KOLUMNA
Kremlj je učvrstio veze s ultradesničarskim
političkim strankama na Zapadu i blokira njihova nastojanja da izađu iz saveza
kao što su EU ili NATO, ili da traže nezavisnost od svojih centralnih vlada
Piše: Mansur Mirovalev, thebosniatimes.ba
Od Rusa se očekivalo da sjede u ćošku
zanemareni, ali umjesto toga, dočekao ih je crveni tepih. Nezvanična delegacija
od 16 zakonodavaca, bankara i političkih stručnjaka u februaru je doputovala u
Washington, da učestvuje na tradicionalnom molitvenom doručku koji organizira
američki Kongres i na kojem je prisustvovao aktuelni predsjednik.
Sastali su se i s državnim sekretarom Rexom
Tillersonom i večerali su s uglednim Republikancima, evangelističkim kršćanima,
glavnom osovinom političke baze predsjednika Donalda Trumpa, kako kaže izvor iz
Kremlja koji je i sam bio član ove delegacije.
“Nisam očekivao tako pozitivan prijem,
da će tamo biti ljudi o kojima sam samo čitao i nisam imao priliku upoznati
ih”, kaže za Al Jazeeru Andrey Kolyadin, koji je bio na čelu odjela za
regionalnu politiku u Kremlju.
Kolyadin, koji je sada jedan od glavnih
ruskih vođa kampanje, primio je poziv za doručak od republikanca Dane
Rohrabachera iz Kalifornije. Rohrabacher je podržao rusko pripajanje Krima i
rat s prozapadnjačkom Gruzijom, nekadašnjom članicom Sovjetskog saveza. On je
čak “odobrio” ideju da se Aljaska “ponovo pripoji” Rusiji
(carska vlada je prodala ovaj poluotok 1867. godine).
Prije 100 godina takva bi se večera činila
nemogućom.
Političko klatno
Mumificirano tijelo komunističkog vođe
Vladimira Lenjina i dalje je izloženo u granitnom mauzoleju na moskovskom
Crvenom trgu. U novembru ove godine će se navršiti 100 godina od kako je on
1917. godine poveo Boljševičku revoluciju s ciljem da kreira komunističku
utopiju širom svijeta, da iskorijeni kapitalizam i zamijeni religiju
ateističkim marksizmom.
Crvena Rusija je inspirirala komunističke
pokrete od Kine do Kolumbije i pretvorila istočnu Evropu u područje svog
političkog utjecaja, a manihejska konfrontacija Moskve i Washingtona dovela je
do Hladnog rata i straha od uzajamnog uništenja koji su obje strane podsticale.
Stoljeće nakon ove revolucije, političko
klatno se vratilo u početni položaj. Moskva sebe ponovo vidi kao supersilu, ali
trenutna ideologija Kremlja protivi se gotovo svemu za što su se zalagali
komunisti. Nakon što se Vladimir Putin vratio u Kremlj u trećem mandatu 2012.
godine, Moskva je postala globalna predvodnica neokonzervativnih,
ultranacionalističkih, desničarskih i antiglobalističkih političkih sila, a
Ruska pravoslavna crkva revnosno popunjava prazninu nastalu urušavanjem
komunističke dogme.
Trump je podržao predsjednika Putina tokom
svoje izborne kampanje i veze njegove administracije s Kremljom predstavljaju
prijetnju po njegovu predsjedničku poziciju. Ohrabreni Trumpovom pobjedom,
američki takozvani alt-right (krajnja desnica) – labava mreža neonacista, islamofoba i onih koji ističu
nadmoć bijele rase, a koji se obično protive pravima homoseksualaca,
multikulturalizmu i globalnim politikama Washingtona – nada se da će ući u
mainstream politiku.
A Putinova Rusija im je izvor inspiracije.
“Rusija poštuje tradicionalizam,
takozvani programi tolerancije ovdje ne funkcioniraju, i kao rival američkog i
anglosaksonskog svijeta, ona zanima neke desničarske političke snage”,
rekao je politički analitičar iz Moskve Alexei Mukhin za Al Jazeeru.
Ove sile obasipaju Rusiju superlativima.
