalitete. Dok su drugi natjecatelji klizali na zvuke Rahmanjinova, Harding je odabrala tematsku glazbu iz Jurassic Parka.
“Mrzila sam riječ ženski. Podsjećalo me to na tampone ili gaćice” “, nedavno je rekla.
Osvojila je četvrto mjestu na Olimpijskim igrama 1992. godine i ostala iza svoje najbliže suparnice, Nancy Kerrigan koja je poput nje, stigla iz porodice radničke klase odrastajući u Stonehamu, Massachusetts. Njezin otac bio je zavarivač koji je radio i na lokalnom klizalištu kako bi platio satove klizanja svojoj jedinoj kćeri, dok su braća igrala hokej na ledu.No Kerrigan je bila graciozna što su voljeli u nacionalnom klizačkom savezu, imala je velike oči, visoke jagodice i blistav osmijeh te podsjećala na mladu Jackie Kennedy. Njihovo rivalstvo postalo je jako ružno 1994. godine neposredno prije OI. Nakon treninga prije prvenstva SAD-a Kerrigan je sišla s leda a nepoznati napadač ju je udario u koljeno.
Snimke nadzorne kamere pokazale su kako se srušila na pod od boli i vikala: Zašto? Zašto? Boli!Boli!
Koljeno joj nije bilo slomljeno no bilo je dovoljno ozlijeđeno da nije mogla nastupiti na prvenstvu, pa je Harding lako pobijedila. Uprkos tome odlučeno je da bude članica olimpijskog tima, pa su u Lillehammer poslali dvije predstavnice. Policija se bacila na taj taj slučaj, a ubrzo su uhapsili prijatelja njezinog bivšeg supruga Jeffa Gilloolyja. Prije nego su igre počele u februaru, Gillooly i troje muškaraca uhićeni su zbog povezanosti sa slučajem. Optužili su Harding i rekli da je znala za napad, no zbog njezinog čvrstog negiranja i prijetnji da će ih tužiti, američki olimpijski odbor dozvolio joj je da ostane u timu.
U elegantnom Vera Wang kostimu Kerrigan je klizala dobro, a Harding nije. Podbacila je je kratkom programu, i nije uspjela izvesti skokove koje je prije izvodila s lakoćom. A u dužem je bilo još gore. Rekordan broj od 120 miliona ljudi očekivao je njihovu žestoku borbu.”Nikada nisam vidio ništa poput ovoga. Ovakve stvari jednostavno se ne događaju”, govorio je komentator Scott Hamilton za vrijeme prijenosa.
Nakon manje od minute u svom dugog nastupu Harding je stala s nastupom i doklizala do sudaca plačući. Pokazala im je prema klizaljkama, na vezice. Dozvolili su joj da izađe s leda, popravi klizaljke, zauzme položaj i nastavi s tačkom. No nije bila uspješna. Zauzela je tek osmo mjesto, na svojem posljednjem natjecanju ikad. Kerrigan je osvojila srebro iza pobjednice, Ukrajinke Oksane Bajul.
Tog ljeta 1994. godine četvorica muškaraca upletena u slučaj koljena osuđeni su na zatvorsku kaznu. Harding se izjasnila krivom po tački zavjere kako bi spriječila kazneni progon i osuđena je na tri godine uvjetno, 500 sati rada za opće dobro i 160.000 dolara novčane kazne. Američko udruženje umjetničkog klizanja oduzelo joj je sve medalje i zabranilo joj da se takmiči ali i bavljenje trenerskim poslom do kraja života.
Od tada je radila kao zavarivač, službenica u Searsu i automehaničarka. A nešto se bavila i boksom. Preselila se u Washington, ponovno udala 2010. godine i sada ima osmogodišnjeg sina.
No nije ni Kerrigan dobro prošla. Na dodjeli nagrada na OI kamere su ju uhvatile kako preokreće očima zbog odugovlačenja oko dodjele zlatne medalje.
“Ma dajte, ona će doći gore i opet plakati. Svejedno je”.
Poslije se otkrilo kako je kašnjenje bilo zato što organizatori nisu mogli pronaći ukrajinsku himnu.
Ne jednoj od parada Disneyja, uhvatili su ju kako govori.
“Ovo je tako otrcano, tako glupo. Mrzim to. Ovo je najotrcanija stvar koju sam ikada napravila”, rekla je tada.
Povukla se iz klizanja, iako se time povremeno i dalje bavi, pa se tako pojavila i na Plesu sa zvijezdama 2017. godine.
(TBT)
