KOLUMNA
WikiLeaks djeluje kao surogat ruskih obavještajnih službi i
očigledno je da se finansira iz Moskve
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Intervencija Moskve u
američke predsjedničke izbore 2016. pokazuje da je SAD postao lahka meta za
subverziju. Ruske obavještajne službe istraživale su američku politiku
godinama, nastojeći ostvariti utjecaj ili se dokopati podataka o osobama i
politikama. Kremlj je tijekom vladavine Vladimira Putina postao ambiciozniji u
svojim naumima i sposobniji u operacijama. Kako se prikupljaju dokazi, a
istraga FBI-a i Kongresa uzima maha, tako postaje bjelodano da su se ruske
državne službe usredotočile na najmanje pet točaka utjecaja na američki izborni
proces: hakiranje, obmanu, korumpiranje, kompromitiranje i upadanje.
Prvi ruski alat je strategija hakiranja. Sastoji se od
presretanja, mijenjanja, krivotvorenja i objave osobnih komunikacija,
uključujući e-mailove, kako bi se diskreditirali ciljani američki političari.
Na izborima 2016. Hillary Clinton i Demokratska stranka bili su primarni
ciljevi koje su hakirali specijalisti povezani s Rusijom. Dijelovi ukradenih
dokumenata dostavljeni su WikiLeaksu kako bi se obznanili u politički oportunom
trenutku tijekom izborne kampanje. WikiLeaks djeluje kao surogat ruskih obavještajnih
službi i očigledno je da se finansira iz Moskve.
Drugo oružje ruskog utjecaja je strategija mijenjanja koja
se ogleda u ubacivanju i raspačavanju lažnih vijesti o izbornim kandidatima
kroz tradicionalne i društvene medije. Fabricirani izvještaji mogu biti
pozitivni ili negativni, a njihov je cilj proširiti glasine i nagovještaje koji
se mogu učvrstiti u mnijenju birača čak i ako su priče naknadno razotkrivene
kao lažne. Mjenjatelji djeluju na premisi – što veća laž, to će ljudi u nju
prije povjerovati i ponavljati je.
Treće sredstvo intervencije Moskve je strategija korupcije.
Ona uključuje mamljenje, podmićivanje i novačenje političkih aktivista, lobista,
novinara, pripadnika akademske zajednice i stvaratelja mnijenja da postanu
dijelom urote Moskve kako bi se srušio američki demokratski sustav. Trenutačne
istrage u Washingtonu se vrte oko optužbe da su ruski obavještajci novačili
ugledne članove izbornog tima Donalda Trumpa kako bi služili interesima Moskve.
U zamjenu za dostavljanje informacija koje mogu štetiti Hillary Clinton ili
gomile ukradenih e-mailova, Trumpova je pratnja mogla obećati da će, ako
pobijede na izborima, ukinuti bolne američke ekonomske sankcije ruskim
dužnosnicima.
Četvrti ruski mehanizam je strategija kompromitiranja. Ona
se usredotočuje na prikupljanje skandaloznih i prljavih materijala o ciljanim
političkim liderima, koji se mogu iskoristiti za ucjenu i tako utjecati na
američku politiku, posebno nakon izbora. Nedvojbeno, potencijalno
kompromitirajući materijal, bilo financijski ili osobni, nije bio skupljan samo
o Hillary Clinton, nego i o Donaldu Trumpu. Kremlj može držati taj “kompromat”
u pričuvi te ga iskoristiti u slučaju potrebe da generira skandal povezan s
trenutačnim predsjednikom i potkopa politiku Bijele kuće.
Bilo je bezbroj takvih primjera u Srednjoj i Istočnoj Europi
tijekom proteklog desetljeća kako je Moskva nastojala diskreditirati političare
koji su se protivili njezinoj politici. Peta metoda je ruska strategija upada
koja je uglavnom razotkrivena nakon američkih predsjedničkih izbora. U njoj
hakeri, koje je unovačio Kremlj, ostvaruju pristup izbornim listama i sustavu
glasanja u više od 20 saveznih država. Čini se da je cilj izmijeniti
informacije o biračima te tako utjecati na izbore na lokalnoj i državnoj
razini. Istražitelji tek trebaju utvrditi kako je to utjecalo na brojanje
glasova, a neki vjeruju da bi prikupljene informacije mogle biti korištene u
sljedećim izborima.
Pet moskovskih metoda utjecaja na ishod izbora počiva na
povoljnim političkim i društvenim uvjetima u sadašnjoj Americi. Politička se
polarizacija između dviju velikih stranaka, republikanaca i demokrata, znatno
produbila tijekom Obamine administracije. To se i dalje vidi u Kongresu, gdje
jedva da ima ikoji pokušaj da se donese zakon uz podršku obiju stranaka. Jaz je
tako dubok da se stranim akterima otvara prostor za infiltraciju ako političaru
mogu pribaviti pomoć koja će biti od koristi protiv domaćeg konkurenta.
Kongresni i stranački jaz se ogleda u duboko podijeljenom biračkom tijelu koje
je podložno teorijama zavjere i negativnoj propagandi protiv konkurentske
stranke.
Informacijska lakovjernost omogućava upad ruskim
obavještajnim službama. Hrani se također političkim ambicijama pojedinaca i
otvara prostor za financijsku korupciju čiji je cilj uništavanje konkurenta i
pobjeda na izborima.Takvo konkurentsko i polarizirano domaće ozračje potiče
također naivnost kod mnogih donositelja odluka o strateškim ciljevima Moskve.
Ideja da je hladni rat završio i da Rusija može biti partner prožela je Obaminu
administraciju i uspavala većinu političkog establishmenta sve dok se nije
počeo sagledavati opseg Trumpova skandala s Rusijom. Iako FBI i američka vlada
mogu detektirati i obraniti se od većih kibernetičkih napada, bit će mnogo teže
zaštititi se od propagande, dezinformacija i ambicija nekih političara koji su
spremni na suradnju sa stranim silama samo da pobijede domaće političke
konkurente.
(TBT, WASHINGTON MAIL)
