RELIGIJA
Proteklih godina Patrijaršija je “tiho” prodavala svoja
imanja u raznim dijelovima zemlje kompanijama koje su sakrivene u poreskim
“rajevima”. Razlozi za brojne prodaje i niske cijene, ostaju misterija

FOTO: (Profimedia)
Crkva Svetog groba u Jerusalimu zatvorena je u nedjelju, 25.
februara, u znak protesta. Ovu odluku su objavile Grčka pravoslavna crkva,
Rimokatolička i Jermenska apostolska crkva.
Ove kršćanske crkve protestvuju protiv nove politike
oporezivanja crkvene imovine u Jerusalimu jer se Kneset sprema da diskutuje o
prijedlogu zakona koji će omogućiti državi da izvrši eksproprijaciju zemljišta
koje je prodala crkva od 2010. godine.
Crkveni velikodostojnici, pravoslavni patrijarh jerusalimski
Teofil III, jermenski patrijarh Nurhan i kustos Francesco Patton, napisali su
pismo u kom kritikovali ovaj zakon i ponašanje Grada Jerusalima, i to su
objavili na konferenciji ispred same Crkve Svetog groba, koja je od sada
zatvorena, do daljnjeg.
Do zatvaranje Crkve je došlo samo tri mjeseca nakon osjetljive
odluke američkog predsjednika Trumpa da prizna Jerusalim za prijestonicu
Izraela, i da tamo premjesti američku ambasadu. I muslimani i kršćani su tada
rekli da ta odluka može negativno uticati na stabilnost u tom gradu i čitavom
regionu.
Posljednjih par godina, vode se i sudski sporovi oko prodaje
zemljišta u Jerusalimu, što je dovelo i do smjene jerusalimskog patrijarha.
Naime, godine 2005. otkrivena je velika afera u Pravoslavnoj
jerusalimskoj crkvi – zovu je i “Grčka pravoslavna crkva u Jerusalimu” – kada
je tadašnji jerusalimski patrijarh, Irinej I optužen da je prodao crkveno
zemljište u Jerusalimu jevrejskim investitorima. Zbog ovoga, izbili su veliki
neredi i tom prilikom je smijenjen patrijarh. Njega je naslijedio aktuelni
patrijarh Teofil III, a Irinej I je odbio odluku, te je kao rašćinjeni
patrijarh ostao da živi u zidinama patrijaršije, odbijajući da izađe i napusti
kompleks, i dan-danas. Inače, on danas optužuje sadašnjeg patrijarha, Teofila,
da ga drži u zarobljeništvu.
Patrijarh Teofil nakon što je preuzeo dužnost optužio je
desničarsku jevrejsku organizaciju “Ateret Cohanim” da je podmitila tadašnjeg
patrijarha Irineja i crkvenog blagajnika, Nikolasa Papadimasa, i da je zakupila
zemljište gdje se nalaze dva hotela (Imperijal I Petra) kod poznate Jafa
kapije, kao i stambenu zgradu. Također, patrijaršija je optužila bivše
rukovodstvo da je ovo prodalo po veoma niskoj ceijni. Okružni sud u Jerusalimu
je odbacio ove optužbe od strane novog patrijarha i potvrdio je organizaciji
“Ateret Cohanim” pravo na zakup od 99 godina.
Historijsko-političko pitanje
Pitanje vlasništva nad zemljištem je u središtu
izraelsko-palestinskog odnosa. Naime, Izrael je zauzeo Istočni Jerusalim 1967.
godine u Šestodnevnom ratu, gdje se nalaze najpoznatija sveta mjesta: Crkva
Svetog groba, Al-Aksa dzamija i Zapadni zid (“Zid plača”). Ovo prisvajanje
Istočnog dijela od strane Izraela nisu podržale mnoge svjetske sile, kao ni UN.
Zbog toga, mnoge države svoje ambasade imaju u Tel Avivu ili van Jerusalima.
Upravo je američko priznanje Jerusalima za glavni grad nastavak neriješenog
problema iz ’67.
Aferu sa nekretninama su otkrili novinari, jer je glavni
problem bila sudbina stanara u trećoj zgradi, koju je zakupio “Ateret Cohanim”.
Stanovnici te zgrade su bile palestinske porodice, koje će, svakako, morati da
se suoče sa pravnim posljedicama ovih ugovora, sklopljenih između Jerusalimske
patrijaršije i predstavnika desničarske organizacije “Ateret Cohanim”.