Spriječiti dolazak Antikrista
“Zaista vjerujem da je Rusija lider
slobodnog svijeta trenutno”, izjavio je prošlog decembra Matthew Heimbach,
šef Tradicionalistiške radničke partije, koja vjeruje u nadmoć bijelaca.
“Putin podržava nacionaliste širom svijeta i gradi antiglobalistički
savez, dok promovira tradicionalne vrijednosti i samoopredjeljenje.”
“Najmoćnija bijela vojna sila” – tako Richard
Spencer, još jedan rasistički vođa koji je popularizirao termin alt-right i
pozvao svoje pristalice da “pozdrave” Trumpa, naziva Rusiju. Njegova
supruga ruskog porijekla, Nina Kouprianova, odana je Putinu i piše blogove pod
pseudonimom Nina Bizantina. U njenom pseudonimu ogleda se djelomično
objašnjenje za promjenu u ruskim politikama. Rusi su prihvatili pravoslavnu
vjeru od bizantskih Grka i carska Rusija je vidjela sebe kao “treći
Rim”, civilizacijsku nasljednicu bizantske prijestolnice Konstantinopolja,
poznatog kao “drugi Rim”.
Kouprianova je prevela djela kontroverznog
filozofa Aleksandra Dugina, koji vjeruje da je Rusija jedina svjetska sila koja
sprečava dolazak Antikrista i predviđa preporod ruskog carstva kroz novu
“Euroazijsku uniju” s bivšim sovjetskim republikama, koje će vremenom
preuzeti cijelu Evropu.
Nakon što je 2014. godine Dugin pozvao na
“ubijanje, ubijanje, ubijanje” etničkih Ukrajinaca, izgubio je posao
profesora sociologije na Moskovskom državnom univerzitetu i dospio je na crnu
listu u Evropskoj uniji i SAD-u. On nema nikakvu zvaničnu funkciju, ali
pristalica njegovih ideja ima među onima na pozicijama moći.
“Morat ćemo se boriti za Krim i za
istočnu Ukrajinu”, napisao je Dugin 2009. godine, a Kremlj je slijedio
njegov savjet 2014. godine.
Putin često citira historičara Leva
Gumileva, čija su djela inspirisala Dugina, a zona slobodne trgovine koju
predvodi Moskva i koja uključuje nekoliko bivših sovjetskih republika nazvana
je “Euroazijska ekonomska unija”.
Podijeli pa vladaj
Kremlj je učvrstio veze s ultradesničarskim
političkim strankama na Zapadu i blokira njihova nastojanja da izađu iz saveza
kao što su EU ili NATO, ili da traže nezavisnost od svojih centralnih vlada.
Među Putinovim evropskim pristalicama
nalaze se euroskeptici i ultradesničarske grupe, poput Nacionalne demokratske
partije Njemačke i Alternative za Njemačku, Jobbika u Mađarskoj, Zlatne zore u
Grčkoj, Stranke slobode u Austriji, Srpske radikalne stranke te Nacionalnog
fronta iz Francuske. Marine Le Pen, koja je na čelu Nacionalnog fronta, rekla
je da se “divi” Putinu i priznala je da je 2014. godine dobila zajam
u iznosu od 12 miliona dolara od banke povezane s Kremljom. Prokremljovski
stručnjaci imaju jednostavno objašnjenje.
“Što je Zapad razjedinjeniji, to bolje
za Rusiju”, za Al Jazeeru kaže Sergei Markov, bivši ruski zakonodavac u
državnoj Dumi, Donjem domu Parlamenta, i šef prokremljovske ekspertske
organizacije u Moskvi.
Jačanje veza s ultradesničarskim grupama na
Zapadu u koliziji je s domaćom politikom uvođenja oštrijih mjera protiv sličnih
grupa u Rusiji. Deseci skinhedsa i neonacista osuđeni su na zatvorske kazne u
Rusiji proteklih godina zbog mržnje, “terorističkih napada” i
“ekstremizma”.
“Podržavaju ljude poput mene u
inozemstvu, a ovdje nas zatvaraju”, kazao je Dmitry Demishkin, skinhed i
vođa ultranacionalističke grupe Russkiye (Rusi) ovom reporteru u julu 2015.
godine. U aprilu je osuđen na dvije i po godine zatvora zbog
“ekstremizma”.
