Mari Schneider, tada devetnaestogodišnja Francuskinja utjelovila je lik Jeanne, zaručnice jednog pomalo napornog filmaša. U filmu su zaručnici došli u Pariz razgledavati stan i upoznali su Američkog emigranta Paula. Jeanne i Paul započnu strastvenu vezu koja kulminira seksom bez prisile, famoznom scenom s maslacem.
Upravo ta scena je najviše šokirala publiku i kritiku. Posljednji tango u Parizu proglašen je opscenim, u nekoliko zemalja zabranjeno je njegovo prikazivanje, ali scena je skrivala i znatno dublju i mračniju tajnu.
Moje suze bile su stvarne
“Scena nije bila u originalnom scenariju. Rekli su mi tek kad smo je trebali snimati. Marlon mi je govorio da se ne brinem i da to nije stvarno, ali moje suze bile su stvarne. Iskreno, osjećala sam se silovano”, ispričala je Maria prije nekoliko godina za Daily News.
Stekla je svjetsku slavu, ljudi su je prepoznavali na ulici, ali njen život krenuo je lošim smjerom. “Postati slavnom bilo je zastrašujuće. U to vrijeme nismo imali tjelohranitelje, a ljudi su često mislili da sam ja ista kao lik kojeg sam igrala na filmskom platnu”, prisjećala se Maria.
Zbog čitavog tog cirkusa sa slavom okrenula se drogama. “Počela sam s travom, prešla sam kasnije na kokain, LSD i heroin. Bio mi je to nekakav bijeg od stvarnosti. Bile su to lude sedamdesete i u to vrijeme svašta se događalo”, rekla je Maria.
Pokušaji samoubistva
Slava joj nikako nije odgovarala i nekoliko puta je pokušala samoubojstvo. “Dva ili tri puta sam se predozirala i svaki put sam se probudila kad je hitna stigla”, ispričala je Schneiderova. Priznala je da je imala sreću zato što je preživjela sve to. “Izgubila sam puno prijatelja, ali imala sam sreću da sam upoznala jednu osobu, mog anđela, u osamdesetima. Ta osoba je zaslužna zato što sam se odvikla od droga”.
Daily News špekulira da je riječ o nekoj ženi, ponajviše zato što je već ranije priznala da je biseksualka. Možda i najveći eksces njene karijere dogodio se kada je odustala od snimanja filma kako bi se prijavila u psihijatrijsku bolnicu da bi bila blizu tadašnjoj ljubavnici Joan Townsend. “Ona je bila šizofreničarka, a ja sam samo htjela pomoći. Na kraju se odselila natrag u Ameriku i ne znam što se s njom događalo. Jednostavno, nije nam bilo suđeno”, kazala je Maria.
Priznala je i da oduvijek ima problema s povjerenjem u muškarce. Prisjetila se kako njen otac, slavni glumac Daniel Gelin, nikad nije priznao da mu je ona kćer, a ona je s 15 godina pobjegla u Pariz nakon svađe s majkom. Brigu o njoj preuzela je Brigitte Bardot, koja nije mogla shvatiti kako Gelinova kćer može živjeti praktički na ulici.
Bertolucciju nikad nije oprostila
Svi ti životni usponi i padovi nisu u njoj pobudili mržnju prema drugim ljudima. Jedina osoba kojoj nikad nije oprostila bio je Bertolucci. “Nikad mu nisam oprostila za to kako se prema meni ponašao. Sreli smo se prije nekoliko godina u Tokiju, ali sam ga ignorirala”, rekla je Schneiderova.
S Marlonom Brandom, s druge strane, ostala je u dobrim odnosima. Kaže da nekoliko godina nisu mogli razgovarati o Posljednjem tangu.
Prije pet godina umrla je od raka u dobi od 58 godina. Nakon kremiranja, njen pepeo rasut je po obali Atlantika u blizini Biarritza.
Bernardo Bertolucci je tek 2013. godine, dvije godine nakon Marijine smrti i gotovo čitavo desetljeće nakon Brandove smrti, priznao da Maria nije pristala na snimanje zloglasne scene analnog silovanja.
(TBT)