Jedan od dokaza, koji je priložila Jerusalimska patrijaršija
novog rukovodstva, je i audio snimak na kom se čuje kako šef “Ateret Cohanima”,
Mati Den kaže crkvenom blagajniku (potpisniku Ugovora) Nikolasu Papadimasu, da
će novac biti uplaćen tek kada se stanari isele. Okružni sud je ove dokaze
odbacio kao neosnovane, kada je odlučivao o legalnosti zakupa. Na ove odluke,
patrijarh Teofil III se žalio Vrhovnom sudu.
Ono što upada u oči, kada se dublje zagledamo u ovaj
problem, jeste argument koji je iznio Okružni sud, odbacivši optuzbe Teofila
III, da je prethodnik, Irinej I, kriv za malveracije naglašavajući da patrijarh
Teofil nije obezbijedio potrebne dokaze.
Nikolas Papadimas, crkveni blagajnik koji potpisao ugovore
bez znanja patr. Irineja, je napustio Izrael. Ali, kada je Interpol raspisao
potjernicu, on se vratio u Atinu i tražio da svjedoči. Kao jedan od ključnih svjedoka
u ovom slučaju, on bi osporio jevrejske tvrdnje, a patr. Teofil III je
prigovorio da Papadimas bude svjedok, što baca dodatnu sumnju na cijeli slučaj.
Afere novog patrijarha
Prethodnih mjeseci, otkrivene su nove afere jerusalimske
patrijaršije. I ovog puta, Pravoslavna crkva je prodavala svoje zemljište
jevrejskim biznismenima i organizacijama koje imaju za cilj naseljavanje
Jevreja. Zbog napetog odnosa Jevreja i Palestinaca, izbijale su mnogobrojne
demonstracije širom Izraela, kada su pravoslavni Palestinci protestvovali
protiv svog pravoslavnog patrijarha Teofila III, govoreći da je nedostojan. Tom
prilikom, nisu mu dozvoljavali da posjećuje lokalne crkve, zbog čega je
patrijarh često dolazio sa policijskim obezbjeđenjem.
Proteklih godina, Patrijaršija je “tiho” prodavala svoja
imanja u raznim dijelovima zemlje kompanijama koje su sakrivene u poreskim
“rajevima”. Razlozi za brojne prodaje i niske cijene, ostaju misterija i dalje.
Nemoguće je dobiti informacije o vlasnicima ovih nekretnina jer su kompanije
registrovane u “poreskim rajevima”. Upravo će ovi nepoznati kupci određivati
sudbinu postojećih zakupaca, čija prava ističu za oko 30 godina.
Crkva je stekla ili kupila većinu ovog zemljišta tokom 19. vijeka.
Tradicionalno, Crkva nije prodavala svoju zemlju, već ih je davala u zakup,
obično na period od 99 godina, i to državnim organima ili Jevrejskom
nacionalnom fondu. Pedestih godina 20. vijeka Crkva je potpisala 99godišnji
ugovor sa Jevrejskim nacionalnim fondom o zakupu zemljišta. Ovi ugovori ističu
za oko 30 godina a zemljište i zgrade se vraćaju Crkvi. Raniji razgovori Crkve
i JNF nisu uspjeli.
Koliko je poznato, Crkva je prodala većinu svoje zemlje u
Jerusalimu, Jafi, Nazaretu, Ramli i Tiberiji kao i pojedine zgrade u Jerusalimu
i Jafi. Pojedini mediji prenose navode da je Crkva, koja je drugi po veličini
vlasnik zemljista u Izraelu, pod velikim pritiskom izraelskih vlasti da proda
svoje nekretnine.
Crkva je privatnim investitorima u Zapadnom Jerusalimu, Jafi
– u blizini Tel Aviva- i Cezareji, na mediteranskoj obali, prodala imovine i velike parcele zemljišta često u tajnosti
bez konsultacija sa sadašnjim zakupcima.
Crkveni dugovi
Prema izraelskom zakonodavstvu, inostrane kompanije koje
žele da kupe nekretnine u Izraelu, ne moraju da otkrivaju identitet svojih
investitora.
TheTimes of Israel je dobio izjavu od strane svojih izvora u
Jerusalimskoj patrijaršiji da je ova prodaja zemljišta uspjela da izbalansira
višemilionske dugove Patrijaršije.