Dvostruki standardi?
Louis Marinelli je odlučan da odvoji
Kaliforniju od SAD-a. Ovaj 31-godišnjak predvodi pokret Yes California, koja se
nada da će održati referendum o otcjepljenju “zlatne države” u 2019.
godini. Ali, Marinelli sada živi u Jekaterinburgu, sivom, industrijskom
megalopolisu blizu Urala. Pobjegao je u rodni grad svoje supruge Ruskinje, jer
kaže on, američke vlasti “mogu naći ili podmetnuti optužbe protiv mene,
ili me zatvoriti, ili možda samo uništiti moj ugled”.
Marinelli namjerava zatražiti rusko
državljanstvo iduće godine. Čim je došao u Rusiju prošlog septembra, govorio je
na skupu sličnih separatista iz cijelog svijeta, koji su se okupili u luksuznom
hotelu nadomak Kremlja. Njihovi politički programi međusobno su se drastično
razlikovali.
Sjeverna liga je ultradesničarska
separatistička grupa iz sjeverne Italije. Front Polisario se bori za
nezavisnost zapadne Sahare od Maroka i Mauritanije. Separatisti iz Ukrajine,
Azerbejdžana i Gruzije već su iscrtali svoje de facto nezavisne feudalne
posjede, za razliku od Edmunda Silve Jr.-a, “monarha” Havaja, čije je
obraćanje putem videolinka pušteno na konferenciji.
Pomenutu konferenciju je organizirala grupa
Antiglobalistički pokret, stacionirana u Moskvi, koja poriče veze s Kremljom.
Ali, njen vođa, dvometraš koji nosi naočale Alexander Ionov, priznao je ovom
reporteru da je ovaj separatistički samit plaćen od Vladinog granta u iznosu od
55.000 dolara, i od donacija iz Teksasa i drugih država.
Godinu ranije je Rodina (otadžbina),
nacionalistička antimigrantska stranka, organizirala sličan forum u Sankt
Peterburgu, drugom gradu po veličini u Rusiji i Putinovom rodnom gradu, za
euroskeptične grupe, ultranacionaliste i separatiste iz Grčke, Italije, Velike
Britanije i SAD-a. Osnivač Rodine Dmitri Rogozin bio je ruski izaslanik u
NATO-u i sada je zamjenik premijera zadužen za odbrambenu i svemirsku
industriju. EU i SAD su stavile Rogozina na crnu listu zbog njegove uloge u
pripajanju Krima.
‘Neće ostaviti medvjeda na miru’
Iako Putin nikada nije otvoreno podržao
separatizam izvan Rusije, oštro se našalio s podrškom Zapada sovjetskom raspadu
1991. godine i s onime što on naziva daljnjim pokušajima da se Rusija rasparča.
“Neće ostaviti [ruskog] medvjeda na
miru, uvijek će ga pokušati okovati lancima, oduzeti mu zube i šape”,
kazao je on 2014. godine.
“Mnogo puta smo od zvaničnika čuli
kako je nefer što cijeli Sibir, sa svojim nemjerljivim bogatstvom, pripada
Rusiji. Zašto je to nefer? A otimanje, izvlačenje Teksasa iz Meksika je bilo
fer?”
Podrška Rusije separatističkim
pretendentima uporedo teče s nasilnim odbijanjem bilo kakve secesije u naciji
od 143 miliona, u kojoj etnički Rusi čine četiri petine populacije. Preostalu
petinu sačinjava više od 100 etničkih grupa, koju je mala kneževina Moskva osvojila
tokom svoje transkontinentalne ekspanzije. Neke od ovih etničkih grupa i dalje
nose gorke uspomene na osvajanje i njegove posljedice. Čečeni su bili oštri
protivnici carske vojske i njihova dva rata za nezavisnost nakon raspada
Sovjetskog saveza natopljena su krvlju.
Rusko pripajanje Krima najnoviji je primjer
kako Moskva kažnjava “separatizam” – najmanje devet osoba je osuđeno
na zatvorske kazne do pet godina jer su u svojim objavama na internetu poluotok
u Crnom moru nazvali dijelom Ukrajine, kako su rekli iz grupe za ljudska prava
Agora početkom juna.
(TBT, Al Jazeera)
