Profesror Fakulteta islamskih znanosti (FIN) Hilmo Neimarlija jedan je od najmisterioznijih pojava u postkomunističkom bošnjačkom establišmentu. Još uvijek slovi kao nacionalni ideolog iako se povukao sa svih funkcija koje je obnašao u SDA-u, kao i u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine. Bio je u užem rukovodstvu SDA, pa čak i predsjednik Kadrovske komisije stranke i istovremeno predsjednik Sabora Islamske zajednice, da bi i predsjedniku Aliji Izetbegoviću, i reisu Mustafi Ceriću „okrenuo leđa“ i naprasito napustio obje funkcije. Sa Alijom Izetbegovićem se razišao kad ovaj nije htio podržati njegovog favorita Halida Genjca za predsjednika SDA, a sa Cerićem se razišao jer nije htio osuditi imame prozvane u „Zelenoj knjizi“ da su bili suradnici Udbe.
Danas je stvarni savjetnik reisa Kavazovića, a preko svog pulena Dževada Hodžića je i „šaptač“ Bakira Izetbegovića.
Kao profesr na FIN-u ostao je u sjećanju studentima kao „Hegel mračni“ jer je predavao filozofiju.
U vrijeme komunizma studirao je političke znanosti na FPN-a, pa je slovio kao nova nada i uzdanica Islamske zajednice.
Iako je bio sudionik afere „Parergon“ zbog koje je naprasito umro Huesin Đozo, Neimarlija je prošao „neokrznut“. Kao što je u svojoj samozatajnosti opstao „neokrznut“ i u drugim je tragičnim aferama koje su potresale Islamsku zajednicu, poput Procesa ‘83, ili tragične smjene dr Ahmeda Smajlovića.
Neimarlija nikad nije obukao džube i predvodio namaz kao imam u mihrabu džamije. Od njega su se očekivala velika spisateljska djela koja su potpuno izostala.
Neki ga smatraju liderom tzv. Socijalističkog stroja koji „drma“ kadrovskom politikom u Islamskoj zajednici, odnosno kreira nacionalnu ideologiju Bošnjaka i da još uvijek, poput „Hegelovog duha“ bdije nad tim procesima.
Bilo kako bilo, Neimarlija je pokazao svo svoje „lukavstvo (Hegeleovg) uma“ mistificirajući svoju ulogu nacionalnog ideologa skrivajući svoje razne uniforme koje je oblačio umjesto džubeta. Malo je poznato da je Neimarlija još kao učenik Gazi Husrev-begove medrese glumio u filmu „Valter brani sarajevo“ i to kao statista u uniformi njemačkog vojnika. Zbog svoje korpulentnosti i plave kose vrlo teško ga je razlikovati od njemačkih vojnika.
Oni koji ga bolje poznaju kažu „da Hilmo može mijenjati korak, ali stroj nikada“. Time hoće reči da je bio i ostao još nečija nada i uzdanica!
(TBT)