Ovi isti izvori su potvrdili da su jevrejski biznismen David
Sofer i američki milijarder Michael Steinhardt, bili bliski Teofilu III i da su
mu pomogli da isplati naslijeđene crkvene dugove (oko 45 miliona dolara) u vrijeme
kada Vlada Izraela jos uvijek nije priznavala njegov izbor za patrijarha
jerusalimskog – ovo priznanje stiglo dvije godine kasnije, 2007. Upravo Sofer i
Steinhardt, kao ključni akcionari, stoje iza mnogih kompanija koje kupuju ili
iznajmljuju parcele. Finansijska situacija Patrijaršije se pogoršavala
decenijama a broj vjernika se smanjivao. Od 10.000 kršćana koji žive u
Jerusalimu, samo oko 3.000 pripadaju Pravoslavnoj crkvi. Patrijaršija je
finansirala svoje aktivnosti kupovinom i prodajom jedine nekretnine,
investicione, vjekovima, bilo kroz zakupe, koji su u Izraelu dominantni od
1950, ili kroz direktnu prodaju, kako tvrdi izvor novina The Times of Israel.
Ono sto je bio suštinski problem u aferi patrijarha Irineja,
sada je, također, glavna okosnica ove nove krize – status stanara i stanovnika
na zakupljenim parcelama. Upravo tu se uključio i sam Grad Jerusalim, tj.
Opština i gradonačelnik Nir Barkat, koji je obećao da će grad stati uz svoje
stanovnike I pomoći im u rješavanju delikatne situacije.
U izjavi koju smo dobili iz kancelarije gradonačelnika
Jerusalima, Nila Barkata, rečeno je da je “Grad preduzeo mnoge korake kako bi
pomogao svojim stanovnicima. Gradonačelnik Barkat i njegovo osoblje su se više
puta susretali sa predstavnicima stanara, a Grad i dalje sa njima radi na pronalaženju
rješenja.”
Također, gradonačelnik pozdravlja odluku ministra pravde
Ajelet Sakeda o osnivanju zajedničkog tima za rješavanje ovog problema i nastavit
će da radi u korist svojih građana, rečeno nam je iz kancelarije jerusalimskog
gradonačelnika.
Pravno rješenje – eksproprijacija
Da bismo pravilno razumjeli imovinsku problematiku zemlje
Izraela, treba poznavati Osnovni zakon zemlje Izraela, koji zabranjuje prijenos
vlasništva. Naime, kupac zemljišta dobija samo pravo zakupa i zemlja se može
izdati u zakup, ali ne i prodati/kupiti, jer ona pripada Izraelu.
Ovo pravo je zadržao Izrael, ali ono potiče iz vremena
Otomanske okupacije.
Poslanica Parlamenta, Rachel Azaria se uključila u rješavanje
ove situacije. Ona je predložila zakonski okvir gdje bi se spriječila
eksploatacija stanovnika koji žive na “problematičnim” imanjima, omogućivši
Vladi eksproprijaciju zemljišta koje je prodala Crkva, da bi se spriječilo iseljavanje
stanara.
Crkva je osudila ovaj Zakon, koji je u proceduri, navodeći
da Izrael tako želi da oslabi kršćansko prisustvo u Jerusalimu i Svetoj Zemlji.
Sam patrijarh je najviše zabrinut zbog Azarovog zakona, koji
vidi kao ugrožavanje prava Crkve da slobodno raspolaže svojom zemljom, kao i
zbog sporazuma oko nekretnina kod Kapije Jafa. Zbog ovih problema, Teofil III
je započeo inostranu turneju kako bi dobio međunarodnu podršku. Do sada, posjetio
je jordanskog kralja, papu, kenterberijskog nadbiskupa, visoke političke ličnosti
u Grčkoj, na Kipru. Početkom decembra, posjetio je Rusiju.
Izvršni komitet Svjetskog saveza crkava (WCC) je pozvao
Vladu Izraela da zaustavi donošenje zakona koji bi imao za cilj otklanjanje
prava crkvama na kupovinu, prodaju i iznajmljivanje vlastite zemlje po želji,
ali i da interveniše oko kontroverznog slučaja imovinskog vlasništva u Istočnom
Jerusalimu, koji je trenutno predmet žalbe. Također, upozorio je da bi ovakvo
jevrejsko zakonodavstvo dovelo u opasnost dugoročnu održivost crkve i kršćanske
zajednice.
Predlagač zakona, Azaria, izjavila je da nema namjeru da
oslabi kršćansko prisustvo u gradu, ali da hoće da zaštiti sve stanovnike koji
su oštećeni.
