KOLUMNA
Svaki flert također omogućava Moskvi da prikupi informacije
o američkim kapacitetima i namjerama, uspavljujući Washington u lažan osjećaj sigurnosti
dok se Kremlj priprema za svoj budući potez međunarodne drskosti
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Kontrast između nedavnih susreta predsjednika Donalda Trumpa
u Varšavi i njegova sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom ne može
biti očitiji. Prvi je bio druženje s jednim od najbližih američkih saveznika
koji podržava vodstvo SAD-a za održavanje sigurnosti u Europi. Drugi je bio
sesija s prvobitnim američkim protivnikom čiji je cilj raskinuti veze SAD-a s
Europom i otvoriti kontinent dominantno ruskom utjecaju. I američka i poljska
administracija ostvarile su koristi od Trumpova posjeta Varšavi prije nego što
je otišao u Njemačku na summit G20. Bijela kuća je demonstrirala i razjasnila
predanost SAD-a NATO-u i jamstvu zajedničke obrane u slučaju napada iz Članka
5. Trumpov govor u Varšavi i njegovi susreti s nekoliko lidera Srednje i
Istočne Europe (CEE), okupljenih u povodu Inicijative triju mora, pomogli su
ostvariti transatlantsku solidarnost. Inicijativa triju mora je forum pod
poljskim vodstvom, koji okuplja dvanaest članica EU koje obuhvaćaju pola
kontinentalne Europe između Baltika, Jadrana i Crnog mora, a zamišljen je za
jačanje regionalne suradnje u energetici, trgovini i infrastrukturi. Varšava je
također dragocjen primjer smanjenja energetske ovisnosti o Rusiji.
Poljska povećava svoj uvoz ukapljenog plina (LNG) iz SAD-a i
nastoji uvećati prisutnost američkog biznisa. Trumpovo zaustavljanje u Varšavi
istaknulo je Poljsku kao pouzdanog saveznika koji ne izbjegava svoje vojne
obveze. Poljska je jedna od pet članica NATO-a koje trenutačno troše više od
dva posto BDP-a na obranu, iako će se nekoliko njezinih susjeda iz CEE-a ubrzo
priključiti tom vodećem klubu. Trumpov posjet podcrtava da Bijela kuća ostaje
vezana uz NATO te potiče druge članice da ojačaju Savez povećavajući svoj vojni
doprinos. Trumpov je posjet za vladu u Varšavi bio važan iz dva razloga. Prvo,
naglasio je Poljsku kao ključnog saveznika i nanovo ojačao njezinu diplomatsku
i vojnu obranu od Rusije. Drugo, osigurao je toliko potreban međunarodni
legitimitet vladi stranke Pravo i pravda koja je bila pod kritikom svojih
partnera iz EU zbog jačanja stranačke kontrole nad državnim institucijama i
službenim medijima. Trumpov tim za nacionalnu sigurnost mora također računati
da je predsjednikova brzina učenja o NATO-u i Rusiji dodatno ubrzana posjetom
Poljskoj. Predsjednik Andrzej Duda i drugi sugovornici učvrstili su Trumpovu
spoznaju da najopasnija sigurnosna prijetnja uz istočni bok NATO-a izvire iz
politike Kremlja, posebno u Ukrajini i prema baltičkim državama.
Nasuprot varšavskoj sesiji, susret Trumpa i Putina u
Hamburgu bio je naglašavan kao jedinstven događaj za oba predsjednika.
Raspravljali su o nizu pitanja, od Sirije i Ukrajine do kibernetičkog prostora,
terorizma i ruskog upletanja u izbore. No, unatoč svim fanfarama, uglađenosti i
usmenim obvezama, u praksi fundamentalne strateške razlike između SAD-a i
Putinove Rusije ne može riješiti niti jedan američki predsjednik čak ako su i
postignuti neki privremeni sporazumi. Sveobuhvatni je cilj Moskve na širem
europskom prostoru umanjiti utjecaj SAD-a i povećati ruski. Svaki dolazeći
američki predsjednik nastoji minimizirati ili se ne obazirati na ciljeve
Kremlja te koketirati s ruskim dužnosnicima. Angažman na najvišoj razini
priprema se s pretjeranim očekivanjima, a novi američki predsjednik zanemaruje
prethodnikove neuspjehe u postizanju suglasja s Moskvom te obznanjuje glasne
parole o suradnji protiv neke globalne pošasti. Visoki ruski dužnosnici, u svom
ritualu, predstavljaju se kao odgovorni partneri i trube o ruskoj
nezamjenjivosti u rješavanju gorućih globalnih problema.
Neizbježno, nakon kratke afere, objelodanjuje se da zavjeti
dviju metropola nisu bili simetrični. Kad se pogleda unatrag, bilo je malo, ako
i uopće, koristi za Ameriku, ali koketiranje je Moskvi osiguralo prostor za
uzimanje daha kako bi se angažirala u novim međunarodnim ofenzivama i omogućilo
stratešku prednost u odnosu na SAD. Primjerice, 2009. godine Obamina je
administracija odustala od planova za instaliranje proturaketnog sustava u
Srednjoj Europi kako bi umirila Kremlj. Nekoliko saveznika SAD-a doživjelo je
taj potez kao akt izdaje koji pokazuje naivnost prema Putinovu režimu. Svaki
flert također omogućava Moskvi da prikupi informacije o američkim kapacitetima
i namjerama, uspavljujući Washington u lažan osjećaj sigurnosti dok se Kremlj
priprema za svoj budući potez međunarodne drskosti.
Iako je Trump u Hamburgu signalizirao interes za nove odnose
s Rusijom, njegovi bi ga savjetnici trebali potaknuti da ostane skeptičan i
spreman na razočaranje kako Amerika ne bi opet bila objekt iznude i prevare.
Američki državni tajnik Rex Tillerson je nakon sastanka Trumpa i Putina izjavio
da je Washington tražio obvezivanje Moskve da se više neće upletati u američke
i druge izbore, što je Putin žestoko odbacivao unatoč svim dokazima koji su
upućivali na suprotno. Državni tajnik je to opisao kao potencijalno neumoljivo
neslaganje. Na sreću za Trumpa, čini se da njegov tim za nacionalnu sigurnosti
dobro razumije taktiku Moskve i shvaća Putinov cilj da učini Rusiju opet
velikom na račun Amerike.
(TBT, WASHINGTON MAIL)