Fleur Hassan-Nahoum, iz gradskog vijeća smatra da u ovoj
delikatnoj situaciji ne smije da se unosi religijski element i upozorava vjerske
lidere da se ponašaju odgovorno. Ona kaže da ne razumije kako Crkva može
izjaviti da Grad hoće da smanji kršćansko prisustvo, a Crkva je ta koja je
prodala svoje zemljište privatnim kompanijama. Ona je pozvala vjerske lidere na
razgovor, ali nije dobila odgovor.
Izrael Samir, pisac i novinar koji živi u Izraelu, izjavio
je da zakon samo ne dozvoljava prodaju zemljišta trećim licima. Ako se usvoji
zakon, patrijarh će imati izbor – ili prodati zemljište jevrejskoj državi ili
uopšte da se ne prodaje.
Grčka dominacija i etno-filetizam
Demonstranti, pravoslavni kršćani, koji su ljetos
protestvovali protiv svog patrijarha Teofila III, smatraju da prodaja nije samo
pitanje pravoslavnih kršćana, već i nacionalno pitanje svih izraelskih Arapa.
Oni su na protestima pozivali da se okonča “vladavina” Grka u ovoj pravoslavnoj
Patrijaršiji. Među demonstrantima su se nalazili i članovi Kneseta iz Arapske
liste: Aida Tuma-Suliman, Jusef Jabarin, Masud Ganaim kao i predsjednik stranke
Ajmen Odeh.
Treba napomenuti da je vrh Jerusalimske patrijaršije grčkog
porijekla, dok su niže sveštenstvo i narod, uglavnom arapskog. Jedini koji ima
vladičanski čin, a da je arapskog porijekla, jeste Teodosije Atalah Hana,
arhiepiskop Sebastije, ali on ne učestvuje u donošenju najvažnijih crkvenih
odluka ove patrijaršije. On važi za duhovnog vođu palestinskim pravoslavnim kršćanima.
Inače, arhiepiskop Atala Hana je bio hapšen 2015. godine.
Korijeni problema sežu u daleku 1534, kada je nakon
osmanskog osvajanja, grčki monah Germanos postavljen za patrijarha Jerusalima
odlukom Porte. On je imenovao samo grčke episkope i od tada su Grci zadržali
monopol vlasti u Jerusaliskoj crkvi. Sarađivali su sa Turcima, Britancima, sada
sa Jevrejima.
Etnički Grci su preuzeli kontrolu nad crkvama u Otomanskom
carstvu: u Carigradu, Antiohiji, Jerusalimu i Aleksandriji. Jedino su egipatski
Kopti prekinuli grčku dominaciju Aleksandrijskom crkvom, tako što su osnovali
svoju Koptsku pravoslavnu crkve Aleksandrije, dok su se u Siriji od 19. vijeka
birali arapski episkopi i patrijarsi. Tako su samo Jerusalim i Carigrad ostali
u grčkim rukama.
Novinari svjedoče da patrijarh Teofil ne dozvoljava
pravoslavnim monasima Palestincima da se vrate sa grčkih studija u Svetu
zemlju. Kako se episkopi biraju iz redova monastva, razumije se ovakva
diskriminatorska uloga. Postoje i svjedoci koji govore da je patrijarh rekao
ovim monasima da, ako žele da se vrate, da skinu monasku rizu i da se ožene (što
je onda prepreka za episkopski čin).
I dok Jevreji drže Palestince van političkih odluka, sa
druge strane crkveni Grci drže pravoslavne Arape van crkvenih odluka.
Sv. Zemlja je jedino mjesto na svijetu gdje je hijerarhija
crkve isključivo grčka, nikad lokalnog karaktera.
Budućnost Svete Zemlje
Iako iz ovih imovinsko-crkvenih afera možemo uočiti
političke, vjerske, ekonomske, socijalne probleme u državi Izrael, svakako da
najveću cijenu plaćaju građani. Novinar “Jerusalim posta” i istraživač
gorepomenutih problema, Udi Šaham, izjavio nam je da je ovdje svakako najveći
problem neizvjesnost stanovnika spornih područja. Kao što je već pomenuto,
pored toga što će morati da se suoče sa imovinsko-pravnim posljedicama ugovora
i transakcija, stanovnici ovih područja su već zatečeni padom vrijednosti
njihovih nekretnina. Iz kancelarije jerusalimskog gradonačelnika rečeno nam je
da ovi problemi ne utiču na normalno funkcionisanje samog Grada.
I dok su prethodnih godina isplivavale ove zakulisne radnje
i dodatno opterećivale izraelsko-palestinske odnose, američki predsjednik je dolio
ulje na vatru priznavši Jerusalim za glavni grad Izraela.
(TBT, Nedeljnik)






